Dean Martin
Biografija
07. jun 1917. - 25. decembar 1995.

Mladost
Martinovo pravo ime je Dino Paul Crocetti. Rođen je 7. juna 1917. godine, u Steubenvilleu, na granici između američkih država West Virginia i Ohio. Roditelji su mu bili rođeni Italijani, berberin Gaetano Crocetti i žena mu Angela. Dino je do pete godine pričao samo italijanski. Ostaci italijanskog su razlog njegovog vječito "razvučenog" govora. To je mnoge pogrešno navodilo na pomisao kako je južnjačkog porijekla. Nasuprot, bio je sa sjevera - iz Ohaja.

Napustio je školu u desetom razredu. Prihvatao svakojake poslove, od metalskog do ... krijumčarenja alkohola. U petnaestoj je postao bokser s nadimakom "Kid Crocett". Tada je zaradio slomljen nos, rasijepljene usne, i ranjave ruke oko kojih često nije mogao zavoje da omota. Iz borbi je izlazio često slomljenih čukljeva. Bio pobjednik u većini, ali - nagrada je bila mizerna. Naposljetku, napustio je boks. Postao je pomoćnik oko ruleta, pa krupije u jednom ilegalnom kazinu, priučio se usput računovodstvu i ... počeo pjevušiti sa lokalnim grupama, pod pseudonimom "Dino Martini" - po tada čuvenom tenoru Metropoliten Opere - Ninu Martiniju. Zapazili su mu glas, pa je dobio i pravi angažman - u Ernie McKay Orchestra, sa kojima je pjevao oponašajući prigušeno-mrmljajući stil Bing Crosbyja i Braće Mills. Potom, ranih 40-tih, počeo je pjevati za grupu Sammy Watkinsa. Tad je definitivno promijenio ime u Dean Martin.

Zahvaljujući herniji izbjegao je aktivnu vojsku, pa je tokom Drugog svjetskog rata ispunio dug ka otadžbini radeći godinu dana (sa prvom ženom i djecom) pomoćne poslove, usput pjevajući u raznom orkestrima. Često je spavao na kauču kod prijatelja, rađe nego da troši novac na hotel. Počeo je lijepo zarađivati, veći dio slao kući, ženi Beti i narastajućoj familiji. Ono što je preostalo trošio je na provod osvajajući srca mladih dama, kockajući i kupujući skupa odijela. Znao je prosjacima dosta novca da strpa u džep. Pozajmljivao je pare od prijatelja nudeći zauzvrat 10% buduće zarade u karijeri (jedan od njih je poznati komičar Lou Costello). Tačnije, da će im dati desetinu svakog budućeg svog dolara u zamjenu za malo gotovine sada. Na tu je foru prodao ubrzo 100% sebe! Bez obzira je nastavio pozajmljivati. Neprestano zatrpavajući ormare elegantnom odjećom. Od toga je platio plastičnim hirurzima da mu smanje nos. Njegov šarm je bio toliki da su mu mnogi povjerioci praštali i nastavljali da prijateljuju s njim.

Do 1946. godine, Dean je relativno dobro zarađivao kao pjevač noćnih klubova istočne američke obale. Bio je među cjenjenijim pjevačima, iako mu pamte i kako mu je pukao glas kada je htio otpjevati jedan hit Frank Sinatre. Te godine je snimio svoj prvi hit - "Which way did my heart go?", ali nije doživio neki uspjeh.

Veza s mafijom
U biografiji nazvanoj "Dean Martin: King Of The Road", Michael Freedlanda, objavljene su FBI činjenice o njegovim vezama sa mafijom u ranom periodu karijere. Pomagali su ga bossovi salona u Čikagu. Kasnije su upravo ti bossovi bili na čelnim mjestima tokom šoua kada je postao zvijezda. I iz drugih izvora se sluti da se Martin vezao za mafiju i simpatisao je. Uvučen je u sistem "malih usluga" prema toj organizaciji, i nisu ga mnogo kompromitovale. Čak je u zapisima FBI-ja nađeno kako je neki mafijaški šef planirao da ubije Deana ukoliko ne pokaže dovoljno "zahvalnosti". Uprkos takvim tragovima, nijedan ne sugeriše da je direktno umiješan u kriminalne aktivnosti, ništa više ili manje od bilo kojeg drugog pjevača koji radi u klubu kontrolisanom od mafije. Mafijaši su osjećali i patriotsku bliskost s njim jer je bio porijeklom Italijan.

Partnerstvo s Jerry Lewisom
Dean je postao privlačan za Metro-Goldwyn-Mayer i Columbia Pictures, ali dugo nije stizala nikakva ponuda. Egzistirao je od noćnih klubova, sve dok nije sreo goluždravog komičara Jerry Lewisa, u njujorškom Glass Hat Clubu. Nastupali su zasebno. Vremenom, postali su nerazdvojni prijatelji i počeli učestvovati jedan drugom u tačkama, formirajući muzičko-komičarski tim. Njihov zvanični debi, kao tima, bio je u Atlantic City's 500 klubu, 25. jula 1946. godine. Tu su umalo propali ... pa napravili bum. Vlasnik "Petstotice", legendarni Skinny D'Amato, upozorio ih je poslije prve tačke da će ih smjesta otpustiti ako u drugoj, te noći, ne načine nešto. U dvorištu iza kluba, Jerry i Dean su se dogovorili da promijene najavljeni scenario i sve improvizuju. Dok je Dean pjevao, Jerry se pojavio kao kondukter gegajući se, bacajući ploče, unaokolo i praveći viceve na račun Deanovog pjevanja i na račun pristojnosti samog kluba. I to tako da je izazivao salve smijeha. Taj uspjeh obezbijedio im je niz dobro plaćenih nastupa duž istočne obale s kuliminirajućim trijumfalnim nastupom u najpopularnijem njujorškom noćnom klubu, Copacabana. Gdje su se god pojavili, sve se treslo od Lewisovog ismijavanja Martina, dok ovaj pokušava da zapjeva i njihovim trudom da prevare jedan drugoga. Kasnije su obojica odali kako je tajna u tome što su ignorisali publiku znajući da će uspjeti samo ako jedan drugoga nasmiju. U gegovima nisu štedili ni ljude koji su plaćali silne pare da ih vide: jedan od popularnih trikova je bio da makazama odsjeku mašnu nekom dotad bezbrižnom džetnlemenu ... bilo je slučajeva da usput otkinu i čitavu kragnu! Publika dotad tako nešto uživo nije vidjela i nikad joj nije bilo dovoljno.

Pojavili su se na radiju 1949-te. Iste godine kad su potpisali ugovor za Paramount, za film "My Friend Irma". Dean, je bio radostan što napušta New York City, grad visokih zdanja, jer u Kaliforniji je bilo malo visokih zgrada zbog čestih zemljotresa. Patio je od klaustrofobije, strahovao je od zatvorenog prostora. Gotovo nikad nije koristio lift, dugotrajno i mukotrpno se penjući stepenicama solitera-tornjeva na Menhetnu. Njihov agent, Abby Greshler, isposlovao je Holivudski ugovor: da podijele 75,000 dolara za naredni film, a mogli su da se bave aktivnostima mimo filma, pa čak i da pokrenu svoju produkciju. Takođe, imali su kontrolu nad nastupima u klubovima, snimanjem ploča, nad radio i TV nastupima. Zaradili su milone dolara.

Filmski uspjeh je bio ogroman. Dotad nije viđen par kao Martin i Lewis. Jerry je postao popularan među djecom, a Dean je izrastao u sex simbol. Bili su među najtraženijim umjetnicima u Americi ranih pedestih. Ali popularnost i pritisak javnosti su uzeli danak. Rastali su se 1956-te, deset godina nakon njihovog prvog zvaničnog pojavljivanja. Razlaz se naslućivao mnogo prije. Poslije naglog uspjeha, obojicu su okružili laskavci, udvorice, ubjeđujući ih kako nazaduju zbog svog partnera. Jerry je bio taj koji je vjerovao takvima više nego Dean. Par se trudio da ne pokaže narastajući animozitet, no zabilježen je televizijski incident: 1953-će Dean je snimio "That's Amore" - prvi svjetski hit nekog od njih pojedinačno. Umjesto da je ponosan na uspjeh kolege, Jerry Lewis je reagovao zlurado. Dok je Dean počinjao pjesmu s orkestrom, Lewis se neplanirano popeo na scenu da ga spriječi. Naravno, međusobno zadirkivanje je bilo sastavni dio njihovih tačaka, ali je Dean očito bio neraspoložen što ga partner provocira prije dogovora. Jerry se nije zaustavio na verbalnom uznemiravanju, počeo je privlačiti kamere na desetak santimetara od Martinovog lica uz urlajući smijeh publike. Dean je nastavio da pjeva čak i kada ga je Jerry uzjahao, počeo čupati za kosu i šamarati po ušima. Dean je povrijeđen ljutito procijedio: "Jerry, pretjeruješ", i okončao pjesmu polako je utišavajući uz riječi "Ovo je kraj... ovo je kraj". Jerry je, naravno, izazvao oduševljen smijeh publike, ali Martin je osjećao da neće trpiti partnerove hirove, ma koliko to novca donijelo.

Prekid ortakluka nije bio pravno lak. Mjesecima su pravnici raspredali detalje oko bookinga noćnih klubova, televizijskih ugovora i raznih njujorških produkcijskih dogovora. Publika ih je molila da ostanu zajedno. Lewis u početku nije imao probleme da samostalno zadrži filmsku popularnost. Martin se dotad kotirao kao onaj koji samo dopunjuje partnera. I nije mu bilo lako. U prvom solo filmu, "Ten Thousand Bedrooms", 1957-me, nije doživio uspjeh. Još je bio popularan kao pjevač, ali nadolazeći rock-and-roll je pomutio slavu datadašnjih baladera kakav je bio Dean. Činilo se da je osuđen da zauvijek pjeva po klubovima i bude upamćen kao bivši partner Jerry Lewisa.

Solo karijera
Iako ne tako blizak filmskom izrazu, Dean je želio biti upamćen i kao glumac... Ponudili su mu da za dijelić nekadašnje zarade glumi sporednu ulogu u ratnoj drami "The Young Lions", 1957-me, na što je jedva pristao. Privuklo ga je samo što će tu učiti od Marlon Branda, i Montgomery Clifta. Televizijski komičar Tony Randall je već bio predodređen za tu ulogu, ali je agencija za talente MCA (Em-Si-Ej) smatrala da bi umjesto njega bolji bio Martin zahvaljujući iskustvu u nastupu po klubovima. Tako su sredili da se Rendal isključi i dali Dean Martinu jednu od izuzetno dramatničnih rola. Film je postao ugaoni kamen Martinovog spektakularnog povratka. Sredinom šesdesetih Martin je postao vrhunska atrakcija, kako filmom, tako pjesmama i predstavama u noćnim klubovima. Sa druge strane, slava nekadašnjeg partnera Jerry Lewisa počela je da bijedi. Martinu su stizale ponude. Glumio je u filmu "Rio Bravo" Howard Hawksa, 1959-te, pored John Waynea i nadolezeće pjevačke zvijezde Ricky Nelsona. Potom je opet bio s Wayneom i u filmu "The Sons of Katie Elder", 1965-te, gdje su bili podjednako plaćeni.

Nikada se nije oslobodio fame vječitog udvarača. Obožavaoci su ga voljeli u ulozi tajnog agenta Matt Helma. Kao pjevač, kako je sam priznao, nije bio najbolji bariton na svijetu i nije bilo sumnje da je kopirao stil Bing Crosbya i Perry Comoa. Nije bio muzički pismen, ali je uspio da snimi više od 100 albuma i oko 600 pjesama. Najpoznatiji hitovi su mu "That's Amore”, "Volare”, "You're Nobody Till Somebody Loves You", no najviše će ga pamtiti po "Everybody Loves Somebody". Tu pjesmu su napisali Irving Taylor i Ken Lane. "Everybody Loves Somebody" je snimilo već nekolika pjevača uključujući i Frank Sinatru, 1964-te, ali bez nekog većeg uspjeha. Upravo te godine, Lane je svirao pijano za Deana Martina, za njegov novi album. Poslije sat snimanja vrijeme im je isticalo i Lane je predložio da na brzinu snime njegovu pjesmu ("Everybody Loves Somebody"). Ovaj je pristao i tako je nastala jazz verzija te pjesme uz skromnu pratnju klavira, basa i udaraljki. Ubrzo je Dean ponovo snimio tu numeru, za sljedeći album, sada s orkestrom. Čak je čitav album nazvao "Everybody Loves Somebody"! Postala je to pjesma po kojoj ga prepoznaju, nasljeđujući "That's Amore". Dugo je ta pjesma bila na top listama. Prva je skinula jedan hit Beatlsa sa trona. Na vrhuncu, Dean je poslao telegram Sinatri s porukom "That's the way you do it!"

Elvis Presley je kazao da je Dean Martin tad uticao i na njega i da je "Love Me Tender" pjevao njegovim stilom. Tri decenije je Dean Martin bio među najpopularnijim umjetnicima noćnih klubova Las Vegasa, priznat i kao komičar. No, dok je slovio, zbog svojih uloga kao vječito polupijani zavodnik, istovremeno je bio privržen familiji, provodio vrijeme s njom kad god je mogao.

The 1960te i 1970-te
Martin je na NBC televiziji lansirao svoj nedjeljni šou "The Dean Martin Show", 1965-te, gdje se pretstavio kao ljeni, bezbrižni pijanac kome sve polazi za rukom. Emisija je bila među deset najgledanijih. Time je dobio reputaciju teškog pijanca iako je u privatnom životu bio suprotnost. Volio je u stvari đus od jabuke prije no alkohol - kako je predstavljao na sceni, ili u filmovima "Some Came Running", 1958-me i "Rio Bravo". Ranih 1970-tih, Dean Martin kao da je doživio Midin dodir (Midas - legendarni kralj čiji dodir sve pozlati). Njegove emisije su bile solidno plaćene iako više nije bio hitmejker, albume su mu obožavaoci gutali. Njegovo je ime garantovalo uspjeh, postalo je robna marka, za bilo koji kazino ili noćni klub. Našao je način da svoju opsjednutost golfom naplati nudeći potpis, naravno uz naplatu, na golf lopticama. Zarađeno je pronicljivo ulagao u investicije. Lično se oslobodio klaustrofobije zatvarajući se u lift jednog oblakodera vozeći se satima sve dok ga panika nije napustila. A tada...

Polako je počeo da napušta šou biznis. Nedjeljni šou je obustavio zamjenivši ga povremenim prazničnim emisijama u kojima je mogao manje da se angažuje. Smanjio je snimanje ploča, prekinuo snimati filmove. Prorijedio je performanse u Las Vegasu i Atlantik Sitiju. Rdni naboj koji ga je žestoko nosio decenijama, stišao se. Na kraju je razvio zavisnost od Percodana, lijeka kojim se suzbijaju bolovi. Zbog njega je počeo nesigurno da hoda, a glas mu postao isprekidan. Očito je patio od krize srednjih godina. Razveo se od druge žene, Dženi, i ušao u nekonvencionalnu vezu sa upola mlađom Katerinom Houn. Takođe je bio vjeren sa Gail Renshaw, Miss USA 1969, a postom je izlazio sa glumicom Phyllis Davis. Na kraju, htio se izmiriti sa Dženi ali se ona više nikad nije htjela udati.

Poželio se u jednom momentu javno izmiriti sa drugom, u šali tako navode, bivšom ženom, Jerry Lewisom: Ukazala se prilika kada je za vrijeme proslave Asocijacije mišićnih distrofičara, fonda koji je Jerry osnovao, Frank Sinatra šokirao Lewiisa i svijet dovodeći Martina na pozornicu. Publika je bila oduševljena, telefonske veze su se usijale, a dvojica su se nekadašnjih ortaka zagrlili i smijali. Ali, iza toga, nisu imali mnogo da kažu jedan drugome. Jerry je prelomio pitajući: "Dakle , ti još radiš?", ali dobro poznata Deanova domišljatost je izostala, čulo se samo nerazgovjetno mumljanje. Kada ga je Sinatra pokušao animirati, takođe je bio otsutan. Mnogi su mislili da je pijan, ali izgleda da je Percodan bio razlog njegove ukočenosti. Jerry je poželio da ta epizoda ne bude krajnja, te da opet probaju obnoviti prijateljstvo, ali je Dean odbio novi pokušaj. Iako nikada nikome nije rekao ništa loše o Jerryju, jednostavno nije htio da obnavlja prošlost.

Pozne godine - Rat Pack Album cover, early 1980s
Bilo je i neslavnih epizoda. Kockajući u Atlantik Sitiju, prvog decembra 1983-će, u kazinu Golden Nugget, Dean Martin i Frank Sinatra natjerali su dilera sa nekoliko zaposlenih da prekrše zakone Nju Džersija. Diler im je dodao kartu iz cipele. Optuženi su kao varalice i kažnjeni od kockarske komisije Nju Džersija. Kazino je takođe oglobljen sa 25 000 dolara, a četvoro zaposlenih, uključivši dilera i šefa, izbačeni su s posla bez ikakve nadoknade ili plate.

Dean se vratio velikom ekranu pojavljujući se u dva filma o auto trkama ("Cannonball Run" movies), ali je biti filmska zvijezda nešto što ga više nije uzbuđivalo i sada mnogo zamaralo. Ušao je još jednom i u studio za snimanje otpjevavši svoju verziju pjesme "Since I Met You, Baby", načinivši tako prvi njegov video emitovan na MTV. Nikada nije pretendovao da se predstavi kao intelektualac. U jednom intervjuu je kazao kako je u životu pročitao samo jednu knjigu, i to dječju: "Black Beauty". Jerry Lewis je u biografskoj knjizi o Martinu, "Dean and Me: A Love Story", naveo kako je Martin obožavao stripove uvijek slavši nekog drugog da ih kupi za njega.

Zaključak
Martinov život je počeo da očito propada kada mu je sin Dean Paul Martin poginuo u avionskoj nesreći na manevrima Nacionalne garde. Na isforsiranoj turneji grupe Rat Pack, 1988-me, sa prijateljima Sammy Davis Jr. i Frank Sinatrom - brljao je. Tako je jednom prilikom razbjesnio Sinatru bacivši neugašen opušak u publiku, a drugom se okrenuo Franku ignorišući publiku i pitao "Frank, šta dođavola tražimo ovdje?" Dean je ranije uvjek bio najbolje raspoložen na takvim turnejama, no sada je djelovao izgubljeno. Jedne večeri, pokušavajući da ga trgne, zbije šalu, Sinatra je prosuo tanjir špageta koje je Martin jeo na Martinovu glavu. Nekad se takvim potezima Dean smijao trudeći se da uzvrati kakvim štosem, ali sada je ćutke otišao u kupatilo odbijajuići da se vrati dok se Sinatra nije udaljio. Konačno, na "Rat Pack Reunion" turneji nazvanoj "Together Again Tour", Deana su iz publike pozvali da kaže neku dosjetku, kao mnogo puta ranije ... a on je samo duboko uzdahnuo rekavši "Hoću kući". I tako je i uradio. Napustio je sve usred turneje. Zamijenjen je Lizom Minneli.

Bio je, u stvari, veoma bolestan i nikad oporavljen od gubitka sina. Kao dugogodišnjem pasioniranom pušaču, pluća su oboljela. U septembru 1993. dijagnostifikovan mu je rak. Krio je taj dio svog privatnog života, istovremeno se pomirivši s tim da se bliži kraj. Hirurzi su predlagali operaciju kako bi produžili život, ali je on to odbio. Konačno, 1991-ve, stigla ga je i Alchajmerova bolest. Pored njega je poslednjie nekolike godine bila druga žena Dženi. Nastavila je da se viđa s njim odbijajući ponovno vjenčanje. Umro je božićnog jutra 1995-te. Svjetla čuvene ulice, Las Vegas Strip, pogašena su tada njemu u slavu. Las Vegas je jednu od svojih ulica nazvao po njemu: "Dean Martin Drive".

Filmografija

Prilog: Časlav Vujotić Podgorica, Crna Gora vujotic@gmail.com http://vujotic.googlepages.com

---