Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Vremepolov - Muzički CV

Veljko Despot
Biografija

Diskograf i novinar, urednik i producent diskografskih izdanja, osnivač, vlasnik i direktor izdavačke diskografske tvrtke, dugogodišnji novinar i urednik u tisku, na radiju i televiziji. Ugledni član strukovnih udruga u Hrvatskoj i svijetu.

Trenutno vodi tvrtku Simbol Music koja se od 1999. godine bavi poslovima savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem u diskografiji.

Rođen 4. ožujka 1948. godine u Beogradu, Hrvat. Od 1950. godine živi u Zagrebu. Obrazovanje: muzička škola (klavir), gimnazija, studirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu i komparativnu književnost i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Karijeru je počeo s 18 godina i prvi je novinar s ovih prostora koji se opredijelio za sustavno praćenje posebno svjetske popularne muzičke scene. Tekstove je počeo objavljivati u "Plavom vjesniku". Bio je prvi novinar iz srednje i istočne Evrope koji je intervjuirao Beatlese ("Plavi vjesnik", 17.04.1967.), jedan od njegovih prvih novinarskih radova. Od početka 1967. godine redovito objavljuje u zagrebačkom tisku ("Plavi vjesnik", "Arena", "Studio", "Vjesnik"). Narednih godina intenzivno putuje i, ugalvnom u Londonu, radi svoje rane intervjue, prve kod nas, s glazbenim velikanima Pink Floyd, Hollies, Bee Gees, Rolling Stones, Led Zeppelin, Who, George Martin, Marc Bolan, a kasnije i s mnogim drugim poznatim svjetskim muzičarima.

Autor je brojnih radiofonijskih priloga koje objavljuje od 1968. godine na Radio Zagrebu, prvijenaca kod nas s područja rock glazbe i rock kulture.

Zagrebački list "Plavi Vjesnik" objavio je u broju od 17.04.1967. godine na 14. stranici ovaj ekskluzivni prikaz svojeg mladog suradnika iz Londona, Veljka Despota. Bilo je to u povodu izlaska singla Beatlesa "Penny Lane" / "Strawberry Fields Forever" i njihovog snimanja predstojećeg albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", kada se Despot u više navrata tijekom januara, februara i marta te zime sreo s Beatlesima u studiju E.M.I. na Abbey Roadu. Tom prigodom s njima je načinio i intervju, prvi kojeg su Beatlesi dali jednom novinaru iz srednje i istočne Evrope. Bio je to ujedno i jedan od prvih objavljenih tekstova Veljka Despota!
S grupom The Tremeloes (Len Hawkes i Alan Blakley) u studiju CBS-a u londonskom Sohou 1970. godine. Grupa je tada bila na vrhuncu popularnosti, s mnogim hitovima iza sebe, kao što su "Silence Is Golden" (1967.), "Even The Bad Times Are Good" (1968.) i "(Call Me) Number One" (1969.). Kada se Veljko Despot sreo s njima upravo su u studiju snimali singl "Me And My Life" . Iste jeseni ovaj je singl ušao u engleski Top 5.

Uz potporu središnjeg kluba "The Official Beatles Fan Club" iz Liverpoola, osniva 1968. godine u Zagrebu "Jugoslavenski Beatles Fan Club", kojeg vodi do 1971. godine. Zamišljen kao relevantno izvorište informacija o radu i aktivnostima planetarno popularnih Beatlesa ovaj klub okupljao je, u suglasnosti središnjice iz Liverpoola, tisuće članova ne samo s ovih prostora, već iz Poljske, Čehoslovačke, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i SSSR-a.

S diskografskom kućom Jugoton 1967. godine potpisuje producentski ugovor, prvi takav ugovor u diskografiji kod nas. Iste godine producent je EP ploče "Dedicated To The One I Love" slovenske grupe Kameleoni, jednog od najpoznatijih pop sastava u Jugoslaviji, a 1968. godine i slijedeće njihove EP ploče "Sunny Cry" sa snimkama iz filma "Sončni krik" redatelja Boštjana Hladnika.

Piše od 1967. godine komentare za ovitke izdanja Jugotona.

Jedan je od pokretača i član uredništva časopisa "Pop Express", kultne hrvatske muzičke novine koja je izlazila u Zagrebu (1969. - 1970.). U njoj su redovito ili tek povremeno objavljivali, a neki su i započeli svoje karijere, među najznačajnijim autorima hrvatskog novinarstva, fotografije i suvremene proze i pjesništva.

Tada već predvodnik pop-rock novinarstva na ovim prostorima, od 1971. godine objavljuje i priloge u inozemstvu (engleski muzički list "New Musical Express").

Tijekom 70-ih i 80-ih godina kontinuirano piše i objavljuje u časopisima "Studio" (uređuje glazbene stranice), "Džuboks", "Fokus", "Tina", "Trend", "Vjesnik" i u drugima.

Korespondencija The Official Beatles Fan Cuba iz Liverpoola s Veljkom Despotom od 09.05.1968. godine o širenju članstva kluba iz Zagreba na zemlje Istočne Evrope. Zagrebački klub prvih se godina koristio logom "The Official Beatles Fan Cluba" iz Liverpoola (poznata silueta Beatlesa), a 1969. godine ovaj novi logo posebno za "Jugoslavenski Beatles Fan Club" izradio je doajen hrvatskog dizajna Mihajlo Arsovski (originalni predložak).
Krajem 60-tih za svake Božićne blagdane Veljko Despot je od Beatlesa dobivao poklon i uz njega čestitku na kojoj bi mu se potpisali John, Paul, George i Ringo. Ova Božićna čestitka je iz 1968. godine, a naslovio ju je John Lennon. Krajem 60-tih za Božićne blagdane Veljko Despot je od Beatlesa dobivao poklon i uz njega čestitku na kojoj bi mu se potpisali John, Paul, George i Ringo. Ova Božićna čestitka je iz decembra 1969. godine i posljednja je koju je dobio. Na njoj se nije potpisao Paul McCartney, koji je u to vrijeme već nerado komunicirao s ostalom trojicom. Svega četiri mjeseca kasnije, 10. aprila 1970. godine on je objavio da se razišao s Beatlesima.
London, 1971. na Westminster Bridgeu. Snimila: Daniela Bonnot. Kulturološki ambiciozan, neprežaljeni "Pop Express" ugasio se nakon dvadesetak brojeva, 1970. godine, ali je ostavio značajnog traga na domaćoj rock sceni. U post-šezdesetosmaškoj klimi, ovaj je časopis, kao i rock'n'roll, bio upečatljiva metafora svijeta koji se mijenja. Jedan od njegovih pokretača i urednika bio je i Veljko Despot, 1969. godine.

Počinje suradnju s Radiotelevizijom Zagreb 1972. godine, koja traje u 80-im i 90-im godinama (HRT). Autor je mnogih muzičkih osvrta, reportaža, intervjua, portreta i drugih priloga s područja inozemnog popa i rocka, također prvih takve vrste kod nas, u emisijama "Zdravo mladi", "Stereovizija", "Nedjeljno popodne", "Kultura srca", "Crno-bijelo u boji". Radi zasebne emisije i zapažene serije portreta svjetski popularnih muzičara. Bio je muzički urednik dramskog programa u televizijskim dramama (redatelj Mario Fanelli). Surađuje i s Radiotelevizijom Sarajevo, Radiotelevizijom Beograd i Radiotelevizijom Ljubljana.

Sredinom 70-ih godina prvi je iz svijeta donio na ove prostore muzičke video spotove i počeo ih sustavno predstavljati u različitim televizijskim programima, inaugurirajući formu video spota, najprije na Televiziji Zagreb, a zatim i na Jugoslavenskoj radio televiziji. Isto je učinio 80-ih godina s prvim reklamnim oglašavanjem diskografskih izdanja na televiziji kod nas.

Diskografijom se profesionalno počeo baviti 1974. godine, kada na poziv Jugotona dolazi u kuću tog tada najvećeg nakladnika i proizvođača ploča u ovom dijelu Evrope gdje počinje uređivati program inozemnih izdanja. Zasniva svoj prvi stalni radni odnos i u Jugotonu ustanovljava redakciju inozemnog programa, koju potom vodi punih 20 godina, sve do 1994. godine. U tom razdoblju kuća doživljava izdavački uzlet inozemnog repertoara, a krajem 80-ih i silnu koncentraciju licencnog programa, gotovo bez premca u diskografskom poslovanju u svijetu. Licencnim ugovorima koje je osigurao za Jugoton ta je kuća u svomu katalogu imala gotovo 75% cjelokupne svjetske produkcije (izdanja major kompanija EMI, Warner Music, BMG, Decca, te Island, Chrysalis, Virgin, Motown i još desetine drugih izdavača, ukupno preko 70) i ostvarivala prodaju LP ploča inozemnog repertoara na jugoslavenskom tržištu od preko milijun primjeraka godišnje. U njegovu izboru i redakciji tijekom 20 godina objavljeno je na tisuće albuma, singlova i video izdanja iz svjetske produkcije popularne muzike, u vrlo posebnim ekonomskim, društvenim i kulturološkim okolnostima ovih prostora i šire, kada je to bilo od značenja za generacije koje su odrastale uz pop kulturu.

Emisija o kulturi Televizije Zagreb, "Kultura srca", redatelja Angela Miladinova redovito je za gosta imala Veljka Despota koji je govorio o različitim kulturološkim aspektima popularne glazbene scene. Na setu snimanja TV drame Mome Kapora, "Džoli džokej", u studiju Televizije Zagreb - "Radnički dom" u Šubićevoj ulici u Zagrebu, februar 1975. godine. Slijeva na desno: Bora Todorović (glavni glumac), Mario Fanelli (redatelj), Momo Kapor (autor) i Veljko Despot (muzički urednik).

S pozicije voditelja inozemnog programa velikog diskografskog izdavača često je inicirao i izravno posredovao u dovođenju mnogih muzičkih zvijezda na koncerte u Zagreb i druge gradove (Ljubljana, Sarajevo, Beograd itd.): Deep Purple (1975.), Rolling Stones (1976.), Paul McCartney & Wings (1976.), Cat Stevens (1976.), Procol Harum (1976.), Jethro Tull (1976.), Boney M (1978.), Queen (1979.), Gang Of Four (1981.), Human League (1982.), Uriah Heep (1982.), Elton John (1984.), Dire Straits (1985.), Iron Maiden (1986.), Cliff Richard (1987.), David Bowie (1990. i 1996., 1997.), Laurie Anderson (1990.), Eros Ramazzotti (1990. i 1994.), Pet Shop Boys (1991.) i mnogih drugih.

U tonskim studijima u svijetu i kod nas imao je rijetku privilegiju prisustvovati snimanjima najvećih umjetnika popularne muzičke scene i nastajanju povijesnih albuma, poput "Sgt. Pepper's Lonely Heart's Club Band" Beatlesa (London, 1967.), "Let It Bleed" Rolling Stonesa (London, 1969.), "Ummagumma" Pink Floyd (London, 1969.), ili "Homo volans" Arsena Dedića (Zagreb, 1973.), te mnogih drugih tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina, o čemu je objavio zapise.

Jon Lord (Deep Purple) i Veljko Despot snimljeni 16.03.1975. godine na Jugotonovom prijemu za novinare u beogradskom hotelu "Jugoslavija" u povodu koncerta grupe u Beogradu - u okviru turneje "Stormbringer". Paul McCartney u garderobi Doma sportova u Zagrebu 21.09.1976. godine prima od Veljka Despota zlatnu ploču za ukupnu prodaju svojih albuma i grupe Wings u Jugoslaviji. U pozadini su Linda McCartney (s cvijećem) i gitarist Denny Laine. Svećanost je uprilićena poslije spektakularnog koncerta kojeg su McCartney i Wings te večeri održali u Zagrebu. Snimio: Aljoša Milačić
Queen i Veljko Despot 21.07.1986. godine u Beču. Poznanstvo traje od 1974. godine sa snimanja BBC-eve emisije "Top Of The Pops" u kojoj su Queen izveli svoj hit "Killer Queen". Gostovali su u Zagrebu 06.02.1979. godine i dan poslije u Ljubljani. Ova fotografija je načinjena poslije koncerta Queen u bečkoj dvorani Stadthalle u okviru njihove turneje "The Magic Tour '86". Despot im je predao zlatne ploče za prodaju albuma "A Kind Of Magic" u Jugoslaviji. Snimio: Schiel za EMI Columbia Austria David Bowie i Veljko Despot u Zagrebu na aerodromu ispred novinara koji su dočekali Bowiea povodom njegovog dolaska na zagrebački koncert koji je održan 01.07.1997. godine u Domu sportova. (Foto arhiv "Gloria")
Veljko Despot i George Harrison u Londonu, E.M.I. Studios, Abbey Road, februar 1967. godine. Beatlesi su tada u ovom studiju snimali svoj legendarni album "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". Veljko Despot (lijevo) i John Lennon u Londonu ispred E.M.I. Studios na Abbey Roadu, februar 1967. godine. Beatlesi su tada u ovom studiju snimali svoj legendarni album "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band".

Imao je ponovo uspjeha u produkciji domaćeg programa, kada je vodio najveću rock grupu u zemlji, Bijelo dugme, kroz njenu diskografsku karijeru u drugoj polovici 70-ih godina. Bio je urednik nekoliko najuspješnijih singlova ("Ne gledaj me tako i ne ljubi me više", "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Eto! Baš hoću!) i albuma ove grupe. Albume "Šta bi dao da si na mom mjestu" (1975.) i "Eto! Baš hoću!" (1976.) snimio je za Jugoton s Bijelim dugmetom u Londonu, u jednom od vodećih studija na svijetu, Air Studios producenta George Martina, s vrhunskom engleskom ekipom - producentom, snimateljima, autorima i studijskim muzičarima. Oba albuma su među najznačajnijim i najprodavanijim albumima u povijesti naše diskografije.

Sredinom 80-ih godina u suradnji s američkom izdavačkom korporacijom RCA u Londonu i Zagrebu snima hrvatsko govorno izdanje u svijetu poznate pripovjetke "Snow Goose" ("Snježna guska") britanskog pisca Spike Milligana, s hrvatskim glumcem Radom Šerbedžijom i Londonskim simfonijskim orkestrom, koje je na albumu objavio Jugoton.

Bio je na tisućama koncerata, od Zagreba ranih 60-ih godina, Muzičkog biennala Zagreb, prvih gostovanja umjetnika klasične i popularne muzike (John Cage, Igor Stravinski, Yehudi Menuhin, Svjatoslav Rihter, David Oistrah, Mstislav Rostropovič, Arthur Rubinstein, Louis Armstrong, Peppino di Capri, Little Tony, Johnny Dorelli, Matt Collins ili Blood Sweat & Tears), do dvorana, klubova, privatnih sessiona i stadiona širom svijeta, gdje je na nastupima uživo doživio mnoge od najvećih umjetnika iz muzičke povijesti XX. stoljeća.

Sudjelovao je u radu stručnih žirija, od Festivala zabavnih melodija Zagreb 1970. do brojnih skupova u zemlji i konvencija svjetskih diskografa širom svijeta na kojima je predstavljao svoju kuću i zemlju (BMG, u Austriji, Italiji, Poljskoj, Arizoni i Maleziji, skupovi EMI, Island, Chrysalis, Arista, RCA i mnogih drugih u Londonu, Warner Music u Salzburgu, Motown na Jamajici itd). Prisustvuje muzičkom sajmu MIDEM u Cannesu još od 1976. godine, Montreux Jazz Festivalu od 1987., IM&MC (International Music & Media Conference) u Amsterdamu od 1988., te je učesnik na prvom skupu MIDEM-Asia u Hong Kongu 1995. godine. Poslovao je i pregovarao s vodećim poslovnim ljudima u svijetu diskografije u glavnim sjedištima gotovo svih diskografskih koncerna - EMI (London), Warner Music (Los Angeles/New York), MCA/Universal (Los Angeles) i Sony Music (London), te u većini središnjih ureda drugih diskografskih kuća širom svijeta. Poslom je proputovao dobar dio svijeta, a samo u Londonu poslovno je boravio više od 100 puta.

Spoznaja da okružje showbusinessa živi posebnim životom, ali i da ono reagira na političke, društvene, kulturološke i ekološke katastrofe suvremenog svijeta, potakla ga je da na samom početku domovinskog rata u Hrvatskoj upozna taj isti svijet showbusinessa s genezom stradanja hrvatskog naroda. Krajem 1991. godine šalje osobni snažan apel u svijet kojim je prizvao u pomoć sva svoja privatna i poslovna poznanstva nastala tijekom 25 godina karijere. Uz poslovne partnere u diskografiji, ta su poznanstva uključivala i uredništva vodećih muzičkih novina i poslovnih tiskovnih izdanja, te svjetske umjetnike s kojima je imao izravnu komunikaciju. Odaziv u obliku zabrinutih odgovora, podrške i hrabrenja bio je vrlo velik i od značenja, ponajprije iz najviših poslovnih krugova vodećih svjetskih diskografa, do humanitarnih organizacija i muzičkih zvijezda, koje su potaknute ovom akcijom uputile apel predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država da podrži okončanje rata u Jugoslaviji. ("Hrvatsko ratno pismo 1991./92.", Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1992.).

Veljko Despot s Željkom Bebekom i Goranom Bregovićem (sasvim desno: Dražen Vrdoljak) na proslavi 30. godišnjice Jugotona (Oleander terasa hotela "Esplande", Zagreb, jun 1977. godine). Na pozornici Doma sportova u Zagrebu, na koncertu Bijelog dugmeta 22.03.1976. godine, Veljko Despot je grupi Bijelo Dugme predao dijamantnu ploču za prodaju njihovog albuma "Šta bi dao da si na mom mjestu".
Bijelo Dugme snimilo je s Veljkom Despotom, svojim muzičkim urednikom u Jugotonu, u jesen 1975. godine album "Šta bi dao da si na mom mjestu" u glasovitome Air Recordings Studios na Oxford Circusu u Londonu. Na ovoj fotografiji Jona Wallsa u Air studiju, slijeva na desno: Peter Henderson (snimatelj), Neil Harrison (producent), Bijelo Dugme (Ipe Ivandić, Goran Bregović, Željko Bebek, Vlado Pravdić) i Veljko Despot. Zanimljivo je znati da je Despot predložio Bregoviću producenta Harrisona zbog njegove produkcije grupe Cockney Rebel, a osobito slavnog singla "Sebastian". Također, zanimljivo je i to da će snimatelj Henderson, koji tada nije bio poznat, koju godinu kasnije načinit blistavu karijeru kao producent grupe Supertramp. S Tinom Turner u backastageu na turneji "Private Dancer Tour" (Graz, Austrija, 01.04.1985.). Snimila: Daniela Despot
S Freddy Mercuryjem u backstageu na turneji "The Magic Tour '86" (Beč, Austrija, 21.07.1986.). Snimio: Schiel za EMI Columbia Austria Veljko Despot s kolegama delegatima iz cijelog svijeta, sudionicima EMI International Conference 82, nedaleko od studija E.M.I., na čuvenom zebra-prijelazu u Ulici Abbey Road u Londonu, preko kojeg su Beatlesi prešli 1969. godine na omotnici albuma "Abbey Road".

Odlazi 1994. godine iz Jugotona, tada već pretvorbom Croatia Records i osniva, te vodi vlastitu diskografsku kuću Koncept VD, koja ekskluzivno zastupa repertoar svjetskih izdavačkih kuća BMG Music, MCA, Geffen i GRP za ovu regiju. Bila je to prva privatna diskografska kuća takve repertoarne snage inozemnog programa u Hrvatskoj. Realizira svoje najsmionije poslovne zamisli, postavlja nove standarde poslovanja u hrvatskoj diskografiji i izdiže tvrtku u tada vodećeg izdavača inozemnog repertoara u Hrvatskoj i Sloveniji. Na domaćoj muzičkoj sceni potpisuje ekskluzivne ugovore za svoju kuću s grupom Soul Fingers (album "Very Live") i s Arsenom Dedićem (album "Ministarstvo"), koji na etiketi Koncept VD godine 1997. i 1998. osvajaju diskografske nagrade "Porin".

U 1999. godini nagrađuje ga Zavod za poslovna istraživanja iz Zagreba kao jednog od najuspješnijih poduzetnika, čija je tvrtka Koncept VD na temelju rezultata poslovanja u 1998. godini upisana u prvih 8% najvećih u Republici Hrvatskoj.

Po isteku licencih ugovora koje je Koncept VD imao s inozemnim izdavačima, vodi od 1999. godine tvrtku Simbol Music za poslove savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem u diskografiji, a koja ima i vlastitu izdavačku djelatnost. Zastupa tvrtke i pojedine umjetnike pri zaključivanju poslovnih ugovora u diskografskom poslovanju, te ustupa usluge vođenja programskih poslova.

Za Croatia Records osniva i vodi (1999. - 2000.) ured za programske odnose s inozemstvom i bio je zastupnik te kuće za poslovanje s inozemstvom.

U godinama 2000. i 2001. direktor je diskografije u tvrtki Cantus, gdje vodi diskografsko izdavaštvo za tu izdavačku kuću Hrvatskog društva skladatelja. Niz vrhunskih izvođača ekskluzivno veže za kuću: Tony Cetinski, Goran Karan, Zorica Kondža, Arsen Dedić, Bruno Kovačić, Tamara Obrovac, Matija Dedić, Krešimir Blažević i Branko Bogunović, Zdenka Kovačiček, Boris Leiner i Hari Rončević. Vrlo brzo etiketu Cantus, s nevelikim katalogom izdanja širokog spektra glazbenih vrsta i umjetnika, etablira kao drugačiju od drugih na hrvatskom diskografskom tržištu. Albumi gotovo svih ovih umjetnika zapaženi su i mnogi su nominirani za nagrade "Porin". Većina ih je nagradu i osvojila među najboljim albumima iz hrvatske godišnje diskografske produkcije u te dvije godine.

Faksimil reagiranja "Vecernjeg lista" u povodu odlaska Veljka Despota iz diskografske kuce Croatia Records, pocetkom 1994. godine. Hari i Denis Ahmetaševic s Veljkom Despotom u Opatiji na manifestaciji "Porin 1997". Album " Very Live" grupe Soul Fingers dobio je nagradu Porin za najbolju snimku albuma godine u izdanju diskografske kuće Veljka Despota, Koncept VD.
Arsen Dedić, Veljko Despot i Siniša Škarica u Makarskoj na manifestaciji "Porin 1999" kada je Dedić dobio nagradu Porin za životno djelo. Prethodne godine album "Ministarstvo" Arsena Dedića na etiketi Koncept VD, diskografske kuće Veljka Despota, dobio je nagradu Porin za najbolji album zabavne glazbe 1998. godine. Goran Karan: "Kako u stvari izdavačka kuća ne mora značiti ništa, nego znače ljudi u njoj, meni je puno značilo surađivati s osobom čije sam ime još kao mulac vidio na svakoj ploči koja je izašla: Veljko Despot. Sada, kada imam priliku surađivati s tom osobom, vidim da ona ima reference koje mene u svakom slučaju fasciniraju. Ja sam pokušavao na Zapadu i to mi je jako sličilo na to. Tako se to u stvari radi!" Goran Karan i Veljko Despot na promociji albuma "Vagabundo" u Splitu, 2000. godine.

Jedan je od trojice pokretača hrvatske diskografske nagrade "Porin" (1992.). Prvih je godina član Upravnog odbora, a zatim i Predsjednik Upravnog odbora nagrade "Porin" (1995./1996.).

Inicijator je i jedan od osnivača Hrvatske diskografske udruge (1995.). Bio je dopredsjednik i dugogodišnji član Upravnog odbora i Suda časti Udruge. Član je uredništva novinskih redakcija i suradnik Hrvatskog leksikografskog zavoda. Član je više domaćih i međunardodnih udruga, od Hrvatske glazbene unije do američke udruge National Geographic Society.

Od 1993. godine član je američke Nacionalne akademije diskografskih umjetnosti i nauka NARAS, danas "Recording Academy", čiji članovi glasaju za najprestižniju svjetsku nagradu u diskografskoj struci, "Grammy". Akademija u Los Angelesu izabrala ga je 2000. godine za člana tada novoustanovljene Latinske akademije diskografskih umjetnosti i nauka "La Academia Latina de la Grabación", odnosno, "Latin Academy of Recording Arts & Sciences" - LARAS, danas "Latin Recording Academy", čiji članovi biraju dobitnike "Latin Grammyja". (April 2004. godine)

Matija Dedić: "Zašto Cantus? Prvenstveno stoga što mi je Veljko Despot omogućio ono što nije nitko do sada - uvjete za rad." Matija Dedić i Veljko Despot, 1975. godine. Na pozornici u "Kristalnoj dvorani" hotela "Kvarner" u Opatiji, "Porin 1995".
Dražen Vrdoljak i Veljko Despot, dvojica od trojice pokretača "Porina" (treći je Zrinko Tutić), ponosno pokazuju prvu staklenu statuu nagrade na prvome "Porinu" u Opatiji 1994. godine. Dražen Vrdoljak i Veljko Despot na partyju na "Porinu 2001", koji je održan u Makarskoj.
Posljednja provjera zapečaćenih omotnica s imenima nagrađenih pred sam početak završne svećanosti "Porin 1995" u Opatiji (slijeva na desno: Velimir Đuretic, urednik televizijskog prijenosa, Veljko Despot i Aleksandar Kostadinov, članovi Upravnog odbora nagrade). Prvi Upravni odbor nagrade Porin na pozornici u "Kristalnoj dvorani" hotela "Kvarner" u Opatiji poslije završne svećanosti "Porin 1994" (slijeva na desno: Dražen Vrdoljak, Zrinko Tutić, Marija Nemčić, Aleksandra Kostadinov, Miroslav Miletić i Paolo Sfecci, te gost Tony Mandich).

Interview objavljen u dnevnim novinama
Tuzlanski list - Br. 364 od 29./30.03.2008.









Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -