Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Vremeplov - Nadirov spomenar

NEXHMIJA PAGARUSHA
B i o g r a f i j a

Nexhmija Pagarusha
B i o g r a f i j a

Poštovani čitatelji Barikade,
Konačno smo dobili vremenske koordinate i podatke da krenemo u jednu novu vremensku ekspediciju, u vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Moramo misliti na to da u tom prošlom vremenu nema mobitela, da nema antibiotika i drugih sličnih stvari na koje smo mi danas naviknuti. Naša ekspedicija je obskrbljena sa svime što bi nam moglo zatrebati, ali nikada se ne može sve predvidjeti. Naš vremeplov je spreman da krenemo u žarište aktuelene svjetske politike i, srećom, mi imamo mogućnost da budemo nevidljivi. Mi krećemo na Kosovo - kratko prije Drugog svjetskog rata. Dok je upravljač u mojim rukama, pored mene, zbog jezičnih problema, sjedi jedna Albanka koja dobro poznaje taj teren i ona je moja prevoditeljica. Ona je potrebna, jer albanski jezik nema sličnosti sa slavenskim jezicima koji se govore na ostalim prostorima ex - Jugoslavije.

Kosovo, pretežno naseljeno Albancima, poslije dobivenog Balkanskog rata protiv turske carevine, 1912. godine, ponovo je postalo sastavni dio Srpske kraljevine. U to doba, 1939. godine, u koju mi putujemo, u cijelom svijetu su se osjećale posljedice svjetske ekonomske krize od koje ni Kraljevina Jugoslavije, sa Kosovom, nije ostala pošteđena. Tu krizu su poljoprivrednici tako osjećali, da su za industrijske proizvode morali davati mnogo više njihovih poljoprivrednih proizvoda nego prije krize. U krajnoj liniji, siromašni poljoprivrednici su postali još siromašniji.

Nexhmije Pagarusha: "Sy larushe"

Pritisak na startno dugme i mi se nalazimo iznad starog grada Prizrena koji je poznat po razvijenom zanatstvu, posebno po filigranu i zlatarstvu. Iz daleka vidimo tri vrste bogomolja koje pripadaju monoteističkim religijama. Letimo dalje i to prema selu Pagarusha, koje se nalazi u blizini Prizrena.

U tom malom selu nas najviše zanima jedna mala curica, koja se igra pred njenom kućom, sa ostalom seoskom dječicom. Tu curicu zelenih očiju, ostala djeca zovu Nexhmija. Nexhmija upravo odlazi i nju ljubazno na vratima kuće dočekuje jedna mlada žena, koja ju uzima u naručje. Zahvaljujući našim podacima, znamo da se ta mlada žena Zymryt Pagarusha, mačeha male Nexhmije.

Mala napomena, u to doba, na veoma siromašnom Kosovu su harale zarazne i ostale bolesti, a kako opće zdravstvena zaštita nije postajala, djeca su često ostajala bez roditelja ili roditelji bez dijece. Davno nestala Kraljevina Jugoslavija bila je u tome pogledu užasno zaostala i nije poznavala zdravstveno osiguranje. Tko je mogao, platio je liječnika i lijekove, a siromah je uglavnom trpio i umirao. Jedina sigurnost koju su ljudi imali u to doba, bila je solidarnost njihove familije.

Za nas je bilo veoma važno da smo čuli, dok ta mala curica išla prema kući, kako veoma lijepo pjevuši. Važno za nas, jer ta mala curica nije nitko drugi, već poznata pjevačica i umjetnica iz vremena ex-YU, Nexhmija Pagarusha. Bez njenog znanja, to je bio njen prvi javni nastup, ali na žalost, ona njenu publiku u vremeplovu tada nije mogla vidjeti.

Poslije posjete ovom kosovskom naselju, polazimo vremeplovom za Prištinu, preskačući Drugi svjetski rat, sa njegovim oblacima barutnog dima, jer znamo da je Nexhmija Pagarusha kao veoma mlada počela da pjeva na Radio Prištini.

Vratili smo se u 1948. godinu, u blizinu prostorija Radio Prištine, gdje vidimo dvije mlade djevojke koje su napustile školsku nastavu i sada zbunjeno stoje pred radio stanicom. Na vratima visi mali plakat sa najavom, da je danas audicija za prijem novih pjevača. One ulaze i nakon izvjesnog vremena izlaze još zbunjenije, jer su primljene da pjevaju za Rado Prištinu. Posebno je je zbunjena i izvan sebe od sreće lijepa djevojka sa zelenim očima koju već poznajemo, Nexhmija Pagarusha. Tim danom, daleke 1948. godine, počela je karijera jedne poznate pjevačice ex-YU. Treba reći, da je te iste godine Radio Priština od danas do sutra prestala da emitira ruske pjesme i muziku, zbog već poznatoga raskida odnosa između tada moćnog Sovjetskog Saveza i ex-YU. Iz istog razloga zatvorena je i granica prema Albaniji koja je bila saveznik Sovjetskog Saveza. Tim zatvaranjem granice mnoge familije sa Kosova su više desetljeća bile odvojene od rođaka u Albaniji. Tadašnji ekonomski bojkot Sovjetskog Savez prema ex-YU, veoma je otežao život u cijeloj ex-YU, a posebno na već i prije toga siromašnom Kosovu.

Poslije posjete ovom kosovskom naselju vremeplovom krećemo za Beograd, tada glavnom gradu ex-YU, jer znamo da je Nexhmija Pagarusha i pored teških uslova života uspjela da se probije do muzičke škole za solo pjevanje. U Beogradu, početkom 50-tih godina, na izlazu iz muzičke škole srećemo jednu lijepu djevojku, i po njenim zelenim očima ponovo znamo da je to - Nexhmija Pagarusha.

Kako smo iz vremeplova imali priliku vidjeti nekoliko detalja vezanih za mladost Nexhmije Pagaruse, sada možemo sistematski proći kroz njen život, odnosno kroz njenu biografiju.

Nexhmija Pagarusha rođena je 1933. godine u selu Pagarusha u blizini Prizrena. Njen otac, Vesel Pagarusha, bio je učitelj, a majka, Sehide Pagarusha, porijeklom je bila iz susjednog sela, Nishora, bila je domaćica kao što je to bio obićaj u to doba. U starosti od 4 godine, Nexhmija Pagarusha i njen mlađi brat izgubili su majku, što je težak udarac za svako dijete. Dvije godine kasnije, njen otac Vesel Pagarusha ponovo se je oženio i Nexhmija Pagarusha je dobila je mačehu, Zymryt, koja je malu Nexhmiju gledala kao vlastito dijete. U kasnijim godinama, Nexhimija je dobila još 4 polubrata koji su svi i danas živi.

Nexhmije Pagarusha: "Baresha"

Kratko prije Drugog svjetskog rata njena familija se preslila u Prizren gdje je Nexhmija Pagarusha završila osnovnu školu. Nastavila je školovanje u Gimanziji u Prištini gdje je imala blisku prijateljicu, Melihate Hasani, koja je veoma lijepo pjevala. Ta prijateljica je ubijedila Nexhmiju Pagarushu da se prijavi na audiciju Radio Pristine. Po onoj Cezarovoj uzrečici: "Dođoh, vidjeh i pobjedih", 14-godišnja Nexhmija Pagarusha postala je solo pjevačica Radio Pristine. To nije bilo jednostavno jer je Radio Priština imala ukupno tri prostorije od kojih je jedna bila tonski studio. Tehnika za snimanje nije postojala i sav se program emitirao u živo.

Nexhmija Pagarusha je u studio dolazila oko 5 sati ujutro, prije škole, i na putu do škole odpjevala je njene radne zadatke (tako se govorilo u ex-YU). Osim tih tehničkih problema i velikog opterećenja, za mladu djevojku, za Nexhmiju Pagarushu, nastao je jedan drugi duševni problem. U strogo patrijahalnoj sredini kao što je to Kosovo, bila je velika sramota da jedna mlada djevojka pjeva na radiju i ona je odmah proglašena nemoralnom osobom. U toj veoma teškoj situaciji, pogotovo za jednu neiskusnu djevojku, pokazao se i roditeljski odnos Vesela Pagarushe prema njegovoj kčerci. On, koji je za tadašnje doba na Kosovu bio veoma liberalan, potpuno je podržao njegovu kčerku na njenom umjetničkom putu. Mačeha Nexhmije Pagarushe, također je podržala Nexhmiju i pomogla joj je da se odupre pritisku te veoma konzervativne i zaostale sredine.

Završetkom gimnazije, postaje vidljiv univerzalni umjetnicki talent Nexhmije Pagarushe, jer ona postaje i kazališna glumica. U novom kazalištu u Prištini Nexhmija Pagarusa, Katarina Josipi i Meribane Shala postaju prve glumice tog kazališta. Njen prvi nastup u kazalištu bio je u drami "Vatra i pepeo", ruskog pisca Antona Čehova. Poznati glumac ex-YU, Ljubo Tadić, bezuspjesno je od nje tražio da glumi u "Koštani", Bore Stankovića .

Po nagovoru više umjetnika ex-YU koji su cijenili njene glasovne mogućnosti, Nexhmija Pagarusha, u starosti do 18 godina, odlazi u Beograd gdje se upisuje u srednju muzičku školu, smijer solo pjevanja. Njena profesorica solo pjevanja bila je Inka Đukić i zbog neslaganja s istom, Nexhmija Pagarusha je nakon tri godine napustila muzičku školu. U to doba je bilo tako, učenicima klasičnog pjevanja bilo je strogo zabranjeno da pjevaju zabavne melodije. Otprilike, u isto doba, poznata pjevačica ex-YU, Lola Novaković, morala je napustiti školu kada se saznalo da ona na plesnjacima pjeva zabavne melodije.

U međuvremnu, Nexhmija Pagarusha je uspješno uzela učešća u jednoj audiciji koja je bila organizirana u njenom beogradskom internatu i bila je primljena u Kulturno umjetničko društvo "Ivo Lola Ribar". U tom internatu bila je poznata po tome da je po cijeli dan pjevala. U okviru tog društva održao se prvi nastup na kojem je ona pjevala jednu starogradsku pjesmu, "Dashnor tu bana" ("Ljubav tvoja postala sam ja") i dvije narodne pjesme: "Po vijne krushqit" ("Dolaze svatovi") i "Ani mori nuse" ("Hajde mori snaho"). Svije prve uspjehe postigla je u Beogradu i pomalo postaje i poznata. Može se reći da je Beograd bio prva stanica na putu njenog uspjeha u ex-YU.

Nexhmije Pagarusha: "E kujtoj at takim"

U toku 1953. godine, Nexhmija Pagarusha se iz Beograda vratila u Prištinu i tu je održala svoj prvi koncert klasične muzike. Pjevala je arije iz opere "Traviata", "A perfido" (Ludwig van Beethoven), "Jednog lijepog dana" (opera "Madame Butterfly", Giacomo Puccini)... Zatim je pjevala operne arije uz najbolje kosovske soliste tog vremena, a to su bili: Mile Jovanović (veterinar po profesiji, ali i izuzetan bariton), Jordan Nikolić (tenor), Qazim Dushku (bas). Na tom koncertu Simfonijski orkestar vodio je Oliver Ristić. O tom umjetniku znamo tek toliko da je, kada je 1942. godine u Sarajevu osnovana radio stanica, da je on (Oliver Ristić) vodio mali orkestar te radio stanice. Nažalost, sa tog jedinog, prvog i zadnjeg koncerta Nexhmije Pagarusha, te vrste, pred punom salom Narodnog kazališta u Prištini, ne postoji tonski snimak. Kratko poslije toga Radio Priština zapošljava Nexhmiju Pagarushu i to prvo u diskoteci, a nešto kasnije kao solisticu Radio Prištine.

U to doba Nexhmija Pagarushi upoznaje školovanog muzičara i kompozitora - Rexho Mulliqia (Redžo Mulići) koji postaje njen suprug. Oni su od tada postali nerazdvojni par. Najpopularnija pjesma koju je ona pjevala, pjesma "Baresha" ("Čobanica") bila je kompozicija njenog supruga. U tome braku iz 1955. godine, njih dvoje imaju jednog sina, Leonarda i taj sin danas živi sa njegovom familijom u Švicarskoj.

Nastupima u folklornom društvu "Shota", Nexhmija Pagarusha kreće na turneje po ex-YU, Evropi i svijetu, tako da postaje sve popularnija izvan granica Kosova. Njen repertoar postaje sve širi i teško se može reći gdje leži težište njenog pjevanja. Nexhmija Pagarusha pjeva zabavne, izvorne, narodne pjesme i operne arije tako da se nju ne može svrstati u neku određenu grupu pjevača.

Izvanredan glas i veoma graciozne kretnje na pozornici, doveli su do toga da je ta mlada pjevačica postala veoma poznata. Došli su i prvi internacionalni uspjesi, kao na primjer: Nexhmija Pagarusha je u Izraelu dobila nagradu kao najbolji strani izvođač poznatog hebrejskog tradicionala, "Havana gila".

Krajem pedestih godina, Nexhmije Pararusha se angažuje i na filmu. Njen prvi film bio je "Makedonska krvava svadba". U tom filmu glumio je i poznati pjevač ex-YU, Zafir Hadžimanov. Ona glumi i u televizijskoj drami: "E kafshoja terrin" ("Ugriz mraka", režija Ekrem Kryeziu). Za taj nastup, na Festivalu u Portorožu, Nexhmija dobija nagradu, "Najbolja glumica". Zatim slijede televizijske drame: "Lepuri me pese kembe" ("Zec s 5 nogu"), "Rruga pa kthim" ("Ulica bez povratka"), "Fidani", "Daullja e cmendur" ("Luda tarabuka", režija Isa Qosja).

U 60-tim godinama sa Kulturno umjetničkim društvom "Shota", Nexhmija Pagarusha bila je na turnejama u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Holandiji, Švedskoj... Stigla je do Amerike i do srednjeg istoka.

Bila je učesnik, t.j pjevala je i na poznatom putujućem festivalu "Pjesma ljeta" i na tom festivalu je prvi puta zapjevala, već pomenutu pjesmu, "Baresha" ("Čobanica"). Autor teksta te pjesme bio je Rifat Kukaj. Nexhmije Pagarusha učestvoavala je na svim muzičkom takmičenjima festivala "Akorde Kosova".

Krajem 60-tih i početkom 70-tih godina prošlog stoljeća, svake godine u Domu Sindikata u Beogradu, održavao se koncert gdje su pjevači uz pratnju Simfonijskog orkestra RTB pjevali obrađene narodne pjesme. Najtraženija Nexhmijina pjesma bila je "Nje lule" ("Jedan cvjet"), starogradska pjesma za čiji se aranžman pobrinuo kompozitor i njen suprug, Rexho Mulić.

Početkom 70-tih godina Nexhmija Pagarusha doživjela je veliku čast, da je poznati engleski radio, BBC, s njom vodio i emitovao jedan opširni razgovor.

U martu 1973. godine ona učestvuje na takmičenju "Jugovizija 1973", u Opatiji. To je bilo izborno takmičenje za nastup na Pjesmi Eurovizije. Interesantno je pogledati listu ucesnika, tko je tada, uz Nexhmiju Pagarushu, sve pjevao u "Kristalnoj dvorani" poznatog opatijskog hotela "Kvarner":

1. "Piši mi" - Boba Stefanović;
2. "Etida" - Korni Grupa;
3. "Ukrast ću te" - Zafir Hadžimanov;
4. "Stara reko" - Drago Diklić;
5. "Dok te gledam" - Vlada & Bajka;
6. "Odiseja" - Dalibor Brun;
7. "Slišiš, školjka poje ti - Elda Viler;
8. "Kot nekdo ki se upa" - Edvin Fliser;
9. "Razkrij se mi dekle" - Srce;
10. "Mlade oči" - Ditka Haberl;
11. "Mnogo srećnih let od tod" - Oto Pestner;
12. "Zeleno sonce" - Janko Ropret;
13. "Nekoć, nekje" - Majda Sepe;
14. "Sjeti se mene" - Biserka Spevec;
15. "Ako slušaš ovu pesmu" - Milan Mutavdžić;
16. "Nikad te sresti nisam smela" - Nina Spirova;
17. "E vetmja dashuri" ("Samo ljubav") - Nexhmija Pagarusha;
18. "Ushton mali" - Ljiljana Çavoli;
19. "Gori vatra" - Zdravko Čolić (pobjednik festivala);
20. "Kao reka" - Ambasadori;
21. "Gdje si sad" - Mahir Paloš;
22. "Djeca ljubavi" - Indexi;
23. "Priča o nama" - Jadranka Stojaković;
24. "Majko" - Lena Trajkovska;
25. "Stara gitara" - Zoran Georgiev;
26. "Nežno, nežno" - Danijela Pančetović & Zoran Milosavljević;
27. "Koga si sama" - Dragan Mijalkovski;
28. "O galebi beli" - Dime Popovski;
29. "Elegija" - Hrvoje Hegedušić i Srđan & Buco;
30. "Zašto si otišao" - Nevia Rigutto;
31. "Divno je" - Ivo Robić;
32. "Moja draga spava" - Mladen Kozjak;
33. "Mala iz IIIb" - Neda, Dario & Miljenko;
34. "Pusti me da odem" - Zdenka Vučković;
35. "Voljela je svirati Bacha" - Delfini;
36. "Poljubi me za sretan put" - Krunoslav Slabinac.

Nevjerovatno, i pored velike popularnosti, Nexhmija Pagarusha nikada nije objavila ni jedan album. Jedinu njenu ploču objavio je Turistički savez Kosova, ali ta ploča nije bila u prodaji, već se kao poklon davala različitim delgacijama. Njeni pojedinačni snimci nalaze se u arhivama Croatia Recordsa i RTB Beograd i nisu joj dostupni. Veći dio pjesama iz arhiva Radio Prištine uništen je u ratnim dejstvima na Kosovu. Srećom, jedan dio njenih snimaka ipak je ostao sačuvan.

Zadnji javni nastup Nexhmije Pagarushe bio je u Sarajevu, za vrijeme Olimpijade 1984. godine. Ona je zabavljala goste u poznatom lokalu "Hamam" i onda je donijela odluku da zbog zdravstvenih teškoća sa grlom, prestane pjevati. Nexhmija Pagarusha je sa bošnjačkim pjevačima narodne muzike imala posebno srdačan odnos, kao na primjer sa pokojnim Himzom Polovinom i Safetom Isovićem.

Zadnji rat, sa svim njegovim strahotama, Nexhmija je preživjela sama na Kosovu, t.j. u Prištini, jer je njen suprug umro prije početka rata. Veliko olakšanje joj je bio njen brat Tarik koji živi u njenom direktnom susjedstvu, tako da nije bila potpuno sama. Umjetnički talenat Nexhmije Pagarushe naslijedila su i njena braća. Najstariji, Abdulkader je slikar, a najmlađi, Fitim je restaurator umjetničkih slika. Ta dva njena brata žive u Belgiji.

Na današnjem Kosovu koje je postalo centar svjetske politike, Nexhmija Pagarusha živi u dvosobnom stanu. Još uvijek je aktivna. Radi kao muzički savjetnik Radio Prištine. Nexhmija Pagarusha i danas uživa slušajući pjesme Anice Zubović (koja živi u Domu penzionera u Zagrebu), Arsena Dedića, Olivera Dragojevića i Tereze Kesovije, kao i ostalih pjevača ex-YU. Njena omiljena operna pjevačica je poznata Maria Calas.

Poštovani čitatelji Barikade, kao i uvijek do sada, spreman sam prvoj desetorici čitatelja Barikade koji mi se jave, preko e-maila, poslati pjesmu "Baresha" (u mp3 formatu), koja je snimak sa festivala "Pesma ljeta". Mislite samo na vaše telefonske (modem) troškove. Ukoliko možda želite poslati e-mail gospodji Pagarushi, Stevanu Zariću ili Zafiru Hadžimanovu, pošaljite ga meni, a ja ću se pobrinuti da Vaš e-mail dođe u prave ruke.

Izvori informacija su mi bili:
Internet / Nexhmija Pagarusha preko posrednika / telefonski razgovor sa gospođom Pagarushom / telefonski interview sa gospođom Pagarushom od strane Radio Tuzle, iz februara 2008. godine / lično gledanje nastupa gospođe Pagarushe u kinu "Partizan" u Rijeci, krajem 50-tih godina

Uz srdačan pozdrav, Vaš, Nadir Efendić
Efendic@gmx.de



Autor:

Nadir Efendić
Henstedt-Ulzburg, Deutschland
Efendic@gmx.de






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -