MIROSLAV EVACIC
11.03.2006. - Tvornica, Zagreb, Hrvatska
Ovaj vec sada legendarni podravski etno blueser iz Koprivnice stigao je po
prvi puta u Zagreb. Svu svoju skoro dvadesetogodisnju glazbenu karijeru sazeo
je kroz dvosatni, pretezno instrumentalisticki session.
Prvi u novom nizu koncerata koje organizira Tvornica u suradnji sa Globalnetom
pripao je Miroslavu Evacicu ciji je organizacijski trik u potpunosti uspio.
Naime, u opticaj je stavljeno 120 besplatnih karata koje je bilo moguce dobiti
putem Interneta ako se tocno odgovorilo na nekoliko sasvim jednostavnih pitanja.
Dobitnici karata mogli su sa sobom dovesti jos jednu osobu, tako da je praktički
podijeljeno 240 besplatnih karata (a mozda i vise), koje su u medijima odjeknule
iznenadjujuce, pa se nekoliko dana uoci koncerta stvorila vrlo dobra klima
koja je rezultirala time da je Tvornica te veceri bila posve krcata.
Nesto sitno nakon 21h, na spusteni podij ispred glavne pozornice koja je
bila vrlo ukusno dekorirana u art-folk elementima, dolazi sasvim opusteni
Miroslav Evacic i otvara koncert sa akusticnim skladbama sa svojeg najnovijeg
albuma "Cardas Blues". Parter popunjen stolovima, svijecnjacima
i cvijecem kojeg je ispunila publika i dupkom krcate tribine stvorile su ugodan
session u kojem je uvijek jednostavni, nepretenciozni i prirodni Miroslav
izveo svoj repertoar sastavljen od niza razlicitih kompozicija iz svoje gotovo
dvadesetogodisnje glazbene karijere. Ovo mu je bio prvi nastup u Zagrebu i
svojski se potrudio da pruzi sve od sebe zajedno sa svojim pratecim sastavom
koji je ukljucio instrumentaliste na raznim zicanim glazbalima (ak. i el.
gitare, tamburicu, el. bas), klavijature, cimbule i bubnjeve. Njegova glazbena
interpretacija svodi se na fuziju podravskog folklora obogacenog brojnim autohtonim
elementima starih i tradicionalnih kajkavskih pjesama kroz koje je prikazao
tehniku svoje osnovne ljubavi - blues. Specijalni gost Dado Cvetko u dvije
kompozicije odsvirao je simpaticne rock-boogie dionice na usnoj harmonici,
a najupecatljiviji dio nastupa pripao je Gordani Evacic koja kvalitetno svira
cimbule ciji je zvuk odlicno pretocen u izraz etno-bluesa. Buduci da Miroslava
osobno poznajem jako dugo, on se gotovo nista nije promijenio u svojem karakteru,
imageu i u pristupu s ljudima. Kao i u privatnom zivotu, njegova konverzacija
s ljudima i publikom je toliko iskrena i srdacna, tako da je zbog salvi pljeska
koje je dobivao nakon odsviranih kompozicija gotovo ostao bez rijeci kada
je nesto htio progovoriti. U jednom navratu ponovio je najmanje 5-6 puta "...
jako mi je drago... i ne znam kaj sam htel reci...", tako da je skoro
zbunio sebe samoga zbog iznenadjujuceg feedbacka kojeg mu je odvracala publika.
No, njegovo glazbeno iskustvo (visegodiąnji je clan koprivnickog KUD-a i bio
je clanom brojnih rock sastava - Bullshit Band, Lijepa crna cura Blanka, Mother
Fucker Blues Band, Trio iznenada, Jahaci rumene kadulje, KC Union, Abyss,
Scukin berek...) kroz koje je prodefilirao proteklih dvadesetak godina, omogucilo
mu je da se ovom prilikom izrazi daleko bolje kao glazbenik nego li kao najavljivac
vlastitih skladbi.
Kroz dvosatni repertoar odsvirao je nekoliko obrada starih blues skladbi,
te niz vlastitih autorskih i tradicionalnih skladbi od kojih su najbolje odjeknule
instrumentalna "Gruntovcani" i buduci singl "Cula jesam"
(vokal Gordana Evacic) koji bi se trebao pojaviti negdje tijekom petog mjeseca
ove (2006.) godine. Sve skupa, nastup Miroslava Evacica i njegovog sastava
odradjen je fino, profesionalno i glazbeno potpuno cisto, a jedino sto mi
nije jasno jest termin koncerta koji se tocno poklopio sa posljednjim danom
Et'no Festa u KSET-u kojeg sam, na zalost, morao propustiti.