Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

TROBEZOVE KRUSNE PECI
KSET, Zagreb, Hrvatska
04. ozujak 2006.


TROBEZOVE KRUSNE PECI
04.03.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska

Iznenadjenje godine! Odmah dodijeliti Porin, Zlatnu Kooglu i sve moguce nagrade koje se dodjeljuju za glazbeno ostvarenje!!!

Nekada davno, davno kada sam bio tinejdzer-adolescent u prvoj polovici osamdesetih godina prosloga stoljeca cesto sam imao prilike citati sitne novinske napise o ovome sastavu, ali nisam imao prilike da se sretnem sa njima ili da ih poslusam jer vjerojatno osim demo materijala nisu imali nikakve nosace zvuka. Band je potom negdje nestao i pojavio se desetak godina kasnije, ranih devedesetih u kazetnom obliku koji je objavljen za malu nezavisnu kucicu, Kekere Aquarium, svima dobro znanog Kornel Sepera (Sumski). Ne znam zasto, ali niti tu kazetu nikada nisam imao prilike cuti, tako da je nakon kratkotrajnog, uglavnom americkog noise-indie-rock trenda (otprilike 1990-1995), njihovo ime ponovno palo u zaborav. Nisam upucen u razvoj njihove karijere, ali pretpostavljam da su se tih godina pokusavali nametnuti uskom krugu publike koja je u to vrijeme pratila sukladne izvodjace poput tada afirmiranih The Jesus Lizard, Killdozer, Girls Against Boys, Cows, Butthole Surfers, Big Black, Sonic Youth...

Noise-rock scena u Hrvatskoj tih godina je bila poprilično jaka i iznjedrila je dobar dio vrlo slicnih sastava koji su slijedili otprilike paralelan glazbeni zanr koji je na ovim prostorima najupecatljivije dizajnirala tada vec rasturena Sexa, a imena poput Ha-Det-Bra, Achtung Dichtung, Why Stakla i Brujaci bila su glavnom okosnicom ovog ne pretjerano prihvacenog underground pravca. Sta se zbivalo sa Trobezovim Krusnim Pecima (u nastavku TKP), zaista ne znam jer, koliko se sjecam, tada u jedinom rock magazinu, "Heroina, nova", nikada se nije pojavio clanak o njima.

Vecer prije prisustvovao sam najkatastrofalnije ozvucenom koncertu u zivotu na kojem su nastupali otocki veseljaci Kopito, te Gego i Picigin Band u dvorani Pauk, te sam tamo na zidu pored sanka ugledao plakat za vecerasnji koncert TKP na kome je pisalo: TROBEZOVE KRUSNE PECI ODUVIJEK SU MEDJU NAMA. Seljak je ostavio plug, ribar je prestao izvlaciti mrezu, slusbenik je odlozio penkalu. Nova glazba, opaka svirka, zestoki zvuk! PROSLOST OSTAVLJAMO STRVINARIMA, BUDUCNOST PREPUSTAMO VRACARAMA, SADASNJOST JE NASA! TROBEZOVE KRUSNE PECI ODUVJEK SU MEDJU NAMA. VIVA GLORIO! Dvoumio sam se da li da odem na techno-party u Best za koji sam se pripremao tjednima unaprijed ili da konacno pogledam TKP jer me ovaj natpis na plakatu strahovito zaintrigirao i zaista mi nije zao sto sam odlucio vecer provesti u KSET-u. Barem sam nakon jucerasnje kriminalno zvucne kakofonije popravio opci dojam o onome sto i kako koncert treba izgledati i ne samo to... prisustvovao sam jednom od najboljih domacih koncerata u zivotu! Bez obzira na glazbeni zanr i pravac, na prste mogu nabrojati vrhunske domace koncerte koje sam gledao – Tamaru Obrovac koncem prosle godine u Tvornici, Darkwood Dub, Ramba, Cinkuse, Gustafe, Legen, Kawasaki 3P, te naravno, Let 3 i nekada davno Bou, Dorian Gray, te Elektricni orgazam u onoj staroj postavi sa Ljubomir Djukicem na klavijaturama.

TKP nije sastav koji bi pozivao publiku na skandiranje i ples. Oni su, jednostavno, praznik za oci i usi. Na pozornici KSET-a postavili su ogromnu glavu, otprilike nekih pola metra sirine i visine u kojoj se nalazio ručni CD-player na kojem je pjevac Bega izvodio scratch koji je davao zvukove slicne thereminu. Band je sastavljen od gitariste i basiste koji su vec debelo zagrezli u cetvrtu deceniju zivota i vrlo su blizu pedesetim, dok je jedino bubnjar osoba koja se po godinama nalazi negdje u polovici tridesetih. Zvuk im je opako ostar i nafilan debelim slojem teskog zvuka bas gitare i sjajnim riffovima i harmonijama gitare, ritam je strahovito mocan i zvuce kao snazna masina koja melje. Strahovito su disciplinirani i u njihovom zvuku nema niti najmanjih oscilacija. Ritmovi su umjereni, niti prebrzi, niti prespori, dijelovi kompozicija gdje obicno dolaze solo dionice upotpunjava pjevac Bega sa zvukovima scratcheva sa CD playera, a sto je velika rijetkost za tuzemne noise-rock sastave, svi tekstovi su im iskljucivo na hrvatskom jeziku. Lirika im je opako bolna, frustrirana, na momente bolesno inspirirana razlicitim preispitivanjima individualnih svjetonazora, drustvenih tokova, moralnih nacela, a ponekad i duboko sofisticirana. Te veceri su se predstavili kao prvorazredan art-rock noise sastav koji ima debele korijene u punku, new waveu, noiseu, undergroundu i cvrstom bluesu, a to sto su odsvirali predstavlja najmoderniji rock koji je najbolji moguci odgovor na trenutne popularne britanske i americke sastave koji su vrlo slicni, ali spram TKP premekani. Porediti ih sa Franz Ferdinand, Killers, Interpol, Placebo, White Stripes, The Strokes... je suviąe nerealno. TKP su daleko bliskiji starom zvuku The Jesus Lizard i Killdozer, a njihova uravnotezenost ritma i harmonija je ta koja ih bezrezervno svrstava u moderni zvuk rocka 21. stoljeca. Nema prangijanja, plagijata, uzimanja poznatih riffova i virtuoznih solo dionica koje ste vec culi tisuce puta. Ako ste slusali The Fall album "This Nation's Saving Grace" (1986.) onda razumijete o cemu se radi. Na trenutak su me cak podsjetili i na odavno nepostojece Krankenhaus, a pomalo i na Sexu, no nista od toga ne valja uzeti zdravo za gotovo jer TKP imaju svoj jedinstveni stil. Bega nije osobiti pjevac. On ne pjeva u uobicajenom rock kontekstu vec se njegova vokalna interpretacija vise svodi na recitacije i izvikivanja. Otprilike, nesto slicno poput Mark E. Smitha, David Yowa, David Thomasa ili Cavea u vrijeme The Birthday Party, a cijeli scenski nastup strahovito me podsjetio na Gang Of Four i Talking Heads. On je neprekidno u akciji i za svoje godine sjajno izgleda u crnom odijelu, te ostavlja fantastican dojam neukrocenog intelektualca rockera. Ekipa – basist i gitarist su manje-vise staticni, nemaju nikakvog scenskog prenemaganja i profesionalno odradjuju svoj dio posla i tijekom koncerta koji je trajao sat i pol vremena nije bilo niti najmanje greske. Zvuk sjajan (svaka cast tehnicaru!), band joą sjajniji, KSET ugodno popunjen, bez guzve, vrele saune i suvisne vlage u atmosferi.

Od skladbi koje su izveli upecatljiva je "Javna kuca, sodoma – gomora" gdje u samoj zavrsnici Bega fucka, te sjajan song "Vrati se kuci kujo!" koji bi mozda valjalo objaviti kao single. Nakon koncerta nakratko sam porazgovarao sa Begom koji me odusevio svojom jednostavnoscu. Rekao je da im je ovo prvi koncert nakon dugog niza izbivanja sa scene, te da planiraju objaviti album u vrlo skoro vrijeme i da se pritajeno nadaju da bi im ovo konacno mogla biti "sansa koja se ne smije propustiti". Danas su svi zaposleni, imaju porodice i vlastiti zivot, a ovo sto rade kao sastav, hobi im je kojem su posvetili svoj zivot jer je to ono ąso zaista vole.

Nema sumnje, album ce biti prvorazredna poslastica za mozak i uho jer je njihova glazba direktna, a tekstovi pogadjaju poput korbaca na sam centralni osjetilni sistem. Oni su istovremeno i hladnoća i vrelina, zivi pakao u kojem nema veselja i radosti, vec samo gnijev, bijes i frustracija dizajnirani u vrhunskom umjetnickom rock dekoru. Njihova glazba se nikako nece dopadati poklonicima AC/DC, Metallice ili Led Zeppelina, ali bi se mogla svidjeti ljubiteljima Motorhead, MC5, Rollins Banda ili RATM jer postoje neke ocigledne slicnosti po kojima rade ljudski mentalni sklopovi kada se dozivljava njihova glazba. Oni jesu rock band, ali band koji je samo uzeo taj zanr da ga oblikuje kroz svoj vlastiti, jedinstveni izraz isto kao sto su rock bandovi bili Roxy Music, Wire ili Pixies koji su ga kreirali sasvim drugacije od tadasnjih nacela i principa.

Trobezove Krusne Peci je sjajan, sjajan sastav koji je te veceri u KSET-u svim prisutnima ponudio svoju verziju rocka i otvorio novo poglavlje hrvatske rock scene. Ocijena – cista desetka! I s nestrpljenjem ocekujem album. Uvjeren sam da se necu razocarati.


Autor:

Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
M.Sinjeri@vipnet.hr








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -