Don Guido
Sarajevo, BiH
Don Guido, iz grupe Don Guido i Misionari (ili, Don Guido & The Missionaries),
je čovjek koji je u privatnom ivotu poznat kao Vladimir (Vlado) Kajević.
U čarobni svijet muzike, Don Guido je stupio sa nepune dvije godine, kada
je po prvi put pobjegao od kuće privučen muzikom jedne ulične parade. Inače,
DG je rođen 15/04/1962 u Skopju, Makedonija (tamo je 1963. preivio
veliki potres sa hiljadama rtava), a ivio je potom i u Zagrebu,
Bihaću (gdje je počeo svirati gitaru), ponovo Skopju (završavanje Gimnazije
i prva grupa - Krug) i, na kraju, u Sarajevu.
Bez zvanične muzičke obuke (zna note, ali njihovo čitanje traje dugo!),
Don Guido je najprije naučio svirati gitaru, a zatim i klavir, bas, kontrabas,
udaraljke, a priča se da je jednom svirao i harfu. Zatim je oko sebe počeo
okupljati muzičare u elji da sa drugim ljudima podijeli radost sviranja
muzike i ljepotu slobodnog izraavanja (neke od grupa u kojima je svirao
su: Krug, The F.F. Band, La Banda, SCH, Pink Panther, Nature Lovers, Don
Guido & The Missionaries). Muzika je uvijek prisutna u njegovom ivotu -
DG je svirao u mnogim zemljama, na istoku i zapadu i sjeveru i jugu (pogotovo
na jugu - pored Sarajeva, Skopje i New Orleans zauzimaju posebno mjesto
u srcu).
Sa Don Guidom su svirali mnogi muzičari, manje i više poznati, među
kojima je svakako najpoznatiji pjevač irske grupe U2, Bono, inače, dragi
prijatelj (tokom svog boravka u Sarajevu u svojstvu prvog turiste krajem
1995. i početkom
1996., Bono se pridruio Don Guidu i Misionarima na sceni u klubu Bock
i otpjevao "I Feel Good", "All Along the Watchtower" i "One", u duetu sa
DG). Don Guido i Bono su se upoznali putem satelita, tokom europske turneje
U2,
Zooropa,
a ta javljanja je sa U2 dogovorio još jedan veliki prijatelj Sarajeva
i Bosne i Hercegovine, Bill Carter, koji je iz opkoljenog Sarajeva uspio
stiči do U2, sa eljom da svijetu prikae istinu o stradanju Sarajeva.
Takvih javljanja je bilo više od dvadeset, a pozadina tih događanja
je opisana u knjizi Bill Cartera, "Fools Rush In", u kojoj su
Don Guido i Misionari (Ðani Pervan, Alan Omerović, Dušan Vranić)
među vodećim likovima. Prije toga, tokom rata, Bill Carter je snimio dokumentarni
film, "Miss Sarajevo", o ivotu u Sarajevu pod opsadom (DG
i Misionari u filmu govore o stradanju Sarajeva i neuništivom duhu zajedništva
i sviraju pjesmu "Watermelon Man" u klubu Obala). Film "Miss Sarajevo"
dobio je više nagrada na raznim svjetskim festivalima i prikazan je
na MTV desetak puta, a pretpostavlja se da ga je vidjelo preko 200 miliona
ljudi.
Ovo prijateljstvo je uvelo još jednog genijalca u priču o Don Guidu
i Misionarima: to je Malcolm Burn iz Kingstona, New York, čuveni producent
i muzičar porijeklom iz Kanade (Bob Dylan, Daniel Lanois, Neville Brothers,
Peter Gabriel, Iggy Pop, Midnight Oil, Emmylou Harris, Luthe Salom, samo
su neka od imena koja je producirao). Malcolm Burn je posjetio Sarajevo,
prvi put 1996. godine, a dolazio je još tri puta kod Don Guida, koji
mu je uzvratio dvije posjete dok je Malcolm još ivio u New Orleansu
(drugi put je Malcolm pozvao DG da snima svoj čuveni "blues lick" na
albumu Bruce Guthroa, kanadskog umjetnika). Iz tog prijateljstva rodila
se ideja
o snimanju Don Guidovog bluesa. Bilo je potrebno nekoliko godina da se uklope
svi dijelovi velike slike.
Malcolm je upoznao jednu grupu izvanrednih muzičara
iz Skopja (Project Zlust, D.N.O. - www.projectzlust.com),
za koje se činilo da u potpunosti odgovaraju muzici Don Guida. Snimanje
je počelo
2003. u Chicken Madness Art Studio u Skopju, a dvije godine kasnije (i nakon
još dva snimanja), snimljene su pjesme za prvi album bosanskog bluesa
u historiji, "Bosnian Blues Album". Te pjesme je zvučno zabiljeio
Bojan Ugrinovski, a Malcolm Burn ih je miksao, snimao (svemirske gitare,
klavijature, udaraljke, prateći glasovi) i producirao u svom studiju Maison
Bleu u Kingstonu, New York. "Bosnian Blues Album" je objavljen
tokom ljeta 2006. godine.
"Bosnian
Blues Album" je napravljen od skica rata i mira i govori o teškom ivotu
i stradanju u Bosni i Hercegovini, i Sarajevu, posebno. Ovo je blues koji ive
Bosanci predstavljen u svjetlu ljubavi i prijateljstva i mira. To je muzika
koja pokreće tijelo i zaziva sjećanja i provocira um i uklanja prepreke
suvremenog ivljenja
i vraća osmjeh na lica ljudi.
Don Guido & The Missionaries predstavljaju ustanovu za nadarene ljude
koji su spremni ići dalje od ustaljenog i istraivati nepoznato, učiniti
dodatni napor i naći put do mira i sklada i sreće, čak i kada se čini da
izlaz ne postoji.