Nas inicijativu gospodina Nadira Efendica (Nadirov spomenar), gospodja Vesta Vanell, novinarka iz Slovenije, specijalno za www.old.barikada.com sa slovenackog je prevela i za objavu ustupila "Feljton o Loli Novakovic" koji ce se ovdje publikovati u dijelovima. Pozvani ste da ga procitate. Neosporno je da je gospodja Vesta Vanell veliki poznavatelj lika i djela legendarne Lole Novakovic.

Vlastorucno napisan zivotopis - privilegij je kojim se (medju rijetkima) moze pohvaliti i web portal www.old.barikada.com. Tekst koji slijedi napisala je legenda ex YU muzicke scene - gospodja Anica Zubovic - i dan danas aktivna - i na diskografskom i na umjetnickom planu. "Rodjena sam 28.03.1932. godine u Zagrebu, od oca Milana i majke Angele, rodj. Godina. Od kad pamtim, u nasem domu se sviralo i pjevalo. Otac je bio glazbenik, a majka je lijepo pjevala. Pamtim svoj prvi nastup na jednoj oficirskoj zabavi u Karlovcu, kad sam, bez da sam ikoga pitala, dosla na pozornicu i otpjevala "Marijanu", Vlahe Paljetka. Bilo je to u ljeto 1937. godine. Vec 1938. godine, majka me upisuje u "Djecje carstvo" pod nadimkom "Maca", kojim me i danas zovu moji blizi prijatelji. "Djecje carstvo" su tada vodili: kazalisni glumac Tito Strozzi i knjizevnik Mladen Sirola. Tu sam naucila i pjevala niz pjesama za djecu...

Kultni pjevac nekadasnje Jugoslavije, Vice Vukov, preminuo je krajem proslog mjeseca (24. IX 2008. godine). Obozavan, a potom izgnanik. Pamtice se po baladama i danas slusljivim poklonicima mediteranskog melosa i muzike sesdesetih godina. Snimio je preko 400 pjesama. Izdvajaju se "Bokeljska noc", "Tvoja zemlja", "Brodovi", "Dalmatinska elegija", "Ceznja", "Bodulska Balada", "Stavi svjetiljku u prozor", "Zvona moga grada"... Imao je bogom dan glas i pojavu zbog koje su ga smatrali kraljem domaceg popa dok, iznenada, nije nestao sa scene. Vjerovatno najpopularnijeg pjevaca bivse Jugoslavije, iz sezdesetih, danas mladi, pa i srednje godiste, ne znaju. Bio je neprikosnovena velicina zabavne muzike. U sistemu koji nije dopustao kritiku, bijase intelektualac. Slobodouman. Stoga je jednog dana, kako se to kaze, u zemlju propao...

Ike Turner, kontroverzni, sklon porocima, americki muzicar, pionir rock-and-rolla, bluesa i soula, umro je 12. XII 2007. godine u 76-toj godini zivota, u svom domu u San Marcosu, California. Uspjesna umjetnicka karijera, od pola stoljeca, inicirana je znatizeljom jednog klinje. Osmogodisnji lift-boy hotela Alkazar u Clarksdaley (Mississippi) uocio je lokalnu radio stanicu na drugom spratu. Iskrao se, virio kroz prozor, sve dok ga nije spazio jedan tehnicar. Uveo je simpaticnog klinju, pokazavsi mu kako se pustaju ploce. Ike je otslusao prvu, pa drugu, sam stavio na uredjaj trecu ... kada je tehnicar cutke otisao na kafu, ostavljajuci malisana samog. Tako se Ike Turner poceo baviti muzikom. Bilo je to 39-te godine proslog vijeka. Uskoro se starao o pojacalima bluesera Robert Nighthawka. On i pijanista Pinetop Perkins su mu postali idoli, podgotovo kad je od Perkinsa naucio svirati boogie-woogie. Odusevljavao se i drugim blues umjetnicima: Howlin' Wolfom, Sonny Boy Williamsonom, Elmore Jamesom, a bili su mu bliski i Muddy Waters i Little Walter... (...JG 184).

Vinko Coce, topli glas Dalmacije, rodjen je u Trogiru 1954. godine. Utkan je u kuturu tog podneblja, evo, pola vijeka. Posvecen muzici kao mali. Savladao solfedjo i postao tenor u kvintetu Mali Kanti, vec sa petnaest godina. Nije bilo profi - a zivjeti se moralo. Nakon srednje zaposlio se u brodogradilistu - ne prestajuci s muzikom. Prikljucio se klapi Trogir, 1972. godinge. Tamo se uzdizao do samostalne karijere. Paralelno je zavrsio muzicku skolu i kao prvi vokal klape obisao Evropu. Primljen je konacno u zbor kazalista u Splitu. Pet godina je izvodio cjelovit operski repertoar pri tom ne zapustajuci svoju klapu. Veliko priznanje stiglo mu je iz Firence: Vinko Coce dobio je ponudu da asistira u zboru teatra Komunale. Tamo je u operi Boris Godunov pjevao sa Luciano Pavarottijem. Prekinuo je klapski angazman i otisnuo se samostalno, 1991. godine...

Miriam Makeba, glas ugnjetavanih, vec pola vijeka je medju najpoznatijim zenama Afrike. Disident i antirasista, po Americi i Evropi pronijela je ljepotu narodne pjesme svog kontinenta. Rodjena je u Johannesburgu, Juznoafricka Republika, 1932. godine. Nadimak iz mladih dana joj je - Zenzi. Majka joj u plemenu Swazi bijase sangoma - vracara i iscjeljiteljka. Otac, lider Xosa, potplemena Bantu populacije. Bez oca je ostala sa sest godina zivota. Pjevanjem je zarana opstajala i vec sa osamnaest godina profesionalno je nastupala bila u grupi Manhattan Brothers, a potom je oformila svoju, Skylarks, kombinujuci jazz i tradicionalne juznoafricke melodije. Ime ce joj opstajati generacijama, prvenstveno po jednoj pjesmi. Cesto je cujemo. Napisao ju je kenijski muzicar Fadhili William, 1960-te. Naziv te pjesme je "Malaika". Na Swahili jeziku to znaci - andjeo. Ta pjesma je Makebin "zastitni znak".

Deep Purple (znaci... duboko modro, crveno, moze i ... krvavo), formirani u u Engleskoj u Hertfordshireu 1968. (kad i Led Zeppelin i Black Sabbath). Odavno svjetski uzori. Cetiri decenije traju. Nomadi rock pozornica, cesto su mijenjali clanove i stil, od progresivnog rocka do zaglusujuceg tesko-metalnog zvuka. Atrakcija svuda. Prodali preko 100 miliona albuma. Kandidovani su za Guinnessovu knjigu kao najglasniji rock sastav. Sve je zaceo Chris Curtis, moze se reci, danas zaboravljeni bubnjar (prethodno u grupi Searchers). Trazio je 1967. godine pomoc od londonskog businessmana Tony Edwardsa. Trazio je da se osnuje grupa u kakvoj bi se muzicari lako mijenjali. Zvala bi se dosledno, Roundabout (vrteska). Edwardsu se to dopalo, odlucio je to finansirati. Prvoregrutovan je Jon Lord, klavijaturista klasicnog obrazovanja (prethodno svirao sa Art Woodom, bratom buduceg The Rolling Stonesa - Ronnie Wooda). Zavrbovan je i mladi gitarista Ritchie Blackmore, tezgaros iz hamburskih nocnih klubova. Usred te potrage - idejni tvorac Chris Curtis, pokazalo se - robuje halucinogenom LSD-u. Kao takav bio je neprihvatljiv na duze staze. Izopstili su ga, ali - dovoljno je uradio za istoriju. Lord i Blackmor, bijahu voljni da nastave... (...JG 178).

Paul Potts je novi diljem planete popularni tenor. Od nepoznatog prodavaca mobilnih telefona do svjetske slave, stigao je za samo osam dana u junu 2007. godine takmiceci se u britanskoj TV emisiji za talente. Trideset-sestogodisnji anonimus zapjevao je skracenu verziju Puchinijeve "Nessun dorma", ocaravsi svijet. Snimak nastupa je odmah preuzet od desetak miliona ljudi. Postao najgledaniji ikad na popularnom web siteu YouTube. Omaleni, neugledni, kako su asocirali napisi docnije, stidljivi prodavac mobilnih telefona iz juznog Velsa stao je pred auditorijum, tog 09.06.2007. godine u Kardifu. Pitali su sta ce izvesti, a on prigusenim i suskavim glasom odgovorio: "Pjevacu operu". Komisija se skepticno gledala. Jedan je grickao olovku, drugi kolutao ocima. Bilo im je dosadno. Kao... "Evo jednog - hoce nemoguce". Provincijalac, sitan, krhke gradje, u sirokom izlizanom sakou, okruglog lica i, izrazito, kako se kaze, skrbavih zuba, stajao je nelagodno cekajuci znak. Ta osoba, kakvu na ulici gotovo ne primjetite, htjela je zakantati sto i rijetki profesionalci izvedu. Uvodni tonovi bili su iz zahtjevne Pucinijeve arije "Nessun dorma". Sve se utisalo. Cekao se glas a ... kada se on zacuo... (...JG 177).

"Kralj soula". Kratko je zivio, ali je obiljezio americku muziku proslog vijeka. I vise. Sam Cooke je gospel, soul i pop pjevac i kompozitor. Zacetnik, kreator i najvazniji interpretator pravca poznatog kao soul. Njegova ostvarenja bila su 29 puta medju prvih 40 hitova u USA, izmedju 1957. i 1965. godine. Najpoznatiji hitovi su mu: "You Send Me", "Chain Gang", "Wonderful World" i "Bring It On Home To Me". Medju prvima je na jednom mjestu okupio bijelu i crnu publiku. Angazovan u antirasistickom Pokretu za ravnopravnost gradjana (obiljezili ga Martin Luther King i Malkolm X), bio je medju prvim tamnoputim izvodjacima sa uspjesnim poslovnim potezima u karijeri. Tragicnoj, nazalost. Sem Cooke je u Rock and Roll Hall of Fame uvrsten 1986. godine. Tri godine poslije njega, to mjesto su dobili i Soul Stirrersi (njegov raniji bend). Pred kraj proslog vijeka, 1999. godine, Cooke je pocastvovan sa Grammy Lifetime Achievement Award, da bi ga 2004. godine, Rolling Stone Magazine rangirao kao16-tog na svojoj listi 100 Greatest Artists of All Time. (...JG 148).

Loana Mouskuri, Nana za njene prijatelje i familiju (a tek potom za slusateljstvo), rodjena je u oktobru 1934. u Canée, Krit, gdje je njen otac Konstantin radio kao prikazivac filmova. Majka Alisa radila je u istom bioskopu kao biletarka. Nanino djetinjstvo je obiljezila nacisticka okupacija Grcke. Otac je bio u Pokretu otpora. Porodica se ubrzo poslije Naninog rodjenja preselila u Atinu, a ona je kao mala preko radija pocela slusati dzez velicine kao Sinatru, Elu Ficdzerald i Bili Holidej i francuske sansonjere, prvenstveno Edit Pjaf. To ju je plijenilo. Pocela je pjevati sa 12 godina. Nana je pokazala nesvakidasnji muzicki talenat jos od seste godine, ali se cinilo da je starija Dzeni talentovanija... Otac je tad radio teske poslove kako bi omogucio Nani i starijoj sestri Dzeni da pohadjaju prestizni Atinski konzervatorijum. Mala Nana je pohadjala nastavu klasicnog muzickog obrazovanja skolujuci glas paralelno s casovima klavira i muzicke harmonije. Nakon osam godina napornog Konzervatorijuma, prijatelji su je ohrabrili da se oproba u dzezu. Pidruzila se dzez grupi jednog prijatelja i tako dospjela na radio talase. Kada su njeni profesori s konzervatorijuma otkrili da se njihova studentkinja bavi tom, za njih apsolutno beskorisnom muzikom, pala je u nemilost i skolovanje se usporilo jer su poceli da je pakosno obaraju na ispitima. Na kraju - izbacili su je s konzervatorijuma...

Njegovo pravo ime bilo je Dino Paul Crocetti. Rodjen je 7. juna 1917. godine, u Steubenvilleu, na granici izmedju americkih drzava West Virginia i Ohio. Roditelji su mu bili rodjeni Italijani - berberin Gaetano Crocetti i zena mu Angela. Dino je do pete godine pricao samo italijanski. Ostaci italijanskog su razlog njegovog vjecito "razvucenog" govora. To je mnoge pogresno navodilo na pomisao kako je juznjackog porijekla. Nasuprot, bio je sa sjevera - iz Ohaja. Napustio je skolu u desetom razredu. Prihvatao svakojake poslove, od metalskog do ... krijumcarenja alkohola. U petnaestoj je postao bokser s nadimakom "Kid Crocett". Tada je zaradio slomljen nos, rasijepljene usne, i ranjave ruke oko kojih cesto nije mogao zavoje da omota. Iz borbi je cesto izlazio kao pobjednik , ali je nagrada cesto bila mizerna. Naposljetku, napustio je boks. Postao je pomocnik oko ruleta, pa krupije u jednom ilegalnom kazinu, priucio se usput racunovodstvu i ... pod pseudonimom "Dino Martini" - po tada cuvenom tenoru Metropoliten Opere - Ninu Martiniju, poceo pjevusiti sa lokalnim grupama. Zapazili su mu glas, pa je dobio i pravi angazman - u Ernie McKay Orchestra, sa kojima je pjevao oponasajuci priguseno-mrmljajuci stil Bing Crosbyja i Brace Mills. Potom, ranih 40-tih, poceo je pjevati za grupu Sammy Watkinsa. Tad je definitivno promijenio ime u Dean Martin.

Roger Keith "Syd" Barrett bio je osnivac, prvi pjevac, kompozitor i vodeci gitarista legendarnog britanskog benda Pink Floyd u godinama njihovog uspona ka vrhu svjetske pop-rock hijerarhije. Iako je iz grupe ubrzo izbacen, tri godine po osnivanju, zbog droge, Barrett je presudno uticao na oblikovanje takozvanog "progresivnog" zvuka, upisanog u istoriju pod pojmom - psihodelija. Rodjen je 1946. godine u Kembridzu u Engleskoj, u dobrostojecoj porodici, kao najmladji od petoro djece. Roditelji su ga ohrabrivali da se bavi muzikom. U srednjoj skoli dobio nadimak Syd. Floydovci su se prvobitno zvali The Tea Set, pa The Abdabs, potom The Screaming Abdabs i The Megadeaths, prije no im se prikljucio Syd. On je osmislio ime The Pink Floyd Sound i kasnije, The Pink Floyd. Pod tim imenom nastupaju od 1965. godine. Tumaci se da je to derivat imena Pink Anderson i Floyd Council, dvojice muzicara koji su ga inspirisali...

What, when, where... - The 1970 Isle of Wight Festival was held on August 26 - 31, 1970. It was held on Afton Down an area on the Western side of the Isle Of Wight (UK). It was the last of three consecutive music festivals to take place on the Isle Of Wight in between 1968 and 1970. It is widely acknowledged as the largest music festival ever, greater than the attendance of Live Aid, Woodstock and Rock In Rio. The Guinness Book Of Records has cited its attendance as 600,000, this is just above the organisers' estimate of 500,000. Performed: Arrival / Andy Roberts Everyone / Joan Baez / Cactus / Cat Mother & the All Night Newsboys / Chicago / Leonard Cohen / Miles Davis / Donovan / David Bromberg / The Doors / Edgar Broughton Band / Emerson Lake and Palmer / Family / Free / Good News / The Groundhogs / Gilberto Gil / Gary Farr / Richie Havens / Heaven / Black Widow / Howl / Terry Reid / Voices Of East Harlem / Hawkwind / Jimi Hendrix / Judas Jump / Jethro Tull / Kris Kristofferson / Tiny Tim / Lighthouse / Ralph McTell / Melanie / Moody Blues / Fairfield Parlour / Pentangle / Procol Harum / Pink Fairies / Taste / Ten Years After / Supertramp / Tony Joe White / Joni Mitchell / Redbone / John Sebastian / Shawn Phillips / Sly & The Family Stone / Kathy Smith / Rosalie Sorrels / The Who.