|
Tena Novak (Hrvatska) |
|
EMBRYO + TENA NOVAK
11.04.2006. - Mocvara, Zagreb, Hrvatska
Kraut rock vecer u zagrebackoj Mocvari. No, ne samo to. Bilo je i psihodelije,
eksperimenata, orijentalne i africke glazbe, te mnogo slobodne improvizacije
i specijalnih vizualnih efekata.
Posto nisam uspio dobiti akreditaciju za najavljene neobicne africke inovatore
- Konono No. 1 u Aquariusu - put me naveo u Mocvaru gdje se odrzao nista manje
neobican i inovantan koncert dva izuzetna glazbena sastava – domaceg Tena
Novak i njemackih Embryo, o kojem apsolutno nista nisam znao sve do ove veceri.
Tena Novak (Hrvatska) |
Tena Novak (Hrvatska)
|
Cudno je i podosta neobicno govoriti o sastavu Tena Novak kao o demo bandu,
no cinjenica da jos uvijek nemaju zvanicni nosac zvuka neminivno ih svrstava
u kategoriju "novih demo sastava". Jos k tome da spomenemo podatak
da klavijature svira Hrvoje Niksic (ex - Kukuriku Street), violinu iznimno
nadarena i talentirana Tena Novak, a za specijalne efekte je zaduzen cuveni
reziser Mario Kovac, dolazi se do jos veceg paradoksa koji govori da, niti
nakon tko zna koliko godina bavljenja glazbom i boravka na estradi, doticni
i njihovi partneri nisu uspjeli nigdje ugledati "otvorena vrata"
diskografije.
Njihov vecerasnji nastup poceo je oko 21,30 h, koji se sveo na konciznu i
discipliniranu svirku u kojoj su svi instrumenti (i ostala pomagala) gotovo
jednako vazni i dominantni kako bi docarali njihov osebujan zvuk sastavljen
od mnogobrojnih glazbenih kolaza. Prije svega, njihova glazba je instrumentalna
i slijepljena je od raznoraznih inacica kraut-rocka, progressive scene 70-tih,
elektronike, trip-hopa, post-rock aranzmana, te je podebljana s mnostvo duboke
i fine psihodelije, te avangardnog pristupa s mnogo zvucnih eksperimenata
za koje je uglavnom zaduzen Mario Kovac (theremin, sumovi, samplovi, plasticne
cijevi, zeljezna pila, vatrogasna sirena, megafon...). Pozornica Mocvare doimala
se stoga premalenom za njihov mnogobrojni instrumentarij (tri seta klavijatura,
mnostvo elektronskih pomagala, bubnjevi, bas, violina, gitara i mnogobrojne
eksperimentalne vragolije Maria Kovaca), tako da su koncert izveli u gotovo
skucenom prostoru koji je samim akterima jedva dozvolio pola koraka slobodnog
hoda. No, zato su svoj nastup odradili maksimalno profesionalno, u trajanju
od punih 80 minuta, kroz koje su prodefilirale i znamenite skladbe "Slijepa
ulica", "Setnja" i "Potjera". Kroz citav njihov nastup,
na velikom platnenom ekranu projicirani su efekti kompjutorske grafike koji
su jos bolje pospjesili vizualnu stranu njihove glazbe. Vrlo dobro, stovise,
za razliku od mnogih demo-bandova, previse dotjerano i profesionalno. Stoga
od Tene Novak valja ocekivati konacni medijski proboj, barem sto se tice dugoocekivanog
nosaca zvuka.
Embryo, Njemacka |
Embryo, Njemacka
|
Nakon krace pauze od desetak minuta u kojima su izmjenjeni svi instrumenti
na pozornici, na velikom ekranu se pojavljuje dokumentarni film o glavnim
akterima veceri - sastavu Embryo iz Njemacke. Vodja sastava, vec ostarijeli
multiinstrumentalist Christian Burchard ovaj band okupio je 1969. godine s
kojim je do sada objavio vise od 30 albuma, te je dobar dio vremena proveo
putujuci po Africi, Bliskom istoku i srednjoj Aziji gdje je uglavnom i snimljen
citav dokumentarni video materijal koji se emitirao. Radi se o zapisima koji
datiraju iz ranih sedamdesetih godina i prikazuju mladoliki sastav koji se
bavi sviranjem autohtone glazbene bastine zemalja gdje su boravili. Posto
je od njihovog osnutka do danas kroz sastav vjerojatno prohujalo podosta glazbenika,
a informacije o njihovom radu su mi potpuno nepoznate, mogu samo reci da sam
doslovce ostao iznenadjen cinjenicom da Embryo cine tri mlada adolescenta
od nekih 13-14-15 godina (dva djecaka i jedna djevojcica) i dva vremesena
glazbenika koji se doimaju poput njihovih roditelja.
Embryo, Njemacka |
Embryo, Njemacka |
Svi zajedno su odsvirali svega nekoliko kompozicija koje traju poprilicno
dugo (cak i po 30-tak minuta), a poceli su u formaciji azijsko cimbalo, ksilofon,
orijentalna gitara (nesto slicno urdu sa zakrivljenim vratom), te sa dva egzoticna
bubnja koji se sviraju dlanovima. U toj postavi izveli su dugacku skladbu
u kojoj su izmjesali orijentalni i africki melos uz dodatak jazz improvizacija
na ksilofonu i cimbalu, da bi nakon toga djevojcica sjela za bubnjeve, a djecaci
se prihvatili elektricne i bas gitare. Tu se vec donekle osjetio odjek dalekog
vremena kraut-rocka, ovaj puta u vrlo egzoticnoj varijanti, a nakon toga i
sam ksilofonist preuzima bubnjarski zadatak, dok djevojcica sjeda za klavijature,
a potom se prihvaca i trombona. Kako je koncert odmicao i kao su stalno izmjenjivali
instrumentarij, njihov zvuk je bivao sve suvremeniji, da bi koncert zavrsili
urnebesnim i neobicnim jazz-kraut-rock-ethno eksperimentima za koje je vrlo
tesko pronaci adekvatan opis. Samo preporuka - pokusati pronaci, nabaviti
i poslusati ukoliko imate dovoljno strpljenja za minimalisticke glazbene gradacije
i neobicne improvizacijske eskapade.
|
Embryo, Njemacka |
|