Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Vremeplov - Nadirov spomenar
BRUNO PETRALI
Biografija


Bruno Petrali (2006.) na Riječkom Mrtvom Kanalu, a u pozadini se vidi Trsat.
Slika preuzeta iz Novog Lista, Rijeka.

Bruno Petrali
Biografija (1925. - )

Dragi čitatelji Barikade,
Naš vremeplov stoji spreman za novu vremensku ekspediciju u davno prošla vremana. Ovo novo vremensko putovanje vodi nas u vrijeme Drugog svjetskog rata, kroz smrtonosnu maglu od olova i baruta. Od opreme nosimo i talijanski riječnik, koji nam je potreban jer krećemo na putovanje u prostor koji je prije Dugog svjetskog rata pripadao Italiji. Mi krećemo za Rijeku ili kako su je Talijani zvali - Fiume. Moramo samo paziti da nas na putovanju kroz vrijeme Drugog svjetskog rata ne zahvati neko od teških bombardiranja riječke luke ili rafinerije nafte, koja su vršili saveznici.

Okrećemo startni kluč vremeplova i mi smo već u 1925. godini i lebdimo iznad Kvarnerskog zaliva. Gledano sa mora, pred nama su dva grada, lijevo je Fiume, a na desnoj strani je Sušak. Fiume pripada Italiji, a Sušak danas nepostojećoj Kraljevini Jugoslavija. U tom podijeljenom gradu, 1925. godine, rođen je Bruno Petrali, čiji je otac, kao trgovac, iz Milana došao u Fiume i tu je upoznao majku Bruna Petralija, rođenu kao Glazar. Familija Glazar bila je glazbeno veoma aktivna i polovicu ansabla limene glazbe na Trsatu (dio Sušaka) činili su članovi familije Glazar. Daleke, 1930. godine, familija Petrali kupila je radioprijemnik i je mnogo utjecao na dalji život Bruna Petralija. Kao dijete počeo se je oduševljavati prenosima nogometnih utakmica i sa glazbom koju je na radiju mogao čuti.

Bruno Petrali bio je i svjedok gradnje dva nebodera, koji su kratko prije Drugog svjetskog rata izgrađeni u tom kraju. Prvo je Fiume dobila neboder sa 12 katova, a kao odgovor Kraljevine Jugoslavije, na Sušaku je narastao neboder od 14 katova, t.j. dva kata viši od talijanskog nebodera. Za to doba su to bile senzacionalne građevine. Poslije Drugog svjetskog rata, na riječki (Fiume) neboder stavljen je veliki natpis "Tito", a u prizemlju je bila Putna agencija "Putnik" koja je imala svoj veliki natpis nad ulazom. Iz daleka se je tako lijepo mogo čitati "Tito Putnik". Kada je Tito zaista počeo da putuje po svijetu, ti su natpisi bili inspiracija bezbrojnim političkim vicevima. Kada su to odgovorni primjetili, Putna agencija dobila je ime "Kvarner express".

Kao mladić, Bruno Petrali je aktivno počeo da igra nogomet i to još za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1942. godine. Igrao je za momčad Rijeke, odnosno Fiume. Bruno Petrali uspio je da bijegom iz Kraljevine Jugoslavija izbjegne prisilnu mobilizaciju, a poslije mature odmah se je u Milanu upisao na fakultet, jer je time, između ostalog, bio oslobođen vojne obaveze.

Prošao je Drugi svjetski rat i nekadašnja Fiume sa cijelom Istrom pripala je komunističkoj Jugoslaviji. Zbog svog isturenog geografskog položaja prema zapadnoj granici, Rijeka je imala nesto liberalniju političku atmosferu koja je pogodovala umjetničkom stvaranju. Naš poznati kompozitor, Mario Kinel, bio je zaposlen u Radio Rijeci. Njegov drugi kolega, Ljubo Kuntarić, živio je u susjedstvu Rijeke, u malom primorskom mjestu Volosko. Inače, taj stari gospodin i danas živi u Voloskom i kako sam čuo, prije kratkog vremena je izdat CD sa njegovim sabranim djelima. Zvonimir Krkljuš, koji je je često pjevao sa Gitom Šerman, radio je u riječkom kazalištu. U toj kreativnoj okolini počeo je da pjeva i Bruno Petrali koji se vratio da živi u gradu Rijeka.

Osnivanjem Radio Rijeke, Bruno Petrali je počeo raditi kao spiker na Radio Rijeci i to u talijanskoj redakciji. Treba napomenuti da je Bruno Petrali u Milanu završio govorni kurs. U tom mješovito naseljenom području radio stanica je sve vijesti donosila na dva jezika. Daleke 1946. godine, Bruno Petrali i dopisnik Borbe, Stefanović, uživo su prenosili nogometnu utakmicu Kvarner - Hajduk. U medjuvremenu, Bruno Petrali je počeo pokazivati svoj glazbeni talent i on se je sve češće čuo kao pjevač na Radio Rijeci.

Talijansko stanovništo masovno je odlazilo u Italiju (malo milom, malo silom) i 1955. godine ukinuta je talijanska redakcija Radio Rijeke. To su žalosni i sramotni detalji o kojima se i danas rado šuti.

Bruno Petrali bio je u međuvremnu postao popularni pjevač, koji je u tim vremenima dobro zarađivao. Zajedno sa Zvonimirom Krkljušem, Bruno Petrali je počeo da snima za Radio Ljubljanu. Tu je Bruno dobio priliku da upozna Marjanu Deržaj, Beti Jurkovic, Jelku Cvetezar i Majdu Sepe. Njegov prvi nastup izvan granica ex-YU bio je 1959. godine, u Grazu / Austrija.


Bruno Petrali (1946.) kao član momčadi Radio Rijeke (Fiume)
Bruno Petrali (označen strijelicom) stoji, prvi lijevo.

Počela su gostovanja u velikim gradovima ex-YU i Bruno Petrali se je kretao u društvu Ive Robića, Zvonimira Krkljuša, Vojina Popovića. Za tadašnji Jugoton, Bruno Petrali snimio je ukupno 18 pjesama koje su kao singlice izašle na tržište. Bruno Petrali pjevao je i na plesnim terasama grada Rijeke, kao na primjer, u riječkom Hotelu "Park" ili u poznatom Hotelu "Kvarner" u Opatiji. Istovremeno, Bruno Petrali je na Radio Rijeci vodio emisiju "Veselo veče" i to na talijanskom jeziku.

U tim godinama u ex-YU nije se moglo živjeti samo od glazbe i Bruno Petrali je počeo glumiti u riječkom kazalištu, t.j. u Talijanskoj drami. Od 1971. do 1978. godine, Bruno Petrali je pjevao, vodio radio emisije, glumio i bio direktor Talijanske drame. Bruno Petrali počeo je već 1971. godine da povremeno radi i kao sportski komentator za TV Koper. Daleke 1978. godine on je definitivno prešao u TV Koper i time je prestala pjevačka karijera Bruna Petralija. Interesantan detalj je da je program TV-Koper, koji je emitiran u boji, bio veoma gledan u Italiji, jer su Talijani u to doba emitovali crno-bijeli program. Kroz to je Bruno Petrali postao veoma poznat i u Italiji.

Kada posmatramo Bruna Petralija kao pjevača, on je kao Talijan najrađe pjevao talijanske pjesme i to često u dvije verzije (na talijanskom i hrvatskom jeziku) - korektno moram reći da je službeni naziv jezika u ex YU u to doba bio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Američki , kao i talijanski hitovi iz San Rema, spadali su u Petralijev program. Sladunjavi tekstovi njegovih pjesma bi u današnje doba podigli obrve mlađim slušateljima, ali to je bilo u duhu vremena u kojem je Bruno pjevao. Naglašena romantika njegovih pjesama, spojena sa ugodnim glasom, donijela mu je u 50-tim godinama veliku popularnost. Tipične pjesme Bruna Petralija su bile: "Bez tebe", "Sve moje jeseni su tužne" - Petrović, "Zarobljenik sna", "Pesma za dve pare" (Canconi per due soldi), "Tužni kanarinac" (Blue Canaryi)...



Izvori informacija:

- Prateći tekst Croatia Recordsa, uz gore pomenuti, posebni CD album, koji je između ostalih bio posvećen i Brunu Petraliju -
CD šlageri:Zvonimir Krkljuš, Rajka Vali i Bruno Petrali: "Ispravljena nepravda", Prozor u pedesete: Zaboravljene zvijezde, Forgotten Stars,
trostruki luksuzni album: Zvonimir Krkljuš, Rajka Vali, Bruno Petrali pjevaju vam svoje uspjehe,
Croatia Records, Perfekt Music, 2001.
- Razgovor sa Brunom Petralijem objavljen u Novm Listu / Rijeka od 30.09.2006 godine.

Pozdrav do slijedećeg putovanja, Vaš Nadir Efendić


Autor:

Nadir Efendić
Henstedt-Ulzburg, Deutschland
Efendic@gmx.de






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -