|  |  Tena Novak (Hrvatska) |  | 
  
  EMBRYO + TENA NOVAK
    11.04.2006. - Mocvara, Zagreb, Hrvatska
  Kraut rock vecer u zagrebackoj Mocvari. No, ne samo to. Bilo je i psihodelije, 
    eksperimenata, orijentalne i africke glazbe, te mnogo slobodne improvizacije 
    i specijalnih vizualnih efekata. 
  Posto nisam uspio dobiti akreditaciju za najavljene neobicne africke inovatore 
    - Konono No. 1 u Aquariusu - put me naveo u Mocvaru gdje se odrzao nista manje 
    neobican i inovantan koncert dva izuzetna glazbena sastava – domaceg Tena 
    Novak i njemackih Embryo, o kojem apsolutno nista nisam znao sve do ove veceri. 
  
  
     
      |  Tena Novak (Hrvatska) |  Tena Novak (Hrvatska) | 
  
   Cudno je i podosta neobicno govoriti o sastavu Tena Novak kao o demo bandu, 
    no cinjenica da jos uvijek nemaju zvanicni nosac zvuka neminivno ih svrstava 
    u kategoriju "novih demo sastava". Jos k tome da spomenemo podatak 
    da klavijature svira Hrvoje Niksic (ex - Kukuriku Street), violinu iznimno 
    nadarena i talentirana Tena Novak, a za specijalne efekte je zaduzen cuveni 
    reziser Mario Kovac, dolazi se do jos veceg paradoksa koji govori da, niti 
    nakon tko zna koliko godina bavljenja glazbom i boravka na estradi, doticni 
    i njihovi partneri nisu uspjeli nigdje ugledati "otvorena vrata" 
    diskografije. 
  Njihov vecerasnji nastup poceo je oko 21,30 h, koji se sveo na konciznu i 
    discipliniranu svirku u kojoj su svi instrumenti (i ostala pomagala) gotovo 
    jednako vazni i dominantni kako bi docarali njihov osebujan zvuk sastavljen 
    od mnogobrojnih glazbenih kolaza. Prije svega, njihova glazba je instrumentalna 
    i slijepljena je od raznoraznih inacica kraut-rocka, progressive scene 70-tih, 
    elektronike, trip-hopa, post-rock aranzmana, te je podebljana s mnostvo duboke 
    i fine psihodelije, te avangardnog pristupa s mnogo zvucnih eksperimenata 
    za koje je uglavnom zaduzen Mario Kovac (theremin, sumovi, samplovi, plasticne 
    cijevi, zeljezna pila, vatrogasna sirena, megafon...). Pozornica Mocvare doimala 
    se stoga premalenom za njihov mnogobrojni instrumentarij (tri seta klavijatura, 
    mnostvo elektronskih pomagala, bubnjevi, bas, violina, gitara i mnogobrojne 
    eksperimentalne vragolije Maria Kovaca), tako da su koncert izveli u gotovo 
    skucenom prostoru koji je samim akterima jedva dozvolio pola koraka slobodnog 
    hoda. No, zato su svoj nastup odradili maksimalno profesionalno, u trajanju 
    od punih 80 minuta, kroz koje su prodefilirale i znamenite skladbe "Slijepa 
    ulica", "Setnja" i "Potjera". Kroz citav njihov nastup, 
    na velikom platnenom ekranu projicirani su efekti kompjutorske grafike koji 
    su jos bolje pospjesili vizualnu stranu njihove glazbe. Vrlo dobro, stovise, 
    za razliku od mnogih demo-bandova, previse dotjerano i profesionalno. Stoga 
    od Tene Novak valja ocekivati konacni medijski proboj, barem sto se tice dugoocekivanog 
    nosaca zvuka. 
  
     
      |  Embryo, Njemacka |  Embryo, Njemacka | 
  
  Nakon krace pauze od desetak minuta u kojima su izmjenjeni svi instrumenti 
    na pozornici, na velikom ekranu se pojavljuje dokumentarni film o glavnim 
    akterima veceri - sastavu Embryo iz Njemacke. Vodja sastava, vec ostarijeli 
    multiinstrumentalist Christian Burchard ovaj band okupio je 1969. godine s 
    kojim je do sada objavio vise od 30 albuma, te je dobar dio vremena proveo 
    putujuci po Africi, Bliskom istoku i srednjoj Aziji gdje je uglavnom i snimljen 
    citav dokumentarni video materijal koji se emitirao. Radi se o zapisima koji 
    datiraju iz ranih sedamdesetih godina i prikazuju mladoliki sastav koji se 
    bavi sviranjem autohtone glazbene bastine zemalja gdje su boravili. Posto 
    je od njihovog osnutka do danas kroz sastav vjerojatno prohujalo podosta glazbenika, 
    a informacije o njihovom radu su mi potpuno nepoznate, mogu samo reci da sam 
    doslovce ostao iznenadjen cinjenicom da Embryo cine tri mlada adolescenta 
    od nekih 13-14-15 godina (dva djecaka i jedna djevojcica) i dva vremesena 
    glazbenika koji se doimaju poput njihovih roditelja. 
  
     
      |  Embryo, Njemacka |  Embryo, Njemacka | 
  
  Svi zajedno su odsvirali svega nekoliko kompozicija koje traju poprilicno 
    dugo (cak i po 30-tak minuta), a poceli su u formaciji azijsko cimbalo, ksilofon, 
    orijentalna gitara (nesto slicno urdu sa zakrivljenim vratom), te sa dva egzoticna 
    bubnja koji se sviraju dlanovima. U toj postavi izveli su dugacku skladbu 
    u kojoj su izmjesali orijentalni i africki melos uz dodatak jazz improvizacija 
    na ksilofonu i cimbalu, da bi nakon toga djevojcica sjela za bubnjeve, a djecaci 
    se prihvatili elektricne i bas gitare. Tu se vec donekle osjetio odjek dalekog 
    vremena kraut-rocka, ovaj puta u vrlo egzoticnoj varijanti, a nakon toga i 
    sam ksilofonist preuzima bubnjarski zadatak, dok djevojcica sjeda za klavijature, 
    a potom se prihvaca i trombona. Kako je koncert odmicao i kao su stalno izmjenjivali 
    instrumentarij, njihov zvuk je bivao sve suvremeniji, da bi koncert zavrsili 
    urnebesnim i neobicnim jazz-kraut-rock-ethno eksperimentima za koje je vrlo 
    tesko pronaci adekvatan opis. Samo preporuka - pokusati pronaci, nabaviti 
    i poslusati ukoliko imate dovoljno strpljenja za minimalisticke glazbene gradacije 
    i neobicne improvizacijske eskapade. 
  
     
      |  |  Embryo, Njemacka |  |