My Buddy Moose |
My Buddy Moose
|
MARAH + MY BUDDY MOOSE
26.04.2006. - Galerija SC, Zagreb, Hrvatska
Vauuu! Kakav koncert! Kakav urnebes! Kakva svirka!
Vecerasnji nastup philadelphijske skupine Marah, moram priznati, docekao
sam gotovo ravnodusan. Kao prvo, o njima sam znao vrlo malo, samo ono sto
nam je stiglo kao kratak press-materijal, dok sam u zvucnom pogledu cuo samo
nekoliko kompozicija koje su mi dosle pod ruku prilikom izmjenjivanja nekih
CD-ova s mojim prijateljima, te sam stoga gotovo bio odustao da se te veceri
pronadjem u Galeriji SC. Razlog tome nije bila njihova glazba, vec cinjenica
da sam posljednjih tjedan dana neprekidno nocu visio po koncertima i trebala
mi je pauza kako bih se odmorio i skupio snage za nova uzbudjenja koja se
uskoro spremaju. No, sada, nakon odgledanog koncerta, zaista mi nije krivo
sto sam ipak odlucio tamo da se nadjem i budem svjedokom jednog od najboljih
koncerata u posljednje vrijeme odrzanih u Zagrebu.
Marah |
Marah |
Atmosferu za zagrijavanje otvorili su nenajavljeni rijecki kvartet My Buddy
Moose koji su otprasili 7-8 kompozicija sa svojeg debi albuma istoimenog naslova
kojeg pripremaju za izdavanje u vrlo skoro vrijeme pod etiketom Dancing Bear.
Album im producira Dalibor, gitarist The Bambi Molesters i prema onome sto
su odsvirali, to ce zasigurno biti odlican nosac zvuka. Sviraju vrlo nadahnuti
rock s mnogim utjecajima americkog zvuka - od garaznog rocka, preko honky-tonky
zvuka, do iznimno dobrih slozenaca countrya, americane i zestokog rock'n'rolla
sa finim pop-melodijama koje sizu sa zica rijetko koristenog instrumenta -
mandoline. Svi tekstovi su im na engleskom jeziku iako se, sudeci po suradnji
sa The Bambi Molesters, ne bi trebalo cuditi ako ce My Buddy Moose ostvariti
proboj i na inozemno trziste. Elementi za tako nesto postoje i vec sada predstavljaju
pravo malo iznenadjenje u okvirima tuzemne rock scene.
Negdje oko 22,15 h na pozornicu dolaze Marah, americki kvintet (tri gitare,
bubnjevi, bas) koji se po potrebi pretvara u sekstet kada im na pozornicu
stize roadie i povremeno se hvata udaraljki, tambourina i zvizdaljki. On osim
sto se brine za nastimavanje gitara i instrumenata, tijekom koncerta redovito
nosi okrepljujuca sredstva i stalno uskace ako negdje nesto "zaskripi".
U postavi imaju i klavijature koje s vremena na vrijeme zasvira omanji tamnokosi
kovrdzavi bucmasti bas gitarist odjeven od glave do pete u crno odijelo. Image
sastava je takodjer bitna stavka Marah. Treci gitarist koji je cijelo vrijeme
bio u desnom kutu pozornice, ima kapu, klasicnu francusku siltericu koja mu
tko zna kakvim cudom tijekom koncerta stalno stoji kao da je zalijepljena,
bez obzira na sve njegove skokove, cucnjeve i mahanja glavom. Drugi gitarist
djeluje kao da je izasao iz honky-tonky lokala u kojem redovito igra biljar
(malcice duza kosa koja mu pada na oci, prsluk, kosulja, crne hlace), dok
je centralna figura prvi gitarist koji po svemu odskace od imagea cijelog
sastava. Na glavu mu je nabijena crna vunena skijaska kapa koja mu gotovo
prekriva oci, nosi maslinasti lovacki sako koji je prepun razlicitih usitaka
(zastave Italije, Svedske, Belgije, Skotske, Engleske... valjda ce pridodati
i Hrvatsku), te zelenu duzu majicu basseball igraca, crne mrkvaste hlace i
visoke glojzerice. Interesantno, nitko od njih ne nosi klasicne traperice,
karirane kosulje i cizme kaubojke...
Marah |
Marah |
Glazba im je prosarana svime i svacime, no u prvom redu to je klasicni rock
s punim nabojem garaznog rocka, countrya, distorziranih gitara, ali i finih
dionica akusticnih gitara, sjajnih i posve jednostavnih mekanih melodioznih
bas linija i viseglasnih vokaliziranja u kojima prednjace prvi i drugi gitarista.
U svoj koncertni repertoar aranzirali su petnaestak kompozicija ("In
the city", "Tyrone", "Demon", "Barstool",
"Price", "Red eye", "Sooner", "Outta tune",
"Feather boa", "Rain delay", "Head on", "Closer"...)
kojima su prikazali odlicno popunjenoj Galeriji SC (oko 200 ljudi) sav svoj
sarm koncertne izvedbe. Njihov nastup je energican, pun znoja i punkoidne
zestine u cemu do izrazaja dolaze gitaristi koji neprestano zauzimaju stavove
pri cemu se puno skace, pada na koljena, izlazi na celo pozornice, izmjenjuju
mjesta i pozicije, a u nekoliko navrata sisli su i medju publiku gdje su odsvirali
po nekoliko dionica sto je dodatno uzburkalo i onako uzavrelu atmosferu koncerta.
Za vrijeme nastupa oni podosta popiju pive, whiskeya, crnog vina i vode kako
bi nadomjestili ogromne kolicine prolivenog znoja i potrosene energije. Sasvim
sigurno su za vrijeme ovog koncerta svaki ponaosob izgubili 3-4 kg tezine
jer se nimalo ne stede i djeluju poput pravih maratonaca. U tekstualnom pogledu
su takodjer sjajni, lirika im je bogata socnim ispadima o seksu, ali i s mnogo
doze inteligentne fabule i sofisticiranosti cime su svakako zasluzili epitet
"rock grupe koju obozavaju knjizevnici".
Nakon nesto vise od 70-tak minuta zavrsavaju svoj prvi dio koncerta i vracaju
se na dva bisa na kojima su odsvirali nekoliko skladbi (izmedju ostalih "Sure
thing", "Dish", "Walt", "Hustle" i "Rezzy"),
a kada se vec mislilo da je koncert zavrsen, citav band se spustio s pozornice
u predvorje pored sanka, a dobar dio publike se vec pokupio kuci, odjednom,
nakon 15 minuta pauze, Marah se vracaju na pozornicu i pred stotinjak preostalih
ljudi sviraju jos najmanje 30-tak minuta! U dvorani je zavladao delirij, a
Marah premda vidno umorni, mokri od znoja i laksi za nekoliko kilograma sviraju
ponovno u punoj snazi kao da im je koncert tek sad poceo! Taj posljednji dio
otvorili su sa obradom U2 "Where the streets have no name" i otprasili
joą nekih 6-7-8 skladbi u punokrvnom rock'n'roll naboju tako da je koncert
trajao dobrih dva i pol sata!!! Ovako nesto sasvim sigurno nitko od prisutnih
nije ocekivao, pa ni nazocni Sale Dragas, Ante Perkovic, Renato Metessi, Lada
i Hrvoje iz Molestersa, predstavnici raznih tiskovina, medija i web-stranica,
razni fanovi u majicama Cowsa, Dead Moon, Stonesa..., a bilo je i publike
koja je vec odavno pregazila pedesetu godinu zivota. Toliko strasti, energije,
volje, pozrtvovnosti, dobrih vibracija, te nadasve najiskrenijeg pristupa
vec odavno nije bilo na koncertima odrzanim ovdje u Zagrebu. Kada sam na kraju
koncerta pogledom preletio po pozornici i dvorani vidjevsi da su im gitare
doslovce skrhane, zice mahom polomljene, dvorana prepuna praznih plasticnih
casa, pod obliven, a klima prepuna vlage, svjedocio sam iznimnom dogadjaju
u kojem su Marah ostvarili izuzetni "feedback", napravili odlicnu
atmosferu i zasluzili najbolje i napozitivnije simpatije svih prisutnih. Sam
band je jos duboko u noc ostao u Galeriji SC razgovarajuci s prisutnima i
ispijajuci po jos poneko pice nakon cega im je valjalo skupiti nove snage
za preostali dio ove trotjedne europske turneje. Ovdje su dokazali svoju velicinu
i snagu, te sasvim sigurno svu prisutnu publiku pretvorili u svoje fanove,
a ako ce doci do neke nove prilike u narednim godinama da zasviraju ponovno
na ovim prostorima, trebati ce daleko veca dvorana za njihov koncert jer su
na najboljem putu da zauzmu one medijske pozicije koje su nekada u americkom
rocku imali rani R.E.M., Husker Du, Pixies i slicni protagonisti nekadasnjeg
kultnog independent ozracja.
Marah |
Marah |
