TROBEZOVE KRUSNE PECI
04.03.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska
Iznenadjenje godine! Odmah dodijeliti Porin, Zlatnu Kooglu i sve moguce nagrade
koje se dodjeljuju za glazbeno ostvarenje!!!
Nekada davno, davno kada sam bio tinejdzer-adolescent u prvoj polovici osamdesetih
godina prosloga stoljeca cesto sam imao prilike citati sitne novinske napise
o ovome sastavu, ali nisam imao prilike da se sretnem sa njima ili da ih poslusam
jer vjerojatno osim demo materijala nisu imali nikakve nosace zvuka. Band
je potom negdje nestao i pojavio se desetak godina kasnije, ranih devedesetih
u kazetnom obliku koji je objavljen za malu nezavisnu kucicu, Kekere Aquarium,
svima dobro znanog Kornel Sepera (Sumski). Ne znam zasto, ali niti tu kazetu
nikada nisam imao prilike cuti, tako da je nakon kratkotrajnog, uglavnom americkog
noise-indie-rock trenda (otprilike 1990-1995), njihovo ime ponovno palo u
zaborav. Nisam upucen u razvoj njihove karijere, ali pretpostavljam da su
se tih godina pokusavali nametnuti uskom krugu publike koja je u to vrijeme
pratila sukladne izvodjace poput tada afirmiranih The Jesus Lizard, Killdozer,
Girls Against Boys, Cows, Butthole Surfers, Big Black, Sonic Youth...
Noise-rock scena u Hrvatskoj tih godina je bila poprilično jaka i iznjedrila
je dobar dio vrlo slicnih sastava koji su slijedili otprilike paralelan glazbeni
zanr koji je na ovim prostorima najupecatljivije dizajnirala tada vec rasturena
Sexa, a imena poput Ha-Det-Bra, Achtung Dichtung, Why Stakla i Brujaci bila
su glavnom okosnicom ovog ne pretjerano prihvacenog underground pravca. Sta
se zbivalo sa Trobezovim Krusnim Pecima (u nastavku TKP), zaista ne znam jer,
koliko se sjecam, tada u jedinom rock magazinu, "Heroina, nova",
nikada se nije pojavio clanak o njima.
Vecer prije prisustvovao sam najkatastrofalnije ozvucenom koncertu u zivotu
na kojem su nastupali otocki veseljaci Kopito, te Gego i Picigin Band u dvorani
Pauk, te sam tamo na zidu pored sanka ugledao plakat za vecerasnji koncert
TKP na kome je pisalo: TROBEZOVE KRUSNE PECI ODUVIJEK SU MEDJU NAMA. Seljak
je ostavio plug, ribar je prestao izvlaciti mrezu, slusbenik je odlozio penkalu.
Nova glazba, opaka svirka, zestoki zvuk! PROSLOST OSTAVLJAMO STRVINARIMA,
BUDUCNOST PREPUSTAMO VRACARAMA, SADASNJOST JE NASA! TROBEZOVE KRUSNE PECI
ODUVJEK SU MEDJU NAMA. VIVA GLORIO! Dvoumio sam se da li da odem na techno-party
u Best za koji sam se pripremao tjednima unaprijed ili da konacno pogledam
TKP jer me ovaj natpis na plakatu strahovito zaintrigirao i zaista mi nije
zao sto sam odlucio vecer provesti u KSET-u. Barem sam nakon jucerasnje kriminalno
zvucne kakofonije popravio opci dojam o onome sto i kako koncert treba izgledati
i ne samo to... prisustvovao sam jednom od najboljih domacih koncerata u zivotu!
Bez obzira na glazbeni zanr i pravac, na prste mogu nabrojati vrhunske domace
koncerte koje sam gledao Tamaru Obrovac koncem prosle godine u Tvornici,
Darkwood Dub, Ramba, Cinkuse, Gustafe, Legen, Kawasaki 3P, te naravno, Let
3 i nekada davno Bou, Dorian Gray, te Elektricni orgazam u onoj staroj postavi
sa Ljubomir Djukicem na klavijaturama.
TKP nije sastav koji bi pozivao publiku na skandiranje i ples. Oni su, jednostavno,
praznik za oci i usi. Na pozornici KSET-a postavili su ogromnu glavu, otprilike
nekih pola metra sirine i visine u kojoj se nalazio ručni CD-player na kojem
je pjevac Bega izvodio scratch koji je davao zvukove slicne thereminu. Band
je sastavljen od gitariste i basiste koji su vec debelo zagrezli u cetvrtu
deceniju zivota i vrlo su blizu pedesetim, dok je jedino bubnjar osoba koja
se po godinama nalazi negdje u polovici tridesetih. Zvuk im je opako ostar
i nafilan debelim slojem teskog zvuka bas gitare i sjajnim riffovima i harmonijama
gitare, ritam je strahovito mocan i zvuce kao snazna masina koja melje. Strahovito
su disciplinirani i u njihovom zvuku nema niti najmanjih oscilacija. Ritmovi
su umjereni, niti prebrzi, niti prespori, dijelovi kompozicija gdje obicno
dolaze solo dionice upotpunjava pjevac Bega sa zvukovima scratcheva sa CD
playera, a sto je velika rijetkost za tuzemne noise-rock sastave, svi tekstovi
su im iskljucivo na hrvatskom jeziku. Lirika im je opako bolna, frustrirana,
na momente bolesno inspirirana razlicitim preispitivanjima individualnih svjetonazora,
drustvenih tokova, moralnih nacela, a ponekad i duboko sofisticirana. Te veceri
su se predstavili kao prvorazredan art-rock noise sastav koji ima debele korijene
u punku, new waveu, noiseu, undergroundu i cvrstom bluesu, a to sto su odsvirali
predstavlja najmoderniji rock koji je najbolji moguci odgovor na trenutne
popularne britanske i americke sastave koji su vrlo slicni, ali spram TKP
premekani. Porediti ih sa Franz Ferdinand, Killers, Interpol, Placebo, White
Stripes, The Strokes... je suviše nerealno. TKP su daleko bliskiji starom
zvuku The Jesus Lizard i Killdozer, a njihova uravnotezenost ritma i harmonija
je ta koja ih bezrezervno svrstava u moderni zvuk rocka 21. stoljeca. Nema
prangijanja, plagijata, uzimanja poznatih riffova i virtuoznih solo dionica
koje ste vec culi tisuce puta. Ako ste slusali The Fall album "This Nation's
Saving Grace" (1986.) onda razumijete o cemu se radi. Na trenutak su
me cak podsjetili i na odavno nepostojece Krankenhaus, a pomalo i na Sexu,
no nista od toga ne valja uzeti zdravo za gotovo jer TKP imaju svoj jedinstveni
stil. Bega nije osobiti pjevac. On ne pjeva u uobicajenom rock kontekstu vec
se njegova vokalna interpretacija vise svodi na recitacije i izvikivanja.
Otprilike, nesto slicno poput Mark E. Smitha, David Yowa, David Thomasa ili
Cavea u vrijeme The Birthday Party, a cijeli scenski nastup strahovito me
podsjetio na Gang Of Four i Talking Heads. On je neprekidno u akciji i za
svoje godine sjajno izgleda u crnom odijelu, te ostavlja fantastican dojam
neukrocenog intelektualca rockera. Ekipa basist i gitarist su manje-vise
staticni, nemaju nikakvog scenskog prenemaganja i profesionalno odradjuju
svoj dio posla i tijekom koncerta koji je trajao sat i pol vremena nije bilo
niti najmanje greske. Zvuk sjajan (svaka cast tehnicaru!), band još sjajniji,
KSET ugodno popunjen, bez guzve, vrele saune i suvisne vlage u atmosferi.
Od skladbi koje su izveli upecatljiva je "Javna kuca, sodoma gomora"
gdje u samoj zavrsnici Bega fucka, te sjajan song "Vrati se kuci kujo!"
koji bi mozda valjalo objaviti kao single. Nakon koncerta nakratko sam porazgovarao
sa Begom koji me odusevio svojom jednostavnoscu. Rekao je da im je ovo prvi
koncert nakon dugog niza izbivanja sa scene, te da planiraju objaviti album
u vrlo skoro vrijeme i da se pritajeno nadaju da bi im ovo konacno mogla biti
"sansa koja se ne smije propustiti". Danas su svi zaposleni, imaju
porodice i vlastiti zivot, a ovo sto rade kao sastav, hobi im je kojem su
posvetili svoj zivot jer je to ono šso zaista vole.
Nema sumnje, album ce biti prvorazredna poslastica za mozak i uho jer je
njihova glazba direktna, a tekstovi pogadjaju poput korbaca na sam centralni
osjetilni sistem. Oni su istovremeno i hladnoća i vrelina, zivi pakao u kojem
nema veselja i radosti, vec samo gnijev, bijes i frustracija dizajnirani u
vrhunskom umjetnickom rock dekoru. Njihova glazba se nikako nece dopadati
poklonicima AC/DC, Metallice ili Led Zeppelina, ali bi se mogla svidjeti ljubiteljima
Motorhead, MC5, Rollins Banda ili RATM jer postoje neke ocigledne slicnosti
po kojima rade ljudski mentalni sklopovi kada se dozivljava njihova glazba.
Oni jesu rock band, ali band koji je samo uzeo taj zanr da ga oblikuje kroz
svoj vlastiti, jedinstveni izraz isto kao sto su rock bandovi bili Roxy Music,
Wire ili Pixies koji su ga kreirali sasvim drugacije od tadasnjih nacela i
principa.
Trobezove Krusne Peci je sjajan, sjajan sastav koji je te veceri u KSET-u
svim prisutnima ponudio svoju verziju rocka i otvorio novo poglavlje hrvatske
rock scene. Ocijena cista desetka! I s nestrpljenjem ocekujem album. Uvjeren
sam da se necu razocarati.
