Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Rock-pop history

FELJTON O LOLI NOVAKOVIĆ
Vesta Vanell

UVIJEK SE VRAĆALA / 2. i 3. dio
Feljton o Loli Novaković
(Vesta Vanell)

PUT KA PROFESIONALIZMU POČINJE...
U novogodišnjoj noći, koja je značila prijelaz iz 1952. u 1953. godinu, potpuno nepoznata Zorana Novaković prvi put je stala pred mikrofon. To je bilo u "Domu JNA" u Smederevu. Imala je strahovitu tremu i bojala se da ne bi nešto pogriješila. Ali publika je u čekanju Nove godine nadglasala njen nastup, kojeg se možda nitko više ne sjeća, osim nje...

Prvi pokušaj pred mikrofonom nije bio baš uspješan, kako kaže Lola. Nije bio zapažen. Poslije toga nije ozbiljno razmišljala da bi još nastupala. Ali njeni su prijatelji, članovi ansambla, imali drugačije mišljenje. Medju njima i već spomenuti Rade Milivojević. Ustanovili su da ima "nešto" u tom mladom, jakom glasu.

Tako se dogodilo da je Lola stala na scenu jednog beogradskog restorana i napustila službu. To je bilo u ono doba dok su još vladali "narodnjaci". Pjevala je na plesovima i drugim priredbama, gdje su jazz i zabavna muzika već najavljivali svoj osvajački pohod. Bila je pionir jugoslovenske zabavne muzike u pravom smislu te riječi.

Prva scena za jazz muzičare u Beogradu tada je bila u Hotelu "Bristol". U programu, zvanom "Zabavno muzičke večeri" učestvovali su pjevačica Olga Nikolić, Vojislav Simić i Ilija Genić. Njih dvojica su kasnije postali veoma poznati kao dirigenti i aranžeri. Dirigirali su, svatko u svome orkestru: Vojislav Simić Jazz orkestru RTB - Radio televizije Beograd, a Ilija Genić Revijskom orkestru RTB. Vojislav Simić pozvao je Lolu da sudjeluje u njihovom programu. On je bio i njen prvi učitelj ponašanja na sceni. Kažu da je Vojislav Simić naučio Lolu prva pravila njenog, kasnije poslovično nenametljivog ponašanja pred mikrofonom, po kojem je bila poznata čitavu svoju karijeru.

Samo mjesec dana nastupanja u "Bristolu" bilo je dovoljno da su mnogi Beogradjani dolazili u taj hotel, samo da bi čuli skromno obučenu djevojku sa čudesnim glasom i romantičnom kosom, o kojoj se naveliko već govorilo po Beogradu. Potpuno prirodan, zdrav šarm bio je u sopranu djevojke koja je i sama zračila zdravlje. Publika voli da sluša pjevače koji se ne muče dok pjevaju. Lola je pjevala kao da se igra svojim glasom. Nekako nagonski, bez napora, sa nepogrešivom smislom za ritam i melodiju. Njen repertoar u to doba bio je skroman: "Žuta ruža iz Teksasa" (Yellow Rose of Texas), "Jabuke i trešnje", "Jesabel", "U septembru" (September Song), "Vaya con dios"... ali pjevala je vrlo lijepo i imala veliki uspjeh.

Zbog toga je morala često ponavljati pjesme. Jednom se dogodilo da je zapjevala pjesmu "Žuta ruža iz Teksasa" sedam puta uzastopce. Kada su je novinari kasnije pitali da li je to bila istina, Lola im je u svom stilu odgovorila: "Da, to je istina. Publika je na taj način htjela da me prisili da naučim Tekst ove pjesme na pamet. Jer uvijek sam u jednoj ruci imala mikrofon, a u drugoj papirić sa tekstom!"

PREOKRET
Ko zna što bi se dogodilo da nije na početku 1957. godine iz Zagreba u Beograd stigao pjevač Stjepan Stanić -Jimmy. On je predložio, onako za šalu, da skupa nastupe u "Stambol kapiji". Tamo su nastupali već dobro poznati muzičari - pa i oni koji su to htjeli postati. Lola je nekoliko večeri redom nastupala ovdje i dvorana se tresla od burnih aplauza.

Posle toga, sve se počelo odvijati tako brzo, kao u nekom iskonstruiranom filmu za kojeg sumnjamo da se bazira na istinitim dogadjajima. U to vrijeme u Beograd je stigao predstavnik sajma iz Leipziga (tada Istočna Njemačka) da unajmi naše muzičare za potrebe sajma, koji će se održati u Leipzigu. Sa orkestrom Vojislava Simića sve je bilo uredjeno. Pjevač Ivo Robić bio je angažovan još prije - ali na Radiju Beograd nisu imali pjevačice koja bi ih dostojno predstavljala u inostranstvu. Što sada?

Dogodilo se da je u tim danima Josip Kalčić postao novi glazbeni urednik na Radiju Beograd. Kada je on čuo Lolu u "Stambol kapiji", odmah je uzviknuo: "Ona ide u Leipzig!" Ali stvari nisu bile tako jednostavne. Jer, neprijatno je bilo za takvu stvar angažovati pjevačicu koju je Radio Beograd dugo i istrajno ignorirao, koja nije bila ni članica kolektiva Radija Beograd. Pjevačicu, koja je pjevala po restoranima, kafanama... Ali, za pjevanje u inostranstvu važila su drugačija mjerila nego u nas. Kada je i predstavnik Leipzičkog sajma čuo Lolu, izjavio je: "Nju hoću!" Stvar je bila zapečaćena! Ugovora nije bilo!

Sada je bio na potezu Radio Beograd! Imali su samo 24 sata vremena. Jer oni su morali, htjeli ili ne, da preko noći organizuju audiciju za nove pjevače, na koju su pozvali i Lolu. Poslije audicije, koju je, naravno, veoma uspješno završila i postala time članica Radija Beograd, ona je otišla u Leipzig, gdje je predstavljala taj isti radio, na kojem se njen glas još nikada nije čuo...

PRVI VELIKI USPJESI DOLAZE U INOSTRANSTVU
Turneja jugoslovenskih muzičara po Istočnoj Njemačkoj počela je 4. marta 1957. godine sa nastupom na sajmu u Leipzigu, u čuvenoj dvorani "Capitol". A završila 20. marta 1957. godine u Berlinu, gdje su nastupali i na televiziji.

Za gostovanje jugoslovenskih muzičara u Istočnoj Njemačkoj bilo je veoma veliko interesovanje. Publika bila je prijatno iznenadjena zbog izvodjača. Muzičari Istočne Njemačke bili su tako oduševljeni priredbama naših majstora, Vojislava Simića i Milana Kotlića, da su njih dvojica za vrijeme turneje morali napisati nekoliko aranžamana njemačkih pjesama koje su Lola Novaković i Ivo Robić snimili u studiu Radija Berlin.

Lola je zapjevala u Leipzigu samo nekoliko pjesama, ali to je bilo dovoljno da joj je poznata gramofonska kuća Decca ponudila mogućnost snimiti ploču. Tako je Lola svoju prvu ploču snimila u Istočnoj Njemačkoj. Na njoj su bile pjesme "Babalu" i "Alisa u zemlji čudesa". Te iste snimke kasnije je otkupio zagrebački Jugoton, pa se je to na početku šezdesetih godina moglo kupiti i u Jugoslaviji.

Poslije ovakvih uspjeha muzičari i pjevači su, naravno, dobili više ponuda. Ali otišli su prvo u Madjarsku. Tamo su nastupili na dva koncerta u budimpeštanskoj "Erkel" operi, u dvorani sa 2600 sjedišta, jednoj od najvećih dvorana u tom gradu na Dunavu. Oba koncerta bila su rasprodana, a puno ljudi ostalo je bez ulaznice. Od prvog do zadnjeg akorda, dvorana se tresla od aplauza, a koncerti su trajali više od tri sata, jer svaka skladba se morala ponavljati. Najveći uspjeh doživjela je Lola sa tada veoma popularnom pjesmom "Che sara sara" (iz repertoara tada svjetske zvijezde, Doris Day). Od skandiranja i biseva, Lola je jedva mogla da ode sa scene, a oduševljeni ljudi bacali su joj na scenu cvijeće, rukavice, torbe... Poslije tih koncerata u budimpeštanskom listu "Nep akarat", izmedju ostalog su zapisali: "Ogroman uspjeh imala je Lola Novaković, jedinstvena solistkinja sa izvanrednim glasom i prijatnim nastupom."

LOLA NOVAKOVIĆ - "Kap veselja"
Feljton - 11. dio
Feljton - 12. dio


Autor:

Vesta Vanell
Slovenija







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -