Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Vremeplov - Nadirov spomenar

RADOSLAV GRAIĆ
B i o g r a f i j a

Radoslav Graić
B i o g r a f i j a

Proslo je mnogo vremena od naseg zadnjeg vremanskog putovanja na Kosovo. Nasa nova vremenska ekspedicija kretace se, takodjer, na podrucju nestale Jugoslavije, i to po BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Buduci da, vremenski gledano, moramo proci kroz dva rata, prisiljeni smo da pazimo, da ne uletimo u kisu granata i metaka. Nasem vremaplovu ne moze se nista desiti, ali ukoliko nase zastitino polje promjeni put neke granate ili metka, to bi moglo znaciti da netko, tko koji je davno sahranjen, ostaje na zivotu. Sto bi u sadasnjosti znacila takova promijena prostlosti, to je tesko reci da li bi cijela nasa povijest mogla biti promijenjena. To je tema za jedno duboko razmisljanje! Antibiotici, lijekovi protiv infekcija i slicne stvari nadopunjuju nase putne zalihe. Namamo, nazalost, GPS navigacioni uredjaji i oni ne pomazu jer u dobu u koje mi putujemo nema satelita, mobitela, a i televizija je, prakticno, nepoznata. Nas prvi cilj, prije Drugog svjetskog rata, je mali gradic u BiH, Teslic, i mi u kasnim popodnevnim satima krecemo na put.

Prelazeci vremansku zonu do zavrsetka zadnjeg rata, vidimo kolone izbjeglica koje se kracu od zapada prema istoku. Nekoliko godina vise u proslosti vidimao kolone izbjeglaica koje se krecu od istoka prema zapadu. Dolazeci u vremansku zonu kraja Drugog svjetskog rata, 1945. godine, vidimo velike kolone vojnika i teskog naoruzanja, kao i kolone izbjeglica koje se krecu od istoka prema zapadu.

Prelazeci 1941. godinu, t.j. pocetak Drugog svjetskog rata, ponovo vidimo velike kolene vojnika i izbjeglica koje se krecu od zapada prema istoku. Pomalo gubimo volju za putavanjem, jer ta periodicna slika uzasa i patnje prati nas bez prestanka. Konacno smo u mirnoj, predratnoj zoni i kruzimo nad Teslicem. Mali gradic sa nekoliko lijepih i luksuznih zgrada. Znamo da su u tim kucama za vrijeme austrougarske vlasti stanovali direktori jedine tvornice u Teslicu, takozvane "Destilacije". Mi krecemo prema banjskom ljecilistu "Banja Vrucica" koje se nalazi nedaleko od Teslica. Konacno smo na cilju i nevidljivi lebdimo iznad jedne ljetne terase pred jedinim hotelom u Banji Vrucici, hotelom koji je tada pripadao jednom Teslicaninu, gospodinu Krsticu, koji je tada bio parlamentarni poslanik u Beogradu. Kroz nase vremansko putovanje mi znamo da je taj hotel kraj rata docekao kao izogorena rusevina. U lokalu, u kojem su svi stolovi zauzeti, na podestu svira mali orkestar. Sviraju i pjevaju se narodne pjesme, starogradske i ponekad neki svjetski slager tridestih godina. Mi uzivamo u toj atmosferi veselja i pokusavamo zaboraviti nase veoma mucne utiske sa naseg dosadasnjeg vremenskog putovanja. U vrtu lokala odjednom prestaje galama i mi vidimo da jedan stariji covjek dovodi jednog malog djecacica pred orkestar. Nakon burnog aplauza za ohrabrenje, orkestar pocinje da svira, a taj mali djecak pjeva neku pjesmu. Kako on ima djeciji glas i pjeva bez mikrofona, mi slabo cujemo sto on pjeva, ali pljesak njegove publike se ne moze precuti. Uspjeli smo da prepoznamo pjesmu, "Ah moj Aljo, crne oci".

Mi vam mozemo vec sada reci da je taj djecacic jedan pjevac i kompozitor cije ime ste ime u ex-YU mogli vidjeti na mnogo gramofonskih ploca. To je Radoslav Graic koji je 1959. godine pjevao na festivalu u Opatiji. Mi smo imali priliku da vidimo Radoslava Graica prilikom njegovog prvog javnog nastupa, kratko prije dolaska Drugog svjetskog rata u nestalu Kraljevinu Jugoslavije, 1941. godine. Njega je na pozornicu doveo njegov djed, Pero Graic, koje je bio narodni poslanik u beogradskom parlamentu i kao takav bio je dobar poznanik, a mozda i prijatelj sa vlasnikom hotela, Krsticem, koji je takdjer bio narodni poslanik.

Mi moramo krenuti dalje prema Sanskom Mostu, 1941. godine, kratko poslije ulaska okupacionih snaga na prostor nestale Kraljevine Jugoslavije. Tada dolazi za nas najtezi dio putavanja, jer mi vidimo ispod nas familiju Graic kako natovarena torbama napusta Sanski Most. Kako je bilo napisano na velikim izvjesanim plakatima, nova vlast je donijela odluku da protjerani iz njihovih kuca po glavi smiju uzeti najvise 11 kg tezine . Sve preko toga moralo je biti ostavljeno. Pravila vremenskog putoavanja zabranjuju nam bilo kakovo uplitanje u dogadjaje i mi, nazalost, ne mozemo i ne smijemo nikome pomoci. Mi krecemo prama nasem vremanu dok u nasem vremplovu vlada mucna tisina. Mario, nas fizicar i navigator iz Juzne Amerike, vidljivo neraspolozen, namrstenog lica postavlja jedno pitanje koje ostaje bez odgovora, a njegovo pitanje glasi: "Kakvi su to ljudi koji stalno tjeraju jedni druge iz njihovih domova???"

Slijedeci cilj naseg vremanskog putovanja je gradic Opatija pored Rijeke u kojoj se upravo odrzava glazbeni festival Jugoslavenske radio-televizije. Nevidljivi, nasim vremeplovom lebdimo iznad terase luksuznog austrougarskog hotela "Kvarner". Na terasi, ispod nas, pred fotografom su poredani Marko Novosel, Ivo Robic, Tihomir Petrovic, Dusan Jaksic, Ivo Mavrinac, Vice Vukov i nama poznati, Radoslav Graic. Svi oni pjevaju na tom festivalskom takmicenju, te 1959.e godine. Time smo obisli sva planirana mjesta naseg putovanja i mi krecemo prema nasem vremanu. Kratko letenje iznad Opatije i nama odmah upada u oci da se jedva koji automobil vidi na cesti. Takodjer, nitko ne drzi ruku uz glavu, jer kako mobiteli ne postoje, ne telefonira se sa mogucih i nemogucih mjesta kao u nase doba. Isto tako, nigdje ne vidimo debele ljude, jer njih, prakticno, nema, sto sigurno ima velikih zdravstvenih prednosti. Mario je podesio nase navigacione uredjaje i mi smo u jednom vremenskom skoku, u nasem vremenu. Buduci da smo skupili materijale i utiske o Radoslavu Graicu, mi se mozemo sada njemu i posvetiti.

Radoslav Graic rodjen je u bosanskom gradicu koji tada, kao i danas, nosi ime Mrkonjic Grad, sto samo po sebi nije razumljivo, jer je davanje novih imena gradovima pojava koja se srece na podrucju ex YU. Sjetimo se Titograda, Kardeljeva , Rankoviceva, t.j. datih i predlozenih imena. Radoslav je rodjen 03.01.1932. godine, u familiji uglednog poreskog sluzbenika Nikole Graica, a njegova majka, rodjena Gospava Mudrenovic, vodila je domacinstvo i brinula je o dvoje djece. Interesantno je da je upravo u to doba vladala svjetska ekonomska kriza, kao sto je to i danas slucaj. Tada je bankrotiralo veoma mnogo trgovaca i zanatlija, tako da je i tadasanja Kraljevina Jugoslavija bila paralizirana nedostatkom novca. Djed Radoslava Graica, Pero Graic, bio je aktivan u politici i on je vise godina bio nacelnik Opcine Mrkonjic Grad, banski vijecnik u Banja Luci i na kraju, od 1931. do 1935. godine bio je poslanik u Beogradu.

Nikola Graic bio je drzavni sluzbenik i on je tada imao jednu rijetku privilegiju, da kao drzavni sluzbenik bude sa njegovom familijom zdravstveno osiguran. Vecina gradjana Kraljevine Jugoslavije nisu imali zdravstveno osiguranje i time su bili izlozeni rizicima zivota bez ikakve zastite. Iz kuce porodice Graic, cesto se je cula pjesma, jer je Nikola Graic bio nadareni pjevac, koji je sa njegovim barsunastim bas-baritonu bio veoma omiljen u mjestu. Sin Radoslav naslijedio je muzicki talenat od njegovog oca, buduci da majcina familija nije imala neke posebne muzicke sklonosti. Otac Nikola dao si je truda i on je vec u predskolsko doba naucio sina da pjeva vise starih starogradskih i narodnih pjesama. Vec kao malisan, Radoslav Graic bio je mala atrakcija za njegove sugradjane jer je bi bez ustrucavanja zapjevao kada su oni to od njega trazili. Nesto prije pocetka Drugog svjetskog rata, Nikola Graic preselio se je sa familijom u Prijedor, gdje je bio postavljen za sefa porezne uprave. Pred sam pocetak rata prebacen je u Sanski Most, gdje je familija Graic i docekala pocetak rata.

Taj rat koji je u nestaloj Kraljevini Jugoslaviji poceo 1941. godine, donio je mnogim familijma patnje i muku i ostavio ih bez njihovih dragih. Tako je kao dijete, Radoslav Graic morao sa roditeljima i sestrom Radmilom bjezeci iz Sanskog Mosta, a utociste je prvo nasao u Beogradu, a godinu dana kasnije u Valjevu, gdje su Graici ostali sve do 1946. godine. Na tom putovanju, Radoslav je vidio i dozivio jezive scene rata koje nisu za djecije oci i za djeciju dusu.

Kratko poslije rata, jos za vrijeme boravaka u Valjevu, Radoslav Graic je od njegovih ujaka na poklon dobio jednu malu harmoniku. On je u Valjevu nastavio da pjeva, a isao je na privatnu nastavu sviranja harmonike i moze se reci da je ta mala harmonka bila jedan od odlucujucih faktora da se je Radoslav posvetio muzici. Veoma je interesantno da je majcina familija veoma podupirala njegove muzicke sklonosti iako oni sa muzikom nisu imali nekih dodira, osim sto su rado slusali muziku.

Rat je zavrsio i familija Nikole Graica vratila se je 1946. godine u Bosnu i Herzegovinu, buduci da je Nikola Graic bio postavljen za sefa financijske uprave u Jajcu. Kako u Jajcu nije postajala gimnazija, Radoslav Graic bio je od prosvjetnih vlasti rasporedjen da skolovanje nastavi u Travniku. On je u Travniku dvije godine bio djak iste gimanazije koju je pohadjao i najpopularniji pjevac Kraljevine Jugoslavije, Edo Ljubic. To vise nije bila Isusovacka katolicka gimanazija koju je pohadjao Edo Ljubic, jer su crkve 1945. godine izgubile pravo da imaju svoje skole.

Nastupajuci na skolskim priredbama, Radoslav Graic ucio je kako se savladava trema pred nastup i sto to znaci biti na pozornici. Na njegovu veliku zalost on nije imao prilike da u Travniku pohadja muzicko obrazovanje, jer muzicka skola u Travniku tada nije postojala. Poslije dvije godine skolovanja u Travniku, Radoslav je nastavio pohadjati gimnaziju u Banja Luci, a uz to, pocelo je i njegovo muzicko obrazovanje u muzickoj skoli. U muzickoj skoli, Graic je bio primljen na udjel za solo pjevanje.

Dosla je i 1950. godina i poslije zavrsetka gimnazije, Radoslav Graic nastavio je skolovanje u Beogradu i to na dva kolosjeka. Studirao je na Filozofskom fakultetu smijer "Istorija umetnosti" i istovremeno je pohadjao i Srednju muzicku skolu. U tom studenskom vremanu, dosao je i prvi profesionalni nastup Radaslava Graica, jer je on dvije godine, od 1953. do 1955. godine nasupao kao solista, tenor pjevac na sceni "Jugoslavenskog dramskog pozorista", u Molijerovom komadu "Gradjanin plemic", u kojem je pjevao kompozicije Dragutina Gostuskog.

U konceptu opcenarodne obrane, svi muskarci u ex-YU morali su da sluze vojni rok, bez iznimaka, sto je vazilo i za Radoslava Graica. Gdje je on bio rasporedjen i kako je proslo njegovo jednogodisnje sluzenje vojnog roka, to nama nije poznato. Nakon sluzenja vojnog roka, Radoslav Graic nastavio je 1956. godine muzicko skolovanje na Muzickoj akademiji u Beogradu, u klasi prof. Branka Pivnickog i to kao solo pjevac. Istovremeno, postao je clan Zbora Radio Beograda, u kojem je proveo cetiri godine i sa kojim je isao na prve turneje van granica ex-YU, izmedju ostalih i u Pariz i u Milano. Preci granicu ex-YU, u to doba, nije bilo jednostavno, jer je veoma malo gradjana ex-YU u to doba dobivalo pasose.

U Zboru Radio Beograda on je pjevao zajedno sa Dubravkom Nesovic, Krstom Petrovicem i Tihomirom Petrovicem i ti pjevaci imali su priliku da kroz interne audicije postanu solo pjevaci radio stanica. Na taj nacin i Radoslav Graic je 1958. godine, kroz nagovor njegovih kolega, postao solo pjevac koji je pjevao zabavne i narodne pjesme. Vidi se, da se u to doba nije moglo tek tako postati pjevac, jer se je kod pjevaca ili pjevacica trazio dobar glas uz odgovarajuce muzicko obrazovanje. U to doba, glavne radio stanice ex-YU bile su nosioci kulturnog rada i kulturne politike, tako da je svaki mladi talent morao napustiti provinciju da bi uopce dobio sansu da se probije.

Kao solo pjevac, Radoslav Graic pjevao je narodne pjesme, starogradske i, naravno, popularne slagere tog vremana. Njemu su posebno lezale talijanske kancone koje je veoma rado pjevao. Prve dvije pjesme koje je Graic zapjevao kao solo pjevac na Radio Beogradu bile su narodne "Djevojka sokolu zulum ucinila" i "Aj, kakve Ajka crne oci ima". Prvi slageri su bili: "Malisiuzella" i "Timida serenata" sa talijanskog glazbenog podrucja. Zahvaljujuci njegovom sirokom muzickom repertoaru, Radoslav Graic saradjivao je sa Ilijom Genicom (Gudacki zabavni orkestar), sa Vojislavom Simicem (Jazz orkestar), Djordjom Karaklajicem (Veliki narodni orkestar), Vlastimirom Pavlovicem-Carevcom (Narodni orkestar) i sa ansamblom Aleksandra Necaka. Ponekad je dobijen i radni nalog da se pjeva nesto iz klasike, sto je Radoslavu Graicu veoma odgovaralo. On je dobio priliku da sa Sinfonijskim orkestrom Radio Ljubljane zapeva tenorski dio u "Hagadi", kompozitora Enrika Josifa.

Dosla je 1959.a godina i Radoslav Graic bio je izabran da bude clan tima koji je trebao da pjeva na festivalu u Opatiji. Docekao je i taj veliki dan i u Opatiji je u deutu sa Nadom Knezevic zapjevao pjesmu "Intermeco", kompozitora Dragomira Ristica. Solo je zapjevao pjesmu "Podijeli sa mnom sunca sjaja", kompozitora Branka Mihaljevica. Tim nastupom Radoslav Graic je postao poznat u svijetu zabavne muzike i slijedili su pozivi na druge festivale.

Godinu dana kasnije, Radoslav Graic donio je za njegov zivot vaznu odluku da komponuje i tu odluku je i proveo udjelo. Na prvom festivalu "Beogradsko prolece 1961" takmicio se sa dvije njegove pjesme i to sa "Andjelina" i "Najdrazi snovi". "Andjelinu" je pjevao u alternaciji sa Djordjom Marjanovicem, a pjesmu "Najdrazi snovi" u alternaciji sa popularnom Anicom Zubovic. Desilo se je ono o cemu jedan pocetnik moze samo da sanja, Radoslav Graic postao je sa pjesmom "Andjelina" pobjednikom tog festivala.

Iste te (1961.) godine, zavrsivsi Muzicku akadamiju u Beogradu, Radoslav Graic dobio je ponude da pjeva u operi, odnosno da postane solist beogradske opere. Pocele su probe za operu "Zaljubljen u tri pomarandje", kompozitora Prokopfjeva. Dosla je k tome i ponuda da pjeva u Smetaninoj "Prodanoj nevjesti". Trebalo je donijeti odluku o tome sto ce imati prioritet, zabavna ili operna muzika. Buduci da je Radoslav bio afirmisan i solidnu egzistenciju imao na polju zabavne muzike, a da je operna buducnost bila dosta nesigurna, donio je tesku odluku - da ostaje pri zabavnoj muzici. Mozemo danas reci da je to bila dobra odluka za zabavnu muziku a losa za opernu. Nama je taj nadareni pjevac i kompozitor ostao sacuvan da radi na polju zabavne muzike, gdje je on imao velike uspjehe.

Slijedili su festivali Opatija 1961, Zagreb 1964. i 1967. godine. Radoslav Graic ucestvovao je na svim festivalima "Beogradsko prolece", od 1961. do 1968. godine. Na tom festivalu, 1962. godine, ponovo je osvojio prvo mesto i to sa kompozicijom "Stjuardesa", koju je pjevao u alternaciji sa Djordjom Marjanovicem. Godinu dana kasnije, na istom festivalu sa pjesmom "Prolecni cvet", koju je pjevao tada u alternaciji sa poznatim Arsenom Dedicem, osvojio je trece mjesto. To je bila novost da je Arsen Dedic nastupio pod pravim imenom, jer je do tada upotrebljavao umjetnicko ime - Igor Krimov.

U 60-tim godinama, Graic je bio na dugim turnejama po zemljama tadasnjeg Istocnog bloka. Na tim gostovanjima imao je priliku da nastupi sa poznatim orkestrima, kao na primjer sa orkestrom Karela Vlaha. Na prenosu "Intervizije", koja je bila konkurent zapadnoj, "Euroviziji", njega je 1964. godine mogla da vidi cijela istocna Evropa i sovjetski dio Azije, kako uzivo pjeva iz Praga.

Graic je 1965. godine bio pogodjen "bolescu" protiv koje ne postoji cjepivo, zaljubio se u ing. tehnologije, Jelisavetu Nikolic. Kako protiv prave ljubavi nema lijeka, oni su poslije kratkog vremana uplovili u bracnu luku. Tri godine kasnije rodjen je njihov nasljednik, Vladimir, koji je 2007. godine osvojio prvo mjesto na pjesmi "Eurovizije" sa pjesmom "Molitva", koju je pjevala Marija Serifovic. Kao sto vidimo, muzicka kruna uspjesno je predana nasljedniku.

Da bi sto vise boravio sa familijom, Radoslav Graic je 1968. godine poceo da radi kao muzicki urednik u Muzickoj redakciji TV Beograd. To radno mjesto ostavljalo mu je vise vremena za stvaralacki rad. Te iste godine prekinuo je aktivnu pjevacku karijeru i iskljucivo se posvetio kreativnom dijelu posla. Pored pjesama (zabavnih, narodnih, starogradskih), veoma uspjesno je komponirao i glazbu za djecu, TV emisije i serije, kazaliste i za Ansambl "Kolo".

Mi smo se veoma iznenadili kada smo naletili na jednu gramofonsku plocu Djordja Masalovica iz 1975. godine i vidjeli da je univerzalni Radoslav Graic komponovao cak i meksikansku muziku. Najlakse je vidjeti koliki je utjecaj na muzicki zivot ex-YU imao nadareni muzicar, Radoslav Graic, tako da odete u trgovinu starih gramofonskih ploca. Prebiruci ploce iz ex-YU veoma cesto cete na omotnicama vidjeti ime Radoslava Graica.

Kao dugogodisnji muzicki urednik na TV-u, Radoslav Graic je imao vise veoma uspjesnih muzickih emisija i bio je neumorni borac protiv muzickog neukusa. Slusatelji njegovih emisija mogli su da cuju izabranu muziku naboljeg kvaliteta, sto nije ni cudo kada znamo kakvu je muzicku pozadinu imao Radoslav Graic. Danas, gospodin Radoslav Graic zivi u Beogradu i u penziji je, ali koliko znamo, on je jos veoma vitalan i uziva u muzici.

Na kraju, mozemo samo reci da je cak i gospodin Graic podcijenio opasnost mijesenja folklora i zabavne muzike, jer je time poceo proces koji je doveo do propadanja zabavne i narodne muzike, dok se nakaradno deriste (turbofolk) na njihov racun sve vise siri. To mijesanje je praktikovalo vise kompozitora i pjevaca s podrucja ex-YU. Danas znamo, da je to bilo po zelji vladajuce partije koja je time zelila da suzbije zapadni utjecaj na muzicku kulturu ex-YU. Steta je napravljena i mi mozemo samo pokusati da sa dobrom narodnom ili zabavnom muzikom sprijecimo daljnje sirenje turbofolka i slicnih muzickih sablasti.

Karijera i rad Radoslava Graica:

Pjevanje: od 1958 do 1968 / Komponiranje od 1960 do danas

Ucesce na na poznatim festivalima: Opatija 1959 / Opatija 1961 / Zagreb 1964 / Zagreb 1967 / Beogradsko prolece 1961-1968

Nagrade na festivalima i takmicenjima (pjevac - kompozitor): Beogradsko prolece 1961 (zabavna) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1962 (zabavna) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1963 (zabavna) 3. nagrada / Beogradsko prolece 1964 (zabavna) / Beogradsko prolece 1965 (zabavna) / Beogradsko prolece 1966 (zabavna) / Beogradsko prolece 1967 (zabavna) / Beogradsko prolece 1968 (zabavna) / Beogradsko prolece 1971 (gradske) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1972 (gradske) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1977 (gradske) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1979 (gradske) 3. nagrada / Beogradsko prolece 1981 (gradske) 2. nagrada / Beogradsko prolece 1986 (gradske) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1987 (gradske) 1. nagrada / Beogradsko prolece 1991 (gradske) 2. nagrada / Beogradsko prolece 1996 (gradske) 3. nagrada / Beogradsko prolece 1998 (gradske) 2. nagrada / Beogradsko prolece 2000 (gradske) 1. nagrada / Niska jesen 1993 (gradske) 1. nagrada / Niska jesen 1994 (gradske) 3. nagrada / Banja Luka 1996 (gradske) 1. nagrada / Banja Luka 1997 (gradske) 2. nagrada / Banja Luka 1999 (gradske) 1. nagrada / Banja Luka 2002 (gradske) 3. nagrada / Beogradsko prolece 1985 (djecije ) 1. nagrada / Majska pesma - Nis 1990 (djecije) 1. nagrada / Banja Luka 1999 (djecije) 3. nagrada / Pesma Srema - Sremska Mitrovica 1993 (djecije) 1. nagrada / Pesma Srema - Sremska Mitrovica 1996 (djecije) 1. nagrada / Nasa radost - Podgorica 1994 (djecije) 2. nagrada / Nasa radost - Podgorica 1997 (djecije) 3. nagrada / Beogradski sabor 1969 (narodne) 1. nagrada + 3. nagrada / Beogradski sabor 1971 (narodne) 2. nagrada / Beogradski sabor 1976 (narodne) 1. nagrada / Ilidza - Sarajevo 1971 (narodne) 1. nagrada / Ilidza - Sarajevo 1972 (narodne) 1. nagrada / Ilidza - Sarajevo 1974 (narodne) 1. nagrada / Mesam 1989 (narodne) 1. nagrada / Ambasador pesme - Nis 2002 (narodne) 1. nagrada

Mali isjecak diskografije Radoslava Graica (pjevac - kompozitor):

Radosalv Graic - Intermezzo_Opatija 1959 / Radoslav Graic - Podijeli sa mnom sunca sjaj_Opatija 1959_Branko Mihaljevic_LPY-57 / Djordje Marjanovic - Stjuardesa_Beogr prolece 1962_R Graic_EP50950 / Radoslav Graic - Prolecni cvet_Beog prolece 1963_R Graic_EP 50956 / Radoslav Graic I Ivana Pandurovic - Suncokret_M Souc_Beog prolece1963_EP50953 / Radoslav Graic - Sjecanja na tebe_Zagreb1964_R Graic_LPY636 / Radoslav Graic - Veceras, ljubavi (Tonight, My Love, Tonight)_1965_ P Anka_EP50170_Ans Milana Stojanovica / Radosalv Graic - Juke Box_1965_ Beretta_EP50170_Ans Milana Stojanovica / Radoslav Graic - Veceras, ljubavi (Tonight, My Love, Tonight)_1965_ P Anka_EP50170_Ans Milana Stojanovica / Radoslav Graic - Saonice srece (La grande carretera)_1965_ W Righi_EP50170_Ans Milana Stojanovica / Radosalv Graic - Tvoje pege_R Graic_Beog prolece1964_EP 50961 / Radoslav Graic - Gondole (Gondoli, Gondola)_1965_ R Carosone_EP50170_Ans Milana Stojanovica / Djuza Vlastimir Stojiljkovic - Jos jedan prodje dan_1974_Lj Kuntaric-R Graic_EP50398 / Djordje Masalovic - Ne bojte se zena_R Graic_12-1975_LP5260 (meksikanska) / Djordje Masalovic - Nestali su dani tuge_R Graic_12-1975_LP5260 (meksikanska) / Radoslav Graic - Vracam se majko_Sp Skordilis_EP 50203 / Radoslav Graic - Odlazak moj nije kraj_St Ksarakos_EP 50203 / Radoslav Graic - Daj daj_G Zampeta_EP 50203 / Radoslav Graic - Zatvori sve_G Zampeta_EP 50203

RTB Ploce sa Radoslavom Graicem:

LP 502, LP 509, LP 536, LP 513, LPV 5900, / EP 50170, EP 50171, EP 50701, EP 50953

Narodne pjesme Radoslava Graica:

Mito bekrijo / Doletece beli golub / Ruke, bele ruke / Zivota nema bez tebe / Ovo je moje poslednje pismo / Ne vracam se vise u tudjinu kletu / Zapisi u svom srcu / Stani, stani zoro / Hajro, Hajrijo / Hej krcmarice /

Starogradske pjesme:

Sviraj, sviraj Pista Baci / Tambure su svirale / Crvene ruze / Mi smo stigli na kraj puta / A ti me ne volis vise

Kao muzicki urednik RTS, Radoslav Graic uredjivao je mnoge serije i emisije svih muzickih pravaca i navesti cu samo neke od njih: Maksimetar / Pop exspress / Poselo u predvecerje / Muzika moje mladosti / Folk parada / Spomenar / Zvezdana prasina / Pesma mog zivota

Na Radio Beogradu uredjivao je ove ove emisije: Od zlata jabuka / Kod Dva bela goluba / Od bisera pesmarica / Jugoslavenska zabavno-muzicka scena / Nema starog Beograda

Serije u kojima je Radoslav Graci bio autor ili koautor su: Folk majstori / TV poster / Evergrin / Folk parada

TV Zagreb je 1969. godine emitirao emisiju: Zabavna muzika Radoslava Graica

TV Sarajevo je 1972. godine emitirao emisiju: Narodna muzika Radoslava Graica

TV Beograd je emitorala slijedce emisije o Radoslava Graicu: Ceznem da sam sa vama - 1975 / Deco pevajte s nama - 1986 / Nema starog Beograda - 1995 / Zasto duso ne dodjes - 1995 / Mali koncert - 1997 / Za decu samo najbolje - 1999 / Pevajte moje pesme - 2002

Izvori mojih informacija bili su:
Omotnice gramofonsnkih ploca, Internet
Materijali koje sam dobio od gospodina Graica
Telefonski razgovori sa gospodinom Graicem

Kao i do sada, prvih 10 citatelja Barikade, koji mi se jave, mogu u mp3 formatu dobiti pjesmu Radoslava Graica, "Intermezzo", koju je on pjevao u Opatiji 1959. godine.



Autor:
Nadir Efendić
Henstedt-Ulzburg, Deutschland
Efendic@gmx.de






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -