Vrlo kratki koncert ovog novog americkog post-rock sastava Cougar - frakcije
Youngblood Brass Banda, napunio je zagrebacku dvoranu Teatra &TD. Komorno,
tiho-glasno, nekome ugodno, a nekome mozda i predosadno ili suvise pretenciozno...
Za ovaj koncert nisu postojale nikakve transparentne reklamne poruke. Nije
bilo plakata, nikakvih najava u novinama, nisam uspio niti cuti poneku vijest
putem 101-inice ili Studentskog radija, jedino su bile objavljene kratke blic
najave na web stranici Studentskog centra. Cinjenica da sastav Cougar predvodi
Skogen, pjevac i perkusionist sjajnog americkog orleans jazz hip-hop sastava
Youngblood Brass Band koji je odrzao dva odlicna koncerta u Zagrebu unazad
2-3 godine bila mi je dovoljan razlog da se tog ponedjeljka pronadjem na popristu
ovog nastupa.
Koncert je odrzan u jednoj od dvorana Teatra &TD (ona veca dvorana koja
nalikuje na kino salu), a jedina publika bili su studenti i slucajni posjetitelji
poput mene koji su za koncert saznali vjerojatno putem SC-ovog web sitea.
U potpuno kazalisnoj atmosferi, gdje se dvjestotinjak prisutnih udobno smjestilo
na stolice u dvorani (bio je prisutan i jedan mali crni pas), koncert je zapoceo
oko 22 h i trajao niti punih sat vremena. Cougar je peteroclani sastav koji
tijekom svirke ukljucuje vise instrumenata - klasicni set bubnjeva, razne
udaraljke, konge, sampler, elektronske efekte, sumove, elektricni i akusticni
bas, te elektricne i akusticne gitare. Sve kompozicije su instrumentali i
ne koriste nikakve vokale. Za razliku od Youngblood Brass Banda ciji se glazbeni
izvornik temelji na limenim duhackim instrumentima, jazzu, plesnim hip-hop
ritmovima i obilju vokala, Cougar je glazbeni projekt koji nastavlja americko-europsku
tradiciju post-rock zvuka poput Mo Boards Of Canada, Tortoise ili Mogwai.
Uostalom, sami clanovi sastava izjavljuju da im je osnovni uzor Tortoise,
a valja spomenuti i da im je debi album "Law" produkcijski obradio
J. McEntire, glavni tehnicar zaduzen za zvuk Tortoise.
Predstavljena glazba na koncertu ima razlicite varijacije - od laganih uvodnih
akusticnih gitarskih melodija izmjesanih sa zvukovima semplera (sumovi, brumovi,
glasovi, ritam masina), preko perkusionistickih melodijskih vratolomija (bubnjar
Skogen gotovo vodi glavnu melodijsku rijec tijekom izvedbe), do brzih i zestokih
plesnih rock dionica koje su podebljane elektricnim gitarskim distorzijama,
te do laganog utrnuca u hipnotickom minimalizmu s kojim zavrsava skoro svaka
kompozicija. Vecinu koncerta glazbenici Cougara sjede (bas kao i prva postava
Genesis sa Peter Gabrielom tijekom prve polovice 70-tih godina proslog stoljeca),
a tek na momente ustaju i hvataju se elektricnih gitara za potrebe izvedbe
jacih i glasnijih zvukova. Njihov zvuk jest rock, no velika vecina materijala
zvuci prilicno suplje jer je glavna potka minimalisticka repetativna melodija
s izmjenama dvije ili mjestimicno tri gitare. Gotovo da ne koriste obrazac
solo dionica, vec taj prostor popunjavaju perkusije, zvukovi samplera ili
na momente njezna komorna svirka kontrabasa odsviranog gudalom. Premda je
citav kvintet multiinstrumentalno nadaren, kompozicije su im suvise monotone,
na trenutke cak i dosadne bas zbog minimalistickih harmonija koje koriste
u izvedbama.
Buduci da je ovo za mene, a pretpostavljam i za skoro sve prisutne, bio prvi
kontakt sa ovim sastavom, govoriti o njihovoj diskografiji i karijeri je velika
nepoznanica. U Zagreb su svratili na vlastito inzistiranje jer ga nisu htjeli
zaobici u sklopu svoje kratkotrajne sedmodnevne europske turneje i sumnjam
da bi osim u Zagrebu (eventualno Ljubljana, mozda Beograd) uspjeli uz ovakvu
slabu propagandnu najavu okupiti zainteresiranu publiku. Njihov stil je prije
svega urbani art-rock zvuk koji nadrasta zanr poimanja uobicajenog rock svjetonazora
i nije li to ponovni revival onoga sto su svi oni progressive i sympho-rockeri
(Yes, Genesis, Jethro Tull, King Crimson, Emerson Lake and Palmer, Rick Wakeman,
Nice...) tijekom sedamdesetih godina vec uradili sastavljajuci transzanrovske
forme kojima su gotovo ubili pojam rock'n'roll buntovnika? Bilo kako bilo,
Cougar ovom prilikom nije ponudio nista novo, samo glazbu za popunjavanje
tehnicki konziznog prostora kojeg su prije desetak godina otvorili daleko
znacajniji izvodaci post-rocka.
http://www.cougarsound.com/site/greaterThan.html