PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS
21.02.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska

Guzva, obilje znoja i previse vlage u zraku, ali i odlicne, prvorazredne svirke, najnovije postave Pipsa, najavljuje moguci povratak ovog sastava u sami epicentar HR rock / pop scene.

Prema nesto novijem rasporedu KSET-a, svakog utorka u ovom malenom prostoru odrzavaju se koncerti domacih (i tuzemnih) izvodjaca, pa je tako u ovaj program stigao i najavljeni PC&VC. Od samog najavljenog (i ocekivanog) "unplugged" koncertnog izdanja nije bilo nista. Cijela sedmorka se ustekala na 220 V i puna dva sata prasila pred, naravno, krcatim i dupke ispunjenim klubom. Lukava pronicljivost organizatora da ne ukljucuje air-condition gotovo puni sat vremena stvorila je nevjerojatnu vrucinu sto se najbolje odrazilo na dobroj kolicini prodanog pica, no sve skupa stvorilo je strasan pritisak i ogromnu kolicinu znoja ne samo u publici vec i kod aktera na sceni, tako da je nakon desetak odsviranih skladbi, Ripper poceo da tetura po pozornici potpuno obliven znojem kao da je trcao olimpijski maraton. U njegovom pogledu i grimasama moglo se uociti da bi rado prozborio pokoju socnu izjavu i opsovao mater "onima koji barataju s klimom i ventilatorima", no ipak, bio je rezerviraniji, pa se samo povremeno poljevao bocom mineralne vode. Primjetio sam da su i dva momka - redara ispred pozornice, u nekoliko navrata izmjenjivali geste koje su govorile "koga vraga vec jednom ne ukljuce tu klimu, ovi ljudi ce se podaviti skupa s nama", a i sam pano na procelju pozornice je vec dobrano bio natopljen debelim slojevima znoja i vlage koja se pocela cijediti sa zidova. Fotografi i kamermani koji su se gnijecili jedan preko drugoga ispred pozornice, neprekidno su brisali okulare svojih aparata. U zraku se vec poceo osjecati vonj ljudskog znoja i zadaha, a i sama atmosfera je pomalo pocela nalikovati na uzavrelu saunu punu nesnosne sparine i pasje zege za krepati. Dakle, znoja i vlage koliko hoces...

Unatoc svemu, Pipsi su odsvirali jedan od mozda i najboljih svojih koncerata u karijeri. U vrlo dobro osmisljenom repertoaru izmjenjivali su starije skladbe ("Supermama", "Nacionalni parkovi", "Nogomet", "Postar lakog sna", "Placi", "Dan-mrak"...), sa nesto novijim ("Mrgud", "2x2", "Mak") i nizom jos neobjavljenih (uvodna, "Gravitacija", "Zdenka" i ine kojima ne znam nazive). Nove kompozicije su sjajne i predstavljaju Pipse u najzrelijem izdanju do sada. Ima u njima dobrih ideja, vrsnih aranzmana, obilja dobro uvjezbane svirke (pogotovo kod gitarskih efekata i sukladno povezanih harmonija klavijatura), tako da se u skoro vrijeme moze ocekivati i njihov najbolji album do sada. Stilski su ostali i dalje kod opcenitih pop-rock korijena uz primjetne utjecaje indie-rock / pop strujanja koja su se povremeno nazirala na posljednjem albumu "Drvece i rijeke" (posebice utjecaji Flamming Lips i Mercury Rev) no, na novim kompozicijama su te elemente daleko bolje kreirali i dodali im dublji smisao. Naravno, iz repertoara su izostale sve one silne pretenciozne skladbe, hitovi, hitici i Ripperova prenemaganja s pocetka karijere jer su Pipsi danas jedan sasvim drugaciji sastav kojem je u prvom planu cvrsta svirka i odlican performance.

Sound je bio odlican, prijem publike vise nego ocaravajuci (uz nezaobilaznu podrsku u glasnom skandiranju i pjevanju), tako da je ovaj maleni koncert za 300-400 ljudi u vreloj sauni KSET-a Pipsima dovoljno pokazao - da je konacno doslo vrijeme i za njihove samostalne koncerte pred daleko vecim auditorijumom. Sto stariji, to bolji. Bravo Pipsi!