Ovaj vedar i "neobavezan" jazz-pop-funky album djelo je priznatog hrvatskog saksofoniste koji je svoj visoki rejting potvrdio kao studijski glazbenik i prateći član različitih postava i izvođača (od Parnog valjka, Dino Dvornika, Vanne, do Gibbonija, Divas, Tony Cetinskog, Meri Cetinić, Nine Badrić...).

Rad je utemeljen na njegovih 12 autorskih kompozicija plus dva covera ("You've got a friend" Carole King i "Against all odds" Phil Collinsa) u kojima se očituje njegova visoka sklonost ka primamljivim i vedrim melodijama u kojima likuje leprąavost i vedrina koja jako dobro moľe upotpuniti prostor zvan "popodnevna fjaka", a u povremenim trenucima prisjetiti će na Candy Dulfer, neke radove Steely Dan i Igorovoj vjernoj formuli uzora od Ernie Wattsa, Kirk Whaluma, Groover Washingtona Jnr., Gerald Albrighta, Kenny G-a, David Sanborna i sličnih. Sam izbor njegovih skladbi je donekle OK, samo je stvar u tome ąto njegov sax zvuči previąe "gnjecavo" i kao da ih je skladao za sočne scene porno-filmova. Moľda je to i dobro za njegov rejting, ali sve skupa zvuči jako, jako blesavo. Pa kaj čovječe delaą? Si popederčil? Tko viąe danas pada na takvu Imagination "Just an illusion" bedastoću? Poluraskoąne scene obogaćene sa zvukovima sympho-rock stylinga su pretjerane za sirotinjske ideje u aranľmanu. Tipična "bogata" produkcija bez ikakvog stila, raskoąni pokuąaji aranľmana (barem u naslovu "Sheeps & wolfs") je čisti, oprostite, drek koji apsolutno ne govori ni o čemu. Kao da sluąate ploču "za zaljubljene" iz vremena prije osnivanja prve drľave Slavena na Balkanskom poluotoku. A mislim da i oni ipak nisu bili tak bedasti.

Ako danas joą uvijek postoje fanovi imena kao ąto su Supertramp, Toto, Phil Collins, George Michael, Elton John, New Kids On The Blocks, Toto Cotugno... onda će ovo cjepidlačenje imati svoje uporiąte u onom pogledu kao ąto i Miąo Kovač ima u svojem tridesetogodiąnjem faląanju , te Boris Novković u sklapanju sasvim neumjesnih obrada Claptona i "My sharona", Legije u "More than feeling" ili Sandy u svojim bedastoćama. O Alki Vuici i njezinoj sestri nećemo. Sve je to veliko sranje kojem samo fali 'armonika i plesanje na stolu. A Igor Gerľina je na ovom albumu upakirao bedastoću i tancanje na stolu u porno varijanti s nekakvim loąim ukusom. Skroz bezveze. Ovo jedino ima smisla za ljude koji neće sluąati glazbu i htjeti će zbariti komada (bilo muąkog ili ľenskog) i odvesti ga na fuk partiju. Ovo je izvan svih granica dobrog ukusa.

I ne stidim se kaj sam ovo napisao. Čvrsto stojim iza toga. Posluąajte album i sve će vam biti jasno. Onaj tko veli da mu je istinski super, od mene će dobiti neandertalski poklon. Toljagu i unđimerenakantar čestitku. Ajme, kakva dreka objavljuje Aquarius... a mogu imati sjajne izvođače.