UFO, 2. dan - 17.06.2005. - Osijek, Hrvatska

Festivali... Sto dalje, sve mi je teze pratiti ih iako u teoriji sve zvuci kao da se radi za nas-koji-nemamo-toliko-volje. I jos je u Osijeku, i jos je besplatno. Ali, da prvo ispricam kako mi je bilo. Otvorenje izlozbe Igora Hofbauera je nesto zbog cega bih dosao i da nije svega sto je jos bilo te veceri. Njegovi plakati i, uopce, njegov koncept i realizacija su mi predobro poznati. Taj trash-art i poruka koju odasilje mi se jako svidjaju i uzivo pogledat te plakate samo budi zelju za – kradjom, jako bih volio imat neke od njih negdje na zidu, a to je i najveci kompliment koji mu ja mogu dati. Poseban kompliment ide i na racun predgrupe: Tigrova mast, band o kojem sam cuo samo pohvale i koji su mi hvalili najrazlicitiji ukusi na svijetu, uzivo zvuci bas tako – odlicno. Trio koji ima fakin KORG orgulje (one male, bolesne), cije zvukove u superodzvanjajucem prostoru Kazamata (koji je, bajdvej, odlican koncertni prostor i koji bi se mogao puno bolje blabla...to je tuzna prica i nije tema nase vecerasnje emisije) super nadopunjuju vrlo noise ritam sekcija a sve skupa daje trominutne nabrijane instrumentale, kakve bas nemate cesto puta priliku cuti. Sva trojica su inace gitaristi i imaju svoje bandove, a u ovome uzivaju. Puste i krv junacku (odlican stos), oznoje se i uzivo zvuce zabavno i kul, da ne trazim sad neke tamo rijeci. Jako su mi se svidjeli. Iako jedva cekam da ih cujem u nekom netakosuperodzvanjajucem prostoru, taj fakin KORG. I super idu uz vizualni Hofov dio, odlican spoj.

A pricu da je Rambo noc prije poceo svirati u pola 4, uzeli smo kao istinitu i otisli okolo naokolo, iskoristili priliku da obidjemo osjecke prijatelje koje ne vidjamo tako cesto, tako da nismo vidjeli nista od demo bandova, a svjedoci kaľu da su bili okej Punkart iz Tuzle, koji imaju pjesmu o zoharima u Opctini Tuzla, ali koji "imaju preduge kose da bi bili punk" :-). Inase, zanimljivo je koliko tuzlanska scena ima pristupa ovom festivalu, svake godine budu najbrojniji inozemni predstavnici upravo iz Tuzle, i bas dobro da je tako. U Tuzli zive Campi i Graha, sve odreda divni ljudi. Uglavnom, zelja organizatora da zvijezde veceri sviraju na kraju, posto onda niko ne bi gledao demo bandove je donekle razumljiva, ali naravno da suprotan ucinak koji stvara na one manje strpljive u publici ima vise stete nego sto to organizator moze zamislit, pa im dajemo veeeliki minus, kao oni u glamour teve-emisijama. Mi smo pogledali Popeye, iz Pule, koji su mi nekad, u Bjelovaru na Crnom macku zvucali puno opasnije, ali nismo odgledali cijeli nastup, i gledali smo pazljivo neke metalce koji su se ugurali ispred Darkwood Duba, na frku. Iako pazljivo i nije prava rijec za to, ali momci su super otprasili svoj set, na odusevljenje malog broja metalaca. Al' glupo mi je pricat posto ne znam ni ime banda.

I sad cu tek ispricat neąto suvislo, o Darkwood Dubu. Zbog kojih su ljudi cekali do pola 4, ali probajte samo zamislit kako moze biti na otvorenom, u praskozorje, kad oni sviraju na solidnom razglasu i prilicno motivirani. Prethodni osjecki nastup je bio prava mala svecanost, u zatvorenom prostoru su dali sve od sebe, odsvirali perfektan koncert, za pamcenje svih koji su se uspjeli nagurat. Ovaj put su ispred nas bili obicni ljudi, koji su pravili sitne greske, kojima je smetala rasvjeta kao i svima nama, koji su osjetili da je tih 200-300 ljudi zasluzilo njihov posten nastup, ako nista, a ono zbog strpljivog cekanja. A nastup su slozili od mirnijih pjesama, prilagodivsi ga, valjda, ambijentu i situaciji, ubacili su spontano jednu stvar sa albuma Paramparcad, a bis koji su odsvirali je jedan od najljepsih koje sam odgledao. Zamislite: subota, pet ujutro, cijelu noc ste svastanesto radili, nakon skoro dva sata uzivanja u tim zvucima, temperatura odgovara, oko vas ljudi plesu i pjevaju te stihove, na stageu neka smijesna vespa i sef osiguranja prekrizenih ruku... U backstageu plesu smijesna voditeljica i Njoj Slicni, presmijesno osiguranje zmiri i jedva ceka da ode na prvu jutarnju kavu i konjacic, potpuno besposleni i pospani. A band isto pokusava privesti brod u mirnu luku, ostavljajuci za kraj sjajnu U nedogled, kako je i red.

Eto. Zapravo sam najvise htio opisat situaciju na tom bisu, to mi je bilo prekrasno iskustvo, koje cu jos dugo pamtiti. A red je jos malo i o festivalu: bilo je bolje nego prosle godine, solidni su i tzv. hedlajneri, gostovanje Laibacha je, hm, dobro. Ogradjen je prostor, ima i stolova za odmorit', mineralna kosta 10 kuna, ulaz je besplatan, satnice se ne pridrzavaju bas, ali tome nisam bio svjedokom pa necu. Pridruzivanje jos nekih dogadjaja kao sto je izvrsna izlozba je pun pogodak, a ako se nastavi i iducih godina, moglo bi biti bas okej.

samo ptice iznad mene: tonisaric@inet.hr