U organizaciji sisačke podruľnice Amnesty International, povodom Dana ľena, realiziran je ovaj koncert u kojem su dakako vodeću ulogu odigrale predstavnice ljepąeg spola. Uoči samog koncerta dijeljeni su letci i broąure koje govore o nasilju nad ľenama, te o vrlo dostupnim izvorima oruľja kojeg se u sveopćoj svjetskoj gunguli sve čeąće hvataju i djeca. Odličnu uvodnu organizaciju upotpunili su i brojni transparenti izvjeąeni po samom prostoru "Ozona" (plavi jumbo flag Amnesty International na pozornici, te niz različitih transparenata, slika i flyera po zidovima), a vrlo lijepa gesta doąla je i od samih djevojaka (organizatora) koje su podjelile kolače i domaće sitne pripravke. Stoga je i sam upad za ovaj koncert bio simboličan – 10 kn, ali samo za muąki dio publike, te mi se s pravom čini da su ľene ovaj puta potpuno pobijedile (koliko u kvantiteti, toliko i u kvaliteti) ...

Fina stvar je prije koncerata kada se glazba s razglasa donekle poklapa sa stilom samog izvođača, a ne kao na nedavnom nastupu Matije Dedića i Boilersa u "Tvornici" kada je neki tikvan vrtio country i tex-mex. Ovdje su kao uvodnu ambijentalnu riječ prva dva sata odigrali world-music glazbenici i moglo se čuti svaąta – od originalne izraelske, iranske, arapske i rumunjske glazbe, do modernih izvođača Ole Lukkoye, Transglobal Underground, Natashe Atlas, Badmarsh & Shri, Fun-Da-Mental, Japan, Sylviana, Lidije Bajuk, Cinkuąa...

U zaista finoj i posve dotjeranoj večeri, neąto poslije 22h prvi na pozornicu izlaze Afion, novi hrvatski world-music sekstet. Jezgro benda čine tri lijepe djevojke (dva vokala i flauta), a prate ih dva "prosječna" momka (akustična gitara, udaraljke i kontrabas). Svi oni zajedno tvore osebujnu ekipu koja stvara jednostavan, ali posve simpatičan oblik ethna, odnosno, world-music glazbu. Momci uglavnom donose ritam, dok su djevojke zaduľene za melodije. U izvedenom opusu od nekih dvadesetak kompozicija osim autorskih skladbi koje su na hrvatskom jeziku, izveli su i nekoliko makedonskih, armenskih i naravno, hrvatskih autohtonih skladbi koje pokuąavaju izvući iz zaborava (otprilike vrlo slično onome ąto rade Cinkuąi, Lidija Bajuk i Dunja Knebl). Njihova glazbena izvedba ipak nije na tako visokom nivou, no uz pretihi razglas, moglo se poneąto i dokučiti. Vokalni dueti (viąeglasja i povremeni kanoni) podsjetit će na sjajne Trio Bulgarka (jel' ih se sjećate?) barem u izvedbama makedonskih pjesama, dok sam solo vokal uz sve simpatične artikulacije i nije posebno uvjerljiv, no to je vjerovatno bila stvar "tankog" razglasa, a i akustike koju je vrlo teąko fino "uglancati" uľivo jer je ton majstor u nekoliko navrata povikivao "daj se malo pojačaj". Flautistica u crnoj dugačkoj večernjoj haljini, osim ąto je vrlo profinjenog imagea, ima i odlične glazbene performance – svira melodije, povremene solo dionice i brojne popratne efekte. Kod kontrabasiste koji s vremena na vrijeme svira i gudalom, mogao se primjetiti atmosferski duh Djivan Gasparianovog duduka, ali doduąe u daljini, dok je momak na jednostavnom setu udaraljki (član Antenata) ovaj puta reagge i dub zamijenio tročetvrtinskim taktovima i bezbrojnim ritmičkim improvizacijama. U cijelom tananom zvuku najloąije je, ipak, proąao gitarist koji jedva da se čuo, no on je vrlo dobro glazbeno nadaren za vratolomne melodije i prebiranja po ľicama. ©teta za uloľeni trud, treba ih posluąati i gledati u nekoj drugoj prilici, a po svemu sudeći, Afion moľe rapidno napredovati jer argumenti za to postoje.

Oko 23h slijedio je nastup skupine Kimiko koja ime nosi po jednoj japanskoj sado-mazo ekscentrici (?!). Počeli su nastup u potpunom mraku iz kojeg je dopirao zvuk samplera kojeg je nadogradila lagana ambijentalna elektronska melodija, te se njihov nastup vrlo brzo pretvorio u vrlo melodični brit-pop. U materijalu kojeg su izveli mogu se vrlo dobro naslutiti utjecaji različitih britanskih (a i ponekih američkih) imena s kraja osamdesetih do danaąnjih dana – od Lush, Cocteau Twins, My Bloody Valentine, Sonic Youth, Elastice, sve do Radiohead, Solex, Doves... Centralnu figuru Kimika predstavlja Lora (vokal i klavijature) čiji je vokal suątinski "utopljen" u razlivenim melodijama (vrlo blisko skupini Lush), tako da se njezina jednolična intonacija kreće u strogo linearnoj harmoniji. Tekstovi su mjeąoviti (hrvatski i engleski), no zbog opće poznatog slučaja na razglasu, uopće se nije mogla "skontati" tematika fabule. Također se i dvostruki set klavijatura (drugi synth svira Darko) uopće nije čuo, tako da se ova melodična i harmonijska linija elektronike mogla samo nazirati negdje u atmosferi. No, zato je gitarist Denis uspio potpuno dočarati maątovitost svojeg stila. Njegova svirka je vrlo neobična, iz uobičajene linearne melodije odlazi u harmonijski solo koji se pretvara u konglomerat bučne psihodelije i vrlo slikovite improvizacije koju izvodi raznim vratolomnim udarcima i kovitlanjem gitare u zraku kako bi dobio ąto neobičniji zvuk ostavljajući dojam da će polupati gitaru od zadovoljstva. Njihov nastup trajao je dobrih sat vremena kojim su se predstavili u finom "ąminkerskom" zvučnom izdanju modernog rocka 21. stoljeća.

I premda su oba večeraąnja sastava demo-bendovi, po svemu izraľenome moľe se s pravom očekivati da s vremenom dosegnu i pokoju stepenicu viąe, naravno u svojem fahu. A djevojke u organizaciji su ovaj puta fino pokazale budućim promoterima kako treba osmisliti cjelovečernji live preformance. Vrijedilo je truda. Bravo cure.