ET'NO FESTIVAL - 1. dan
07.03.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska
Nastupili: Arhai (SCG) i Lidija Bajuk (HR)

U ne pretjerano popunjenom KSET-u, uoci pocetka Et'no Festa, moglo se cuti prigodne tuzemne etno glazbe koju su pustali DJ-i preko razglasa - Dunja Knebl, Legen, Cinkusi, Bregovic, Kries, Rundek..., tako da je uvertira bila potpuno odmjerena prema principima koji su vladali tijekom prve veceri. Na samom pocetku odmah se vidjelo da nema nikakvih propusta, no gosti iz susjedstva, Arhai iz Beograda, svoj nastup su poceli skoro sat vremena kasnije od najavljenih 21,30 h vjerojatno zbog toga jer se ipak ocekivao veci broj publike. Kada su poceli sa svirkom, prostor se ugodno popunio sa nekih stotinjak ljudi koji su se bar na cas odrekli razgovora o politici, mobitelima, svakodnevnim problemima i ostavili svoje tekuce probleme sa sanka.

Arhai se predstavio u odlicnom svjetlu - mirnom, stalozenom i nadasve koncentriranom na svoju izvedbu. Sastav cine izuzetno potkovana flautistica Tamara Dragicevic, klavijature svira Jovana Backovic, a tu su zatim gitarist, bubnjar, basist, momak na violoncelu i tri prelijepe mlade djevojke koje pjevaju poput andjela. Buduci da mi je ovo bio prvi kontakt s njihovom glazbom, mogu samo sturo da prikazem njihov nastup. Izveli su nekih desetak kompozicija koje se potpuno razlikuju u svojem melodijskom, ritmickom, aranzerskom i zanrovskom obliku. Prva kompozicija se temeljila na uvodu kojeg je Tamara odsvirala na flauti, nakon cega su se ukljucili prekrasni zenski vokali a'la Trio Bulgarka uz odlicnu instrumentalnu pratnju, 3/4 usporeni ritam i odlican art aranzman podijeljen po dionicama. Gitarista pomalo podsjeca na neke sekvence Vlatka Stefanovskog iz perioda Leb i sol, a posljednji dio skladbe prelama neke konotacije jazza i swinga. Kako je njihov nastup odmicao, uocili su se specificni detalji po kojima treba cijeniti Arhai - savrseno dobro su ukomponirane izmjene vokala (koji manje-vise sluze kao dodatni instrument koji ne pjeva vec stvara harmoniju) sa odlicnim dionicama flaute koja u principu vodi glavnu rijec tijekom citavog glazbenog opusa. Vokali takodjer vrlo umjesno koriste kanone, a vecina napjeva kojima se sluze uzeti su iz ostavstine kulturne folk bastine Srbije, Makedonije i Bugarske. Postoje neke slicnosti sa Bulgaria Women's Choir, spomenutim Bulgarka Trio, pa i sa znamenitim Dzintars: The Latvian Women's Choir u njihovoj izvedbi koja se uglavnom svodi na harmonije i vrlo tiho, ali efektno stvaranje zvucne kulise. Tijekom koncerta koji je trajao svega cetrdesetak minuta prosarali su laganijim i nesto ubrzanijim tempovima, da bi u posljednje tri kompozicije izveli set koji u glazbenom pogledu spaja jazz, funky, ethno i dance. Posljednja skladba koju su izveli na bis je bila najplesnija u kojoj su glavnu rijec vodili vokali uz potporu minimalistickog ritma sto je sve skupa podsjetilo na meksu verziju Afro Celt Sound System. Odlicno i hvale vrijedno, no ipak suvise prekratko za goste iz naseg susjedstva.

Nedugo potom izlazi Lidija Bajuk koja je pocela u 23.15 h i izvela svoj repertoar od nekih dvadesetak, uglavnom kracih kompozicija. Njen repertoar bio je sastavljen iskljucivo od tuznih i sjetnih pjesama odsviranih na akusticnu gitaru uz potporu Stanka Kovacica na kontrabasu i Stjepana Velickovica na fruli (i povremeno na gajdama), a bez obzira sto se ona izmedju svake pjesme potrudila da objasni odakle su dosle te kompozicije (uglavnom iz Medjimurja i Podravine), njezin nastup je bio obavijen velikom dozom zalosti, bola i nesrece kao da i to sama ona prozivljava u svojem zivotu. Vrlo iskrena, bez imalo patetike i ikakvih scenskih suvisnosti (par puta gucnula je nekoliko kapi pive), Lidija je prvi dio nastupa posvetila nesto novijim kompozicijama sa posljednjeg studijskog albuma "Luna" (za kojeg je sama izjavila da nitko ne zna za njega jer se ne moze nabaviti), da bi u drugom dijelu zaredala skladbe poput "Mitovi i legende", "Kisa pada", "Falila se lepa Jana" ili "Uspavanka". Ona je posve jednostavna i skromna umjetnica koja nema nikakve zelje za komercijalizacijom, pa je sasvim jasno zasto su izostale skladbe poput "Zora djevojka", "Preko Drave", "V Kotoribi cug masina fucnula" ili "Klincek stoji pod oblokom". Ona je srdacna, toplog srca, otvorene duse i nije joj nimalo zao ako se netko s njezinog koncerta pokupi i ode doma. Ona je velika umjetnica koja narodno blago prikazuje onakvime kakvo ono jest. Ona zivi etno i ona je etno.

Jedino razocarenje koje je ovom prilikom popratilo njen nastup jest izostanak brzih i veselijih skladbi jer ovo je ipak samo KSET gdje uglavnom zalaze studenti, a ne Lisinski i slicne koncertne dvorane sa uobicajenom publikom koja trazi mir i tisinu u parteru, te red i hladnu disciplinu na pozornici.