Sve sto vidite na ovom mjestu tek je "fasada" ove rubrike. Manjak slobodnog vremena sprecava me u njenom redovnom "osvjezavanju". Sva ponuda novih i starih priloga vidljiva je tek u rubrici "Arhiva svih novosti..."

Iron Maiden (UK), R.E.M. (USA), Jamirouquai (UK), Alanis Morissette (CAN - USA), The Kooks (UK), Sex Pistols (UK), Serj Tankian ex Sistem Of A Down (USA), Kaiser Chiefs (UK), Leningrad (RUS), G. Bregovic Wedding & Funeral Band (SRB), Mory Kante (Guinea), Ky Many Marley (JAM), Avantasia (D), Apocalyptica (FIN), Carl Cox (UK) - samo su neki od headlinera festivala Sziget 2008. Glazbeni dio festivala obuhvatali su: Main Stage, World Music Main Stage, Converse Wan2 Stage, Hammerworld Stage, Talentum Zuzda Stage, Arany Aszok Stage, Est Meduza Stage, Mr2 Stage, A38 Stage, Open Merry Music Stage, Klubradio Jazz Stage, Blues Stage, Blikk Tribute And Retro Pop Music Festival Stage, Party Arena, Roma Tent, te mnoge druge, tzv. "open art priredbe" pod nazivima: Travelling Fun Fair, Giant Street Theatre, Theatre And Dance Tent And Open Air Stage, Octopus Multi-Art Site And Labyrinth, Tarot Labyrinth, Logical Games Tent i Poker Tent. Festival Sziget ostaje najveci i najatraktivniji multikulturni festival ovog dijela Europe, pa Vam preporucam posjetiti ga vec iduce godine. Deteljnije kroz ekskluzivni tekst + fotografije naseg reportera...

Whitesnake, hard rock legende, u cetvrtak 03.06.2008. godine, zargonom receno, prasili su sat i po na Gradskom stadionu Tirane pred oko 3000 ljudi. Publika, uglavnom mladja, znala je zapjevati i poneki njihov hit. Prije Whitesnake nastupila je takode poznata grupa, Def Leppard. Veoma dobro su zvucali, ustimano. Nisu zvani "na bis" - znalo se zasto se prvenstveno doslo na koncert. Cekao se David Coverdale sa drugovima. Srdja Zaric, izuzetni poznavalac opusa tog pjevaca rekao je: "Bio je to izvanredan koncert. Pokazalo se da su Whitesnake jos uvijek br. 1 u hard rocku. Trebalo je vidjeti taj trud, taj nastup. Trebalo je vidjeti kako se u Albaniji pred, moze se reci, sacicom od 3000 ljudi jednako zalaze kao sto se to radi na Vembliju pred 50 hiljada." Dirljiv je bio trenutak kad je David Coverdale jednu od pjesama posvetio Mel Galley, svom nekadasnjem gitaristi, prije koji dan preminulom...

U pulskom Klubu "Uljanik" je 11. i 12.08.2006. godine odrzan punk-rock festival Viva La Pola! 2006. Nastupila su mnoga imena tog muzickog zanra. nas reporter, Vladimir Horvat Horvi, prisustvovao je drugom danu Festivala i u svom raportu se osvrnuo na nastupe pulske grupe Mor Roll, zagrebacke grupe Viva Glorio i headlinera Festivala, britanske grupe Anti Nowhere League. O njihovom nastupu, Horvi je izjavio: "Uz cijelu ovu, odavno vidjenu scenografiju, Anti-Nowhere League se prikazao kao tek slabasan odjek nekad znamenite britanske punk scene. Ovi veterani imali su neopisivu srecu da se vrate iz mrtvih zahvaljujuci obradi Metallice koja je na svoj cover album "Garage Inc." (1998.) uvrstila njihov hit "So what", medjutim, niti malo se nisu potrudili da svoj glazbeni identitet prosire na vise od ona 2-3 izlizana akorda koja su nemilice prangijali u prvoj polovici 80-tih godina."

I ove godine multikulturalni internaconalni festival Sziget ponudio je svojim posjetiteljima bogatu glazbenu kolekciju te zadivljujucu infrastrukturu kao i sekundarnu ponudu zabave; od sporta do edukacije o razlicitim aktualnim (ali i onim manje aktualnim) temama. Od ovogodisnjih ucesnika na main stage, izdvojio bih, kao najpopularnije; Franz Ferdinand (GB), pa Guru's Jazzmatzz Fest Solar & Doo Wop (USA), Radiohead (GB), Living Colour (USA), Iggy & The Stooges (USA), Anima Sound System i Tankcspada (H), Placebo (GB), Prodigy (GB)... No, ono sto mene osobno najvise veseli je cuti uzivo one "manje vazne", ali cesto mnogo zanimljivije glazbenike na malim / manjim stageovima Szigeta; vrlo nadahnuto je bilo na Pannon World Music Main Stageu gdje su pohvale kritike i publike za svoj nastup dobili Robert Plant & Strange Sensation Band (GB), Goran Bregovic And Wedding & Funeral Band (Srbija), Femi Kuti (Nigeria), Susana Baca & Band (Peru), Tiken Jah Fakoly (Ivory Coast)... Naravno, ovo je samo samo mali dio bogate ponude festivala Sziget 2006 ...Ako ste do sada propustili posjetiti bilo koji Sziget festival - vrijeme je da to ucinite 2007. godine i da sa sobom zauvijek nosite pricu koju cete pricati i svojim unucima...

Europski Woodstock, odrzan od 07. do 09.07.2006. godine, iako bez velikih inozemnih headlinera, ponovo odusevio prisutne posjetitelje! Kupanje u blatu, kao tradicija Rock Otocca, i dalje je najveca atrakcija i zastitni brand ovog festivala, a posebni nenajavljeni gosti i iznenadjenje festivala prisutnim posjetiteljima bili su originalni stari vokalni kvartet Pepel in kri koji su otpjevali "Dan ljubezni". Uz, vec svima dobro znane, popratne sadrzaje, ovogodisnji, jubilarni 10-ti Rock Otocec, ponudio je ove glazbene sadrzaje: Muvaruvagruva, Puppetz, Billy The Kid, Day Out, Wet Bed, Noctiferia, Zaklonisce prepeva, Picikato Brass Band, Sank Rock, Sausages, Chakra, Out Of lumb, BHC, Popeye, Blues Hurricanes, Srecna mladina, Tomaz Domicelj Trio, Zmelkoow, Vlado Kreslin Band, Mama, Demolition Group, Pokerheads, Sunbite, Minimum System Requirements, Cosa Nostra, Division, Tide, Psihomodo Pop, Partibrejkers, Big Foot Mama, Dan D. Kraj festivala popracen je tradicionalnim vatrometom i kratkim govorom Francija Keka, te pozivom na Rock Otocec 2007! Vidimo se ponovo u raju 2007. godine!

U trodnevnoj bajkerijadi u Tuzli (odrzanoj 04., 05. i 06.05.2006. godine) moglo se vidjeti i cuti stosta - r'n'r, hard, heavy, death metal, rockabilly, punk, hard-core, elektronika..., a ucesnici su bili Van Gogh (SCG), italijanski band Markonee, Messerschmitt (HR), No Rules (BiH), Voodoo Cadillac (BiH), Irina i Strom (BiH)... Organizacijski besprijekorno osmisljena prva bajkerijada u Tuzli bila je smjestena na ogromnoj tratini pokraj jedinog slanog jezera u Europi, gdje je postavljena ogromna pozornica za sve glazbene aktere. Pored pozornice razapeta je i mamutska satra ispod koje se moze smjestiti nekoliko tisuca ljudi, a da bi sve funkcioniralo kako treba, cijeli prostor oko jezera je ogradjen visokom ogradom, te je osigurana i adekvatna infrastruktura (ogromni staticni toaleti, nekoliko sankova, suncobrana, jedna pecenjara...), te je obezbjedjena i redarska sluzba koju su vodili sami clanovi Moto kluba "Salines" iz Tuzle koji su ujedno i organizatori ovog citavog happeninga. Organizatorima, Moto klubu "Salines" iz Tuzle sve pohvale na sjajnoj reziji cijelog koncepta, a k tome ide dovoljno dobra pohvala da se nije dogodio niti najmanji incident. Na kraju su podijeljene priznanice svim moto klubovima koji su ovamo pristigli i ovaj happening obogatili svojim usescem. Tuzla, svaka cast!

Vidno premoreni jer su se do Zagreba dokoturali nakon nastupa u Puli (Klub Uljanik) i Splitu (Kocka), koncert otvaraju sa "Bosnian rastafaria" u kojoj se uz reggae / dub stilizacije osjecaju prizvuci bosanskog sevdaha (samplovi zvuka harmonike) kojeg sam, moram priznati, ocekivao u daleko vecoj kolicini. Na pozornicu su izasli sa 3 vokala (brat i sestra Adisa i Adis Zvekic, te Almir Hasanbegovic), dok u glazbenoj postavi okosnicu cine bubnjar, basist, gitarist i majstor carobnjak na klavijaturama i sampleru. Njihova sama nacionalna "sarena" multietnicka i religijska struktura je vrlo bitan faktor u njihovoj glazbi, pa se tako, osim povremenih vokalnih arabeski, mogu osjetiti i prisustva razlicitih glazbenih utjecaja - od Asian Dub Foundation (s kojima imaju najvise dodirnih tocaka), preko Transglobal Underground, Fun-Da-Mental, Senser... sve do Rage Against The Machine u onom energicnom naboju, dok je onaj meditativniji i laganiji element otprilike blizak fuziji Massive Attack, Thievery Corporation i mnogih reggae / ragga muffin' imena.

Ogromna guzva ispred kluba i u predvorju samog Boogalooa, dala je navijestiti kako ce Rambo imati veliku podrsku publike koja ga zeljno očekuje punih 4-5 godina. Sve po protokolu, Rambo ili sada Intergalakticki Imperator nista nije htio prepustiti slucaju, pa je koncert poceo u otprilike zakazano vrijeme, bez ikakvih vecih kasnjenja. Najavljene promijene u zvuku koje su uocljive na posljednjem albumu "Oprem dobro", dosle su samo do izrazaja na novim skladbama, dok je ostatak koncertnog repertoara prilagodio ocekivanim reakcijama publike. Tako se izmedju niza novih brojeva ("Ashik mlaka vodo meraklijska", "Predrasude", "Jos jedno vruce pivo"...) naslo i mjesta za "Cobane vrati se", "Prijatelju mars u p.m.", dok je techno odusak priustio u specificnom minimalistickom trance uratku "Jedno te isto, jedno te isto...". Posljednja kompozicija koju je izveo nakon gotovo puna dva sata koncerta bila je sansona "Orlov greben". Pomalo neocekivano, ali za njegove mnogobrojne fanove sasvim sukladno s obzirom da je citav koncert frcao raznoraznim humoreskama, ocekivanom neozbiljnoscu i maksimalnim pozivima na zabavu. Mega Car i Imperator nije iznevjerio niti ovog puta.

Mozda je KSET premaleni klub da bi se dozivio odlican scenski performance Stampeda jer je Ivanka kao frontman sposobna da dize stotine (pa mozda i tisuce) ljudi na zabavu, skandiranja, ples i ovacije, a usudio bih se ustvrditi da im nakon ovakvog zrelog (i pre-zrelog) nastupa jedino sto preostaje jest nada da ce novi album biti pun pogodak koji ce ih medijski ubaciti u prvu ligu hrvatske estrade i da ce konacno doci u priliku da sviraju i napune Dom sportova (barem malu dvoranu) ili se pronaci u sklopu nekog festivala kada ce nastupiti pred tisucama ljudi. Jer Stampedo vrijedi vise od 30 kuna kolika je bila cijena ulaznice. Oni su sjajna karika hrvatske estrade koja spaja rock sa zabavnjacima i pop sa alternativcima. Postoji li jos netko u tom slicnom fahu? Urban, Cinkusi, Let3, Hladno pivo, TBF... da, ali to su vec sasvim drugacije price.

...i onda, naravno, izlazi banda kasapitelja... Bloodhound Gang otvaraju koncert liseni bilo kakvih suvisnih scenskih pomagala. Jedino sto su imali na pozornici, osim vlastitih instrumenata (gitare, bubnjevi i bas), bio je ogromni strip-oblacic za upisivanje teksta u koji su njihovi tehnicari povremeno upisivali neke saljive smicalice. Izmedju ostaloga, negdje na polovini nastupa pojavio se tekst "boys from Karlovac eat dog". Nisam zaista uspio shvatiti smisao i razlog ovog sasavog slogana...U svojem, ne predugackom nastupu (cirka oko sat i kusur vremena), Bloodhound Gang je prvi dio koncerta posvetio svojim skladbama koje su nabijene vedrom plesnom punk atmosferom i povremenim izletima u malcice sofisticiranije rock obrasce, te su taj dio repertoara kulminacijski okoncali sa hitom "Bad touch", nakon cega je slijedio njihov cover - show.

U sklopu velike svjetske turneje, The Legacy World Tour 2005 / 2006, pod nazivom "Keeper Of The Seven Keys", Zagreb su posjetili najpopularniji njemacki heavy metalci i od opako ledene veceri koja je u Zagrebu iznosila oko -15 stvorili ugodnu "Tenerife" klimu. Na moje veliko iznenadjenje, koncert je zapoceo tocno na vrijeme kako je organizator najavio - u 20 h, tako da sam propustio skoro citav sat predigre koja je navodno pripala jednom metal sastavu iz hrvatskog primorja. O kojem je rijec, pojma nemam, a niti ljudi koji su mi pricali da su ih gledali. Oprostite decki, ali dosadasnje prakse koncerata u Zagrebu, uvijek su bile oznacene sa velikim vremenskim kasnjenjem, tako da sam smatrao da cu dodjem li na vrijeme, cekati barem dva puna sata do pocetka svirke barem predgrupe.

Spojivsi dvodnevne nastupe (12. i 13.01.2006.) na dvije potpuno razlicite lokacije, Zdenko Franjic (Lutajuci DJ Zdena) i Lou Profa odrzali su nespecificne session partyje. Jednostavno, nenametljivo i za tuzemne prilike sasvim inovativno i kreativno. Prvo vece u birtiji "Krivi put" bila je sve samo ne koncert. Naime, tamo se okupilo stotinjak ljudi razlicitog profila (studenti, sljakeri, probisvjeti, intelektualci...) koji su zbog tko zna cega zavrsili na sanku ispijajuci pive, gemiste i kuhance, a nastupi Zdenka i Profe ih uopce nisu zanimali. Lou Profa je bio vrlo tih akusticar, te je songove iz razlicitih faza svoje karijere takodjer vrlo tiho pjevao. Lutajuci DJ Zdena za nastupe koristi nasnimljenu matricu koja mu sluzi da bi pjevao vokale. Ovom prilikom usnula, pijana i zamorom prenatrpana atmosfera je ponesto izgubila dekoncentracije jer je Zdenin sound bio dosta glasan, te je basovima i ritmikom zaglusio svu onu vrevu koja je dopirala sa sanka i okolnih stolova. Druga vecer u Spanskom, u kaficu "Club 22" (Drage Gervaisa 22), bila je daleko opustenija i zvucno lagodnija. Otprilike isti scenarij, ali sasvim druga publika. Dosli su oni koji znaju Lou Profine i Zdenine kompozicije, te su ih besprijekorno slusali i neprestano nagradjivali aplauzima.

Vecer prije Badnjaka, zagrebacka Tvornica ozarila se blistavim sjajem. U stilu mondenih klubova za otmjenu elitu, plesni prostor je bio popunjen stolovima sa svjecnjacima, tribine tapacirane sa sagovima i sjedalicama, a glavna pozornica dekorirana sa novogodisnjom jelkom i bozicnim lajt motivima. Sama sviracka scena za instrumentaliste (ak. gitara, bubnjevi, ak. kontrabas i harmonika) spustena je na plesni podij ispred glavne pozornice kako bi se izbjegla "visinska" razlika i osigurao sto bolji kontakt s publikom. Sat-dva uoci nastupa gotovo da se i nije mogla pronaci ulaznica jer je interes za Tamarin nastup bio ogroman, te je u Tvornici po mojoj procjeni, bilo prisutno oko tisucu posjetitelja. U pravoj kazalisno-klupskoj atmosferi gdje se sjedi i pijucka, koncert je zapoceo oko 21,30 h projekcijom scena iz novog filmskog ostvarenja "Sto je muskarac bez brkova", nakon cega na stage izlazi Tamara sa svojim pratecim sastavom. Predstavljene kompozicije su dio filmskog soundtracka za spomenuti film cije prikazivanje valja ocekivati ovih dana.

U organizaciji "Lithium Recordsa" iz Skoplja, Makedonija, odrzan je tradicionalni, sedmi po redu, festival TAKSIRAT 007 koji je zapoceo 10-tog decembra 2005. godine, a zavrsio 17. decembra 2005. godine. Taj festival sa visednevnim programom odrzavao se u MKC-u ("Mladinski kulturni center") u Skoplju. Nastupili su: Bad Sector (MK), Till (SCG), Kozza Nostra (BL), Hego (MK), Hard Faced (MK), Novot pocetok (MK), Borgoth (MK) + DJ Rootboy & Friends, Blla, Blla, Blla (MK), DJ Kiril (MK), Rambo Amadeus Band (SCG), Neksus (MK), Tribute to Azra i EKV (SCG), Mooger Fooger, Robotek & PMG Live, Superhiks (MK), Promasena investicija (MK), Glorijan (MK), Dza ili Bu (SCG), Destruction (D), Foltin (MK), Edo Maajka & Band (BiH), Disciplin A Kitschme (SCG), DJ Kiril Djajkovski i DJ Goldie. Ovogodisnji Taksirat 007 moze se pohvaliti besprijekornom organizacijom kao i vise nego odlicnom main stage / back stage infrastrukturom finalne veceri u dvorani Skopskog sajma.

Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, 01 prosinca 2005. godine, odrzan je humanitarni koncert u objektu Tvornica, Zagreb, na kojem su nastupili: Cota G4, Hakoona Matata, Ramirez, Vatra, Svadbas, Elemental, Massimo i Urban & 4. Bila je to jos jedna u nizu velikih festi i koncertnih veselica uprilicenih u hrvatskoj metropoli - ovaj puta stacionirana u Tvornici i donijela je pregrst zanimljivosti i mnogobrojna uzbudjenja... Hvale vrijedan potez organizatora, Udruge za borbu protiv sirenja AIDS-a, potpuno je urodio plodovima uspjeha. Ulaznicu (na slici) od svega 30 kn za 8 izvodjaca gotovo je bilo nemoguce dobiti jer su gotovo sve karte "planule" u svega nekoliko sati, pa se te veceri ispred Tvornice moglo vidjeti veliko mnostvo posjetitelja koji su trazili kartu viska i bili je spremni platiti i po nekoliko stotina kuna.

Rock Club Boogaloo iz Zagreba je 10.11.2005. godine ugostio holandski Ana Popovic Band (www.anapopovic.com). Nastupivsi kao trio (sto je vrlo zahtjevna blues rock koncepcija), Ana je opravdala sve epitete mlade talentirane glazbenice. Nazalost, njene neosporive kvalitete nije prepoznala zagrebacka publika koja se ovom koncertu odazvala u iznenadjujuce malenom broju. Kao support Ana Popovic Bandu - blues triju, nastupio je zagrebacki klubski band Blues Machine koji su izvodili poznate blues standarde. Koncert Ana Popovic Banda u Zagrebu svesrdno je pomogla Mega Muzika - oficijelni zastupnik Fender gitara za Hrvatsku.

Dozivio sam da po drugi put u zivotu gledam Gotthard - bend koji je po mom misljenju napravio rock revoluciju devedesetih godina. O ovom svicarskom bendu se, na zalost, ne zna puno u BiH i to nikako nije opravdano. Bend je do sada izdao 8 albuma, jedan DVD, dvije kompijacije i veliki broj singlova. Stigli su i do MTV top liste sa starim hitom "Mountain Mama", a i danas se cesto mogu vidjeti na gotovo svim jacim muzickim TV kanalima u Evropi. Oni su, po mom misljenju, jednako popularni u Svicarskoj kao i Bijelo Dugme u ex YU. Ovo govori da se radi o iskusnim majstorima svog zanata i za vise informacija vrijedi posjetiti www.gotthard.com. Underworld je poznati londonski rock / metal klub koji prima oko 300 ljudi. Gotthard u Engleskoj nije na top listama, pa je zato klub ovolikog kapaciteta bio dovoljan za pravi rock spektakl. Gledao sam puno koncerata i moje misljenje je da se koncert puno jace dozivljava u klubovima ovakvog tipa za razliku od velikih dvorana i stadiona.

Barikadin reporter sa velikih evropskih muzickih festivala, Darko Budna, rock novinar i promoter iz Koprivnice, vratio se sa netom zavrsenog Sziget 2005 Festivala odrzanog u Budimpesti, Madjarska. Barikada ima detaljan i ekskluzivan izvjestaj sa tog velikog festivala (kojem je prisustvovalo vise od 385.000 posjetitelja). Citajte ko je tu sve bio i kako je bilo, a uz tekst su objavljene ekskluzivne i dokumentarne fotografije (autor - Darko Budna) sa tog vaznog dogadjaja.

Skopje Blues & Soul Festival has already established its existence as one of the best in this part of Europe for the last nine years. Some of the participants so far included Michael Hill’s Blues Mob, David Honeyboy Edwards, Lucky Peterson, Louisiana Red, Eric Sardinas, Temptations, U.P. Wilson, Mick Taylor, C.J. Chenier & Louisiana Red Hot Band, Tony Vega Band, Phil Guy, Ronny Jordan, Mighty Sam McClain, Bernard Allison, Melvin Taylor & The Slack Band... from USA, great British blues artists like Mick Taylor (ex-Rolling Stones), Todd Sharpville... and a number of fine European acts. Raw Hide (Serbia and Montenegro), Vargas Blues Band (Spain), Coen Wolters Band (Holland) - seen on the photo, and Nine Below Zero (UK) played their hearts out, presenting different approaches to the idiom and audience could feel that and rewarded all bands with great anticipation.

Dirty Old Town Festival odrzava se vec 6-tu godinu za redom u dijelu Nacionalnog parka prirode "Papuk", u blizini velickih toplica i bazena. Osim afirmiranih imena, festival svake godine pruza sansu za nastupe i mnogim mladim i neafirmiranim bandovima iz Hrvatske i susjednih zemalja bivse YU, te iz drugih europskih zemalja. Zastupljeni su svi urbani zanrovi glazbe ukljucujuci i DJ-e. No, Dirty Old Town Festival je prije svega urbani i pretezno alternativni rock festival. Iako bez (pre)velikih svjetskih headlinere, na Dirty Old Town Festivalu se, unatrag dvije godine, okupi oko 1500-2000 posjetitelja. Ove godine, glavni headlineri su bili uobicajeno zanimljivi i tradicionalno vizualno atraktivni Let-3 iz Rijeke, te odlicni TBF iz Splita.

Kao jedini festival koji tradicionalno u svom programu, uz druzenje i dobru glazbu, najavljuje kupanje i zabavu u blatu - Rock Otocec 2005 - je na veliko odusevljenje prisutnih, i bez obzira na ekstremne (vrlo kisovite) vremenske uvjete - bio bolji, veci i zabavniji no ikada prije! Vec prvog dana festivala je jaka kisa Rock Otocec 2005 pretvorila u jednu blatnu pozornicu koje nitko od prisutnih nije bio postedjen. Bilo je zaista nemoguce ostati cist, no ipak - to nikome nije pokvarilo dobro raspolozenje. Naprotiv!

Odavno na jednom mjestu nije bilo toliko vaznih osoba, svi su dosli pogledati ga. I predgrupe su bili Lou Profa i Zdena. I nismo ih stigli pogledat, zato ąto nismo znali da su predgrupe i zato sto su svi nesto spominjali odlazak na Steve Mackaya, kao super kombinaciju. Toliko poznatih na jednom mjestu, e to je zanimljivo. Jako me zanimaju njihove reakcije, posto poslije koncerta nitko nije pokusao uz pivo analizirati, kako je vec i red. A meni je bilo dobro. Iako se ne spominje cesto u medijima i sramotno malo ljudi prati njegovu karijeru, Jonathan je dosao promovirati novi album i nije dosao jahati mrtvog konja svirajuci hitove koje svi cekaju. I to mi je nekako jako skretalo pozornost: svi cekaju Nesto, glupavo odobravanje izvikivanjem idiotskog Yeah!, presmijesni transparent koji su razvukli iz prvih redova, stajaznam, sve mi je nekako bilo usiljeno. Bas bih volio da je koncert bio u nekom malom mjestu gdje ne znaju za njegove pjesme, sigurno bi bilo ugodnije. Ali tako to ide. Svaka cast Kornelu sto ga je doveo. Jos da vidim Mike Watta i ovo ce biti divna godina.

U Velikoj (kraj Pozege), Hrvatska, odrľan je 5. Dirty Old Town - internacionalni urbani open air festival. Festival je trajao dva dana - 16. i 17.07.2004. godine uz ucesce raznih bendova. Slijedi detaljan izvjestaj.

Ovogodisnji, povratnicki "Fiju briju" bez sumnje je potvrdio cinjenicu da HR-rock scena jos uvijek ima niz vrijednih aduta koji mogu napuniti dvorane i napraviti veliki spektakl. Festa je zapocela negdje oko 19 h s opskurnim zenskim duet sastavom Lollobrigida koji je dosta lose funkcionirao, a nastavljena je s odlicnim nastupom garage-rock-punkera The Babies i ne pretjerano uvjerljivim pateticnim pop-rock sastavom Ramirez kojima je ovo prvi veliki nastup i ocito je da jos nisu savladali debi velike dvorane. Takodjer, sva tri sastava nisu jos dovoljno priznati i poznati sirokoj publici zbog cega je feedback u dvorani bio dosta skroman i svodio se na tek povrsni aplauz. Prilog: Vladimir Horvat, Zagreb, Hrvatska.

"Legende ne postoje. One su mrtve", izjavio je uoci koncerta u "Ozonu" Mr. Goody, glava, vodja, organizator i klavijaturist sastava Angelus za koji se slobodno, bez ikakve zadrske moze konstatirati da je ako ne jedini, ono barem jedan od najperspektivnijih mladih HR-bandova momentalno (hm, a koji su ostali?...). Rekao je to s namjerom da se njegov rad ne treba precijenjivati i da je karijera provedena s Jinxima zavrseno poglavlje. Coco i on su se razisli u glazbenim idejama, svatko na svoju stranu, te nema potrebe stvarati mitove i izvrtati povijest pretvarajuci je u nedodirljivu legendu. Jinxi su funkcionirali nekih 7-8 godina, realizirali 4 odlicna pop albuma, odsvirali brojne koncerte, ostavili nam pregrst sjajnih hitova i zapakirali se u povijest. Mr. Goody je nakon toga krenuo u potragu za novom ekipom s kojom ce ostvariti ideje koje u sklopu starog benda ocigledno nije mogao i nakon trogodisnje pauze (u kojoj je radio na formiranju vlastitog tonskog studija), uspio je sastaviti ovaj posve novi sastav koji gotovo da nema nikakvih zajednickih bliskosti s Jinxima.

Pocetkom jula 2004. godine (05. i 06.) u Skopju je odrzan 8. po redu "Blues & Soul Festival", muzicka manifestacija koja je po svom kvalitetu odavno napustila balkanske medje i koja danas predstavlja instituciju ne samo na  evropskom nivou! Dokaz tome je i tretman ovog festivala u svetu. Najvece svetske agencije koje u svom okrilju imaju najznacajnija blues imena danasnjice redovno se javljaju i nude svoje najbolje pulene, sami muzicari traze kontakte za eventualni nastup u Skopju... To je, svakako, veliko priznanje naporima organizatora da svake godine pripreme program koji ce privuci brojne ljubitelje bluesa iz Makedonije i okolnih drzava.

15. jun 2004. godine bio je veliki praznik za sve ljubitelje metala koji su se okupili na Partizanovom stadionu u Beogradu kako bi prisustvovali koncertu slavne grupe Metallica. Na jednom mjestu su se nasli: za svirku raspolozeni clanovi grupe Metallica + 15 000 posjetitelja + mnogobrojna pirotehnicka sredstva + velika bina + dva video bima + mocan razglas + odlicna organizacija ... bila je to formula za jedno nezaboravno muzicko vecer. Koncert je trajao 2 sata i 20 minuta i izvedeno je 18 pjesama, plus efektan intro na samom pocetku koncerta.

U sklopu proslave rođendana Metelkove, u Ljubljani je odrzan dvodnevni punk fest. Za one koji to ne znaju, Metelkova je stara napustena kasarna u kojoj je smjesteno 5-6 klubova gdje se ljeti i zimi odrzava 80% svirki organizovanih u Ljubljani. Dakle, 10.09.2004. godine, u petak, bio je prvi dan festa, a nastupali su: Septembar 10th (I), Low Value (SLO), Backstage (SLO), Leaf-Fat (SLO) i Antimaniax (A). Drugog dana festa, u subotu, 11.09.2004. godine, nastupili su: Gradska (SLO), Reanimacija (HR), Cofee Shower (I), Evolution so far (I) i Motus - na slici (HR).

After party nakon doceka Nove 2005. godine donio je dva potpuno razlicita koncertna sastava – urbani zvuk Ramireza (na slici) i ostri garage-punk-rock koprivničkih Space Boys. Prvi dan Nove 2005. godine "Ozon" je radio punom parom odradivsi prvi koncert u novoj sezoni koja je pocela veoma pesimisticno. Naime, na veliku festu doceka Nove godine, dosla je tek sacica ljudi, pa su sasvim opravdane bile skepse i sumnje u totalni kolaps koncerta Ramireza slijedece veceri. Svirka... Spice Boys su otprasili svoj dio programa od nekih cetrdesetak minuta u kojem su prevladavale brze i ostro nabrusene punk-rock kompozicije otpjevane na engleskom jeziku. Ramirez su tehnicki bili potpuno savrseni i dotjerani, sviracki koncizni i uigrani, a takodjer i vrlo dobro kontaktiraju s publikom koja ipak jos uvijek nije dovoljno dobro upoznata s njihovim materijalom, no na racun svih tehnicko-glazbenih finesa s kojima Ramirezi barataju, dobili su odlican feedback u publici.

Idilično mjesto, Otocec ob Krki, bilo je domacin najvecem rock festivalu Slovenije - Rock Otocec 2004. Festival je ugostio mnoge rock grupe, mahom iz Slovenije, a pratilo ga je oko 15,000 posjetitelja. Slijedi detaljan prikaz. 

Festival Taksirat 6 zapoceo je tradicionalnim LOSER FESTOM - 04.12.2004. godine, u subotu u 20 sati, nastupom demo grupa: Timesand (Skoplje / Kumanovo), Crimson Sunrise (Skoplje), Pampers (Bitola), Min Mashin (Bugojno), Three Minutes In The Rain (Bitola), Adrenalin (Veles) i Ska Ringispil (Novi Sad) koje su ujedno bile i pobjednici jer je ova vecer na Taksirat festivalu jedina od natjecateljskih veceri. Najzanimljiviji dio festivala odrzan je 11-tog, u subotu u velikoj hali Skopskog sajma sa pocetkom u 20 sati, a pred oko 5.000 posjetitelja koncert su sa malim zakasnjenjem otvorili popularni metal band KREATOR (Njemacka).

Previse ga volim. Zapravo, ne znam da mi je ijedna osoba iz svijeta pop-kulture toliko draga. I nakon previse koncerata koje sam odgledao, poceo sam pricati rodbini i prijateljima da vise necu placati skupe karte radi sat vremena samo meni objasnjive carolije - JOS CU NA WAITSA OTICI I GOTOVO. Problem je samo sto su njegove turneje kratke i zaista treba imati srece da se ulovi karta, posto je on za sve godine stekao previse takvih kakav sam i sam. I slucajno sam bio u Londonu kad je prijatelj prepricavao guzvu za koncert i kako je bilo jebeno nemoguce kupiti vrlo skupu kartu. Uvjeravao sam sebe da to i nije tako strasno, jer, eto ni londoncani ga ne mogu pogledat uzivo.