Maestro Maksim
Mrvica
Bosnian intimate solo tour 2007
Brčko, Tuzla, Sarajevo, maj 2007.
Maksim Mrvica – biografija
Kada je Maksim Mrvica bio ponosan na "Gestures", njegov muzički disk savremenih
hrvatskih klavirskih djela, bio je realan. Ipak, očekivao je samo da će njegovi
diskovi završiti u zaboravu na policama što je bio slučaj sa mnogim drugim
eksperimentalnim CD-ovima. Ali pogriješio je. Njegov uradak je postao jedan
od najbrže rasprodatih klasičnih djela ikad u Hrvatskoj, te je na kraju osvojio
četiri Porina uključujući i onaj za najbolji album klasične muzike. Maksim
je čak bio pozvan da otvori ceremoniju dodjele nagrade Porin - čast koja
se obično ne ukazuje klasičnom muzičaru gdje je prouzrokovao senzaciju sa
njegovom izvedbom "The Dance of the Baroness" (Ples barunice).
A koji je razlog njegova uspjeha? Maksim strastveno nastoji da približi
mladoj publici klasičnu muziku i da komunicira s njima na nov i uzbudljiv
način. Njegove izvedbe podrazumijevaju dramu. Ne boji se da kreira atmosferu
uz pomoć video zidova, svjetlosti i lasera. Najvažnija od svega je njegova
vjera u moć same muzike da dotakne ljude. Ta vjera ga je održala i onda kada
je sam lijepio plakate za sopstveni koncert u manjim hrvatskim gradovima.
Također ga je održala kada su počele padati granate u toku agresije na Hrvatsku
i kada je vrijeme provodio u podrumu muzičke škole vježbajući klavir. I
nadalje ga održava sada kada ima priliku da dopre do najvećeg auditorija
ikad.
Maskim Mrvica rođen je 1975. godine u Šibeniku gdje je završio osnovno
i srednje muzičko obarzovanje u klasi prof. Marije Šekso. Već kao devetogodišnjak
prvi put je javno nastupio, da bi sa dvanaest godina održao svoj prvi koncert
sa orkestrom. Rat je izbio 1990. godine, ali su i Maksim i njegova profesorica
Marija Šekso bili odlučni da nastave njegovo muzičko obrazovanje. 'Padalo
je hiljadu granata
dnevno na moj grad,' kaže on, 'ali ne možeš prestati živjeti - moraš nastaviti
dalje. A jedina stvar koja mi je u tome mogla pomoći bio je moj klavir.'
Unatoč užasnim okolnostima, Maksim je prošao i pobjedio na prvom većem takmičenju
u Zagrebu 1993. godine. 'Uvijek sam smatrao da je to moja najveća pobjeda
i najljepša uspomena moje cijele karijere,' kaže on.
Nakon pet godina studiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora
Vladimira Krpana (đak Artura Benedetta Michelangelia), Maksim je proveo pet
godina u Konzervatoriju Liszt Ferenc u Budimpešti. U toku tog perioda (1999.)
osvojio je prvo mjesto na Međunarodnom klavirskom natjecanju Nicolai Rubinstein.
2000. godine preselio se u Pariz da bi učio kod Igora Lazka i 2001. je osvojio
prvu nagradu na Natjecanju Pontoise koji se održava u francuskom glavnom
gradu.
Poslije se pokazalo da je to bila prekretnica u njegovoj karijeri jer kada
se vratio u Hrvatsku našao se u središtu intenzivne medijske pažnje. Ubrzo
nakon brojnih televizijskih nastupa i intervjua, počeo je snimati njegov
CD "Gestures". Spektakularni premijerni recital održan u dvorani Lisinski
sa 2000 mjesta u Zagrebu, sastojao se od laserskih projekcija, suhog leda
i
video zida, a polovina prisutnih je bila mlađa od 30 godina. 'Uvijek sam
želio primjeniti drugačiji pristup,' kaže Maksim. 'Ali kada se radi o muzici,
ne dopuštam da išta ometa moju izvedbu ili ljude koji slušaju. Kada počnem
da sviram laserska projekcija se prekida. Ja samo želim stvoriti uzavrelu
atmosferu.' Generalno, njegovi nastupi više nalikuju techno-partyu ili
rock koncertu nego klasičnim recitalima. Za drugi dio koncerta, Maksim je sklonio
lasere i video zidove, obukao odijelo i izveo Rahmanjinov Drugi klavirski koncert.
'Nisam htio dopustiti
kritičarima
da me ismijavaju!' rekao je.
Ubrzo ga je uočio muzičar i autor Tonči Huljić (kompozitor nekoliko numera
za crossover gudački kvartet Bond) i omogućio Maksimu kontakt sa posredničkom
agencijom Mel Bush. Bush koji je već neko vrijeme tražio uzbudljivog novog
pijanistu, odmah je prepoznao Maksimov enormni potencijal da se približi
ljubiteljima klasične, crossover i pop muzike. Izdavačka kuća EMI Classics
bila je podjednako oduševljena mladim pijanistom i ubrzo su počeli pripremati
novi album "The Piano Plaver". Stilski blizak muzičkom svijetu
Vanesse Mae, Maskimov je album uzbudljiv spoj najboljeg iz svijeta pop-muzike
i klasike.
Nakon uspostave suradnje sa kompozitorom Tončijem Huljićem i producentom
Melom Bushem, Maksim Mrvica potpisao je ugovor a izdavačkom kućom EMI koja
je uskoro izdala njegov drugi album, "The piano player". Do danas, to je
izdanje postiglo dvostruku platinastu nakladu u Hong Kongu, platinastu nakladu
u
Taivanu i Hrvatskoj, zlatnu u Indoneziji, Maleziji i Kini.
Na svom novom, četvrtom albumu za Emi Classics, Maksim Mrvica i dalje ruši
granice između klasične i pop muzike. Već nakon prvog slušanja albuma "Electrik" jasno
je da Maksim ponovo diže letvicu kako u produkciji, tako i u uvijek vrhunskoj
izvedbi i izbacuje na tržište vjerojatno i svoj najsnažniji projekt do sada.
I ovoga puta dobitnom se pokazala kombinacija koju sačinjavaju neke klasične
teme pomiješane sa komadima napisanim posebno za Maksima. Za produkciju je
odgovoran Jonathan Allen, koji je s Mrvicom već surađivao na "A New
World" albumu, a cijeli materijal snimljen je u legendarnom Abbey Road
studiju u Londonu.
Albumi:
1. Geste / Gestures (Lisinski Studios) (1999)
2. The Piano Player (EMI) (2003)
3. Variations Part I&II (EMI) (2004)
4. A New World (EMI) (2005)
5. Electrik (EMI) (2006)
Maksim Mrvica u Bosni i Hercegovini
Maksim Mrvica je do sada dva puta nastupao u Bosni i Hercegovini.
Prvi puta nastupio je u Mostaru 2004. godine, u okviru Dana Matice Hrvatske,
u prepunom
Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača, dok je napolju, putem video zida,
koncert pratilo preko 5000 Mostaraca. Drugi njegov nastup je vezan
za
otvaranje Zetra
Fetivala u Sarajevu 2006. godine, kada je pred 8000 ushićenih gledalaca
u olimpijskoj dvorani Zetra, priredio sjajan nastup.
Maksim Mrvica će ponovo posjetiti Bosnu i Hercegovinu u
maju ove (2007.) godine. Planirana je turneja u većim gradovima Bosne i Hercegovine
koji će imati
čast ugostiti jednog od najčuvenijih svjetskih pijanista. Ti gradovi
su;
16. maj. 2007. Brčko, dvorana Doma Kulture
17. maj. 2007. Tuzla, dvorana Bosankog Kulturnog Centra
18. maj. 2007. Sarajevo, dvorana Bosanskog Kulturnog Centra
Razlog zbog kojeg je Maksim odlučio da ove nastupe priredi u dvoranama manjeg
kapiciteta leži u njegovoj želji da na dostojan način prezentuje svoje pijanističko
umijeće, te da sa publikom, kroz izvođenje klasičnog i savremenog muzičkog
repertoara, ostvari neposredan i direktan kontakt.