BOA
Dnevnik putovanja, skice ostanka
(Dancing Bear, 2006)

Danas Boa pravi odlične pop-rock / elektronski oblikovane kompozicije koje se paralelno mogu komparirati u najvećim svjetskim razmjerima. I dalje imaju "snažnu" glazbenu potku i veoma uvjerljive tekstove. Nikad pretenciozni, nakon 10 godina pauze objavljuju sjajan povratnički album koji se pojavio u zimu prošle (2006.) godine. Povod ove (zakašnjele) recenzije je njihov odličan i uvjerljivo profesionalan nastup na ovogodišnjoj "Zlatnoj koogli", te interview kojeg nam je tom prilikom dao Mladen Puljiz, nekad klavijaturist, a danas samo vokal i frontmen sastava. (uskoro na našoj web stranici).

Punih deset godina (odnosno 12) trebalo je da se Boa ponovno pojavi u svojem "trećem životu". U međuvremenu, Mladen je postao direktor firme INA-naftaplin i dokazao da svaki samosvjestan rocker može postići i najviše pozicije ako ima dovoljno snage u glavi. I diplomu, naravno... Sa sjajnim kompozicijama koje nose ovaj iznimno zanimljiv album, njegov neuništivi tandem sa Slavkom Remenarićem (gitara i tekstovi), ovdje je došao do svojeg vrlo znamenitog fokusa. Nikad Boa nije imala ovako dobar album... osim, naravno, sjajnog prvijenca i albuma "Ritam strasti". "Kraj djetinjstva" je ipak bio konceptualan rad u vrijeme rata i sirotinjskih nagona prema opstanku, te je on zasebna priča... Boa se vratila na velika vrata. Svaka im čast! Vrijedilo je čekati...

Deset kompozicija kao deset dugih godina čekanja... Na njihovo mjesto nakratko su se postavili Jinxi i Bastardzi, a jedina prava zamjena za Bou bili su solo albumi Urbana za kojeg je sam Mladen rekao da je jedan od rijetkih domaćih autora s kojim se može i želi uspoređivati. Nekada, u 80-tim, Boa je bila značajan pokretač finog i probranog art-rock stila kojeg su mjestimično skidali mnogi izvođači (Film, Aerodrom, Zana, U škripcu, Bijelo dugme, Idoli, EKV, Dorian Gray, Prljavo kazalište...), no danas se taj njihov specifičan "romantičarski" rockerski stil premjestio na jednu scenu koja se praktički više niti ne može zvati scenom jer osim podjele na rock, zabavnjake i narodnjake, ne postoji nikakva kolaboracijska veza (izuzev sprege Let 3 s turbo-folkom, Bareta s Gibonnijem, Maxim Mrvice s klasikom i popom, te novopečene zvijezde folk-rock-elektronike Belinde Bedeković, no to je skroz druga, odnosno "kriva priča").

Album "Dnevnik putovanja, skice ostanka" otvara istoimena "Sylvianovska" skladba u kojoj se osjeća stari duh Boe na suvremeni način. Po prvi puta Boa koristi zvuk trube (nije naveden umjetnik) koja pjesmi daje prizvuk Mark Ishamovog feelinga prepoznatljivog kroz primjerice suradnju istog na Sylvianovom odličnom prvijencu "Brilliant Trees" (1984.). Hit "Sve što imamo" je povratak na reference albuma "Ritam strasti", "Govor tijela" i "Prvi val" s upečatljivim refrenom koji će podsjetiti na hit "Svi tvoji poljupci", no aranžmanski nepredvidljivi tokovi dovest će glazbenu formu do usijanja kroz obrasce nekih fraza uzetih iz oblasti repertoara Roxy Music i Japan, te starih sympho-rock sastava 70-tih (posebice Genesis i Yes). Nova verzija odlične "Zauvijek mlad" s albuma "Kraj djetinjstva" (1994.) uobličena je kroz plesni rock (Simple Minds iz faze "Once Upon A Time") s odličnim vokalom Diane Maleš koja podsjeća na Josipu Lisac. Svirka u posljednjem dijelu kompozicije je pravi, punokrvni rock. Bas, to treba čuti... savršeno dobro plete i melje ne samo kroz ovu skladbu, već kroz čitav album. Buć (basist) je nekada u osamdesetima bio članom Borisove Noćne straže. To nisam znao do prije par mjeseci kada sam stjecajem okolnosti "rippao" jednu staru LP ploču za mog kolegu s posla. "(Ne) zauvijek" je laganiji pop-komad gdje Boa odiše sjetom i mirnoćom, te priziva sjećanje starih radova poput skladbi "Davni trag", "Moj put" ili "Kao nekad". Najzagonetnija skladba albuma je "mali D." gdje je prepoznaje onaj vrsni ekstrakt Slavka Remenarića kao sofisticiranog tekstopisca, uz odličnu funk-rock formu prepunu vrsnih kolopleta RHCP, Faith No More, Gang Of Four, Franz Ferdinand, Bowiea, Incubus, Steely Dan... Trebati će vremena da se razriješi enigma "malog D.". Vrlo čudna skladba s čudnim tekstom koji metaforički govori o... (treba dobro razriješiti zagonetku "kad sam bio dijete imao sam njega / prijatelj iz mraka / zvao se mali D. / pričali smo priče, on je htio više / ne znam mu ni lice... radio sam sve što on šaptao je / nisam htio da je sam, tako sam... igrali smo igre glasa iz ormara / slike druge djece... i sad kad je prošlo vrijeme, osjećam da vidi me / možda glas sa tog CD-a, možda lik iz tog TV-a, poznat obris usred mase smješi se u prolazu... rekli su mi da njega nema, da je samo moja sjena)".

"Stakleni gradovi" je skladba koja je očito nastala nakon mnogobrojnih obilazaka raznih metropola, a uz rock-pop format pojavljuje se i jazz-pop-acid pristup koji je vrlo suvremeno kompletiran u ovaj aranžman budući da su Mladen i Slavko strastveni diskofili, pa tako jazz utjecaji Weather Report i Miles Davisa nisu nikako zaobiđeni. Najsjaniji glazbeni biser albuma je "Dragi oče" gdje se uz veliki emotivni tekstualni senzibilitet pojavljuje najrafiniranija smjesa Roxy Music, Ferrya i Sylviana, te sjajan sympho-rockerski aranžman uobličen u veličanstvenom, skoro pa klasičnom glazbom popraćenom dekoru. "Zatvoreni svijet" će vrlo dobre poznavatelje rock scene podsjetiti na The Police mega hit "Every little thing she does is magic", te produkcijski na sintagme Leb i sol, te formacijski na "žešće" skladbe Steely Dan. Uz hit "Sve što imamo", ovaj album Boe donosi pravi povratak na albume "Prvi val" i znameniti "Kraj djetinjstva", kroz opako skoro gothic-metal skladbu "Misija" (izvedena i na "Zlatnoj koogli 2007." u Tvornici). Pjesma je vraškog teksta i prijeteće mračne rock atmosfere. Pravi dotjerani dark-rock! Završetak albuma donosi pravu Sylvianovsku ispovjest kroz najlaganiji komad (nije balada!) albuma koji se očigledno upućuje samom Bogu. Nazvan je "Etherica", te ovaj veličanstveni konglomerat različitih fuzija stilova svega i svačega zaokružuje u vrhunski oblikovani album. Tekstovi su profinjeni, metaforički i zamagljeno zagonetni, te se Boa ovim albumom s pravom pridružuje onom spektru "glazba za ples, tekstovi za glavu".

Mladen mi je u interviewu izjavio: "Ovo je album kojeg će ljudi s vremenom otkrivati". Slažem se potpuno. Ovo je neka nova verzija Haustorovog "Trećeg svijeta". S ovim albumom će svatko tko ga presluša misliti da je nešto propustio, ovo je album na kojeg se neprestano treba vraćati i tumačiti sofistikaciju. Boa je hrvatski glazbeni label no.1! Ocijena: 10!