Marinada

MARINADA + THE DYING SUN ENSEMBLE
17.05 2006., Mocvara, Zagreb, Hrvatska

Na tradicionalnom memorijalu za Ivana Baricevica - Baru ove godine su nastupila dva izvodjaca iz Rijeke. Ponesto drugacije od najavljenog, ali s velikom dozom adrenalina.

Zalosno je promatrati koncert koji je besplatan u ogromnom milijunskom gradu i na njega dodje svega pedesetak ljudi. A k tome, u cast i u spomen Bari, covjeku koji je dio nezavisne hrvatske scene i iznjedrio pregrst kvalitetnih imena... Da stvar bude jos jasnija, Bara je preminuo od srcanog udara u trenutku kada je radio omot za album The Dying Sun Ensemble koji je tek ove godine objavljen u izdanju Slusaj najglasnije. Sada posve nista vise nije jasno. Da li je organizator pozvao kriva imena (a nije), ili je razlog ovakvoj losoj posjeti jos nekoliko koncerata iste veceri u Zagrebu (Jason Collett & Band, Casual Elvis, Kocani orkestar), ili je problem u tome sto je koncert odrzan u srijedu (to isto nije razlog) ili jednostavno nikome vise nije stalo da prati ono sto je Bara (i "njegova djeca") podario Zagrebu, Hrvatskoj i svijetu kao istinsku r'n'r predstavu - nemam pojma.

Josip Marsic

Josip Marsic

Koncert je u 22.40 h otvorio Josip Marsic koji je iz Rijeke dosao bez svojeg sastava The Dying Sun Ensemble i odsvirao 35 minuta glazbe za Baru i sve rijetko prisutne posjetitelje. Sastav navodno nije dosao zbog nekih osobnih i obiteljskih problema kakvih se nalazi u svakodnevnici, no zato je Josip bez obzira na sve odigrao solidan akusticni set kojeg je nazvao "fado vecer". Izveo je sest brojeva na akusticnoj gitari, pjevao je na engleskom jeziku i nonsalantno izveo kompozicije "Mother", "Voice", "You go", odlicno aranziranu "As sleep behind" sa preplitanjima tisine i glasnoce, praznine i punoce, sapata i glasnih vokala, a kako je koncert odmicao, stalno je trazio da se svjetla sto vise priguse zbog komornijeg ugodjaja. Za sam kraj nastupa odsvirao je dvije najzesce kompozicije, "Remember" i "Body", koje su u ovoj akusticnoj varijanti odlicno sprovedene u realizaciju. Stilski, Josip se prikazao kao moderni tvorac koji ne koristi sintagme klasicnih "fingerpicking" akusticnih kantautora, vec svoje nadahnuce crpi iz jednostavnih minimalistickih obrazaca gdje su osjecaj, motiv i rijec glavne niti vodilje.

Marinada

Nakon lijepog, ali kratkog nastupa Josipa, za desetak minuta izlazi veliko iznenadjenje ovogodisnje hrvatske underground scene - Marinada. Oni kao sastav postoje tek godinu dana i iza sebe imaju tri albuma na Slusaj najglasnije, te su bivsi (ili jos uvijek sadasnji) clanovi bandova Very Expensive Porno Movie, Gori Usi Winnetou, Regoc i Glashopper. Josip je, takodjer, dio Marinade, te je zaduzen za klavijature i bas gitaru koju povremeno zamijenjuje s vokalom sastava.

Nastup Marinade je strastven i pun pravih underground relacija koje ja osobno nisam ocekivao da ce se dogoditi! U sastavu imaju bas gitaru, klavijature, majstora za kompjuter koji cini cuda i minimalni set bubnjeva sastavljen samo od indijanera, dobosa i dvije cinele. Ali majko mila, sta je ova cetvorka napravila... Nastup su otvorili sa kompozicijom "Emotions", te nastavili sa "Dance" koje uvelike podsjecaju na kombinaciju The Fall / Suicide zbog posve minimalisticke glazbene strukture koje ne samo da su strahovito plesnih ritmova i vokala u echo varijanti, vec i zbog odlicne scenske izvedbe. Uocljivo je da oni to zive i to ne mogu sakriti, sto je vrlo vazan faktor u radu svakog umjetnika koji se prihvaca svojeg zanata u onom trenutku kada osjeti nadahnuce. Za drugu kompoziciju, "Dance", pjevac je skinuo svoj crni sako i uhvatio se bas gitare uz jednostavne i posve minijaturne sintagme odsvirane na njoj. Naredne kompozicije - "Freedom" (odsvirana u odlicnoj rock-varijanti), te "Days for a dreaming", zvuce izuzetno dobro, dok je posljednja, "Take time for time", sa puno hipnotickog minimalizma i obiljem elektronskih efekata, ukrasila njihov sjajan plesni independent dekor.

Svoj dio nastupa zavrsili su tocno u ponoc i na inzistiranje prisutnih 40-50 ljudi (a mozda i manje) vratili su se na tzv. "bis" sa odlicnom psihodelicnom kompozicijom "Sea bar" koja je prstala sa kompjuterskim efektima i trajala barem 10 minuta. U njoj su fino poredali mnogobrojne strukture avangarde, umjetnosti rocka i mnogih "skrivenih" kutaka glazbe u velikom sjaju kao da nastupaju pred ogromnom audijencijom. Na kraju, pridruzila im se i Andreja Kosavic koja ih je vokalno popratila u nevjerojatno ludoj hard-alter-funk-dance varijanti pjesme "Billy Jean" Michaela Jacksona.

Da se kojim slucajem Marinada nadje u prilici zasvirati pred ogromnim auditorijem i da voditelj veceri kaze: "...a sada postovana publiko nastupa Svadbas, najomiljeniji sastav Hrvatske!", mislim da bi ushicenje bilo ogromno.

Uz Trobezove Krusne Peci, Marinada je po mojem skromnom i mozda previse subjektivnom sudu, trenutno najbolji dio ove bljede hrvatske rock-pop scene koju kroje Let 3 i Severina. Marinada su definitivno alternativa, suprotnost i opozicija. Bolji od onoga sto ih mozete slusati na CD-u. Nepretenciozni, direktni, slobodni i britki. Odlicni su! I biti ce prava steta ako ih neki nenadani faktor pokopa zbog njihovog slobodnog umjeca. A onda ce se zaliti mnogi za 20-30, mozda 100 i vise godina s rijecima "... jebote, ovo je nekad bio r'n'r... pa i danas je!". A pitanje je kakav r'n'r i kakva glazba. Da je Bara ziv odgovorio bi vam. Bara, i svi koji ga razumijete, slava vam! Emocije, ples, sloboda, dani za sanjanje i izmjena vremena su najbolji za to.