|
Boa - Slavko i Mladen
|
|
BOA
18.05 2006., Piranha Club, Zagreb, Hrvatska
Pod direktorskom palicom Ante Batinovica, legendarna art-rock / pop skupina
Boa odrzala je svoj prvi koncert nakon 11 godina pauze. Slavko Remenaric i
Mladen Puljiz su jos uvijek sjajni, doduse ne vise buntovni kao na nezaboravnom
debiju iz 1981., no njihov povratnicki album ce pokazati pravo stanje njihove
trenutne kreativnosti.
Da je retro osnovni svjetski glazbeni trend u rocku i svim pratecim zanrovima
svjedoce ne samo mega uspjesi izvodjaca koji svoje nadahnuca crpe iz ostavstine
proslosti (Franz Ferdinand, Coldplay, Bloc Party, Green Day, Staind, Velvet
Revolver, Nickelback, Him, Placebo, Gorillaz... sve do posljednjeg albuma
Madonne) i cijeli spektar aktualnih sub-zanrova (punk, h/c, ska, reggae, dub,
hard / heavy rock, electro-pop, funk, post-rock, no / wave...), vec i gomile
izvodjaca koji se nakon dugog niza godina neaktivnosti ponovno vracaju na
scenu u originalnim ili nesto izmjenjenim postavama (Deep Purple, The Doors,
The Sisters Of Mercy, MC5, Steely Dan, Pixies, Blondie, Gang Of Four, Kraftwerk,
Roxy Music, Bryan
Ferry...).
Domaca scena se takodjer ovih godina prikljucila trendu ponovnih okupljanja,
pa smo tako dobili proslogodisnji veliki stadionski come-back Bijelog dugmeta,
koncert ponovno aktivnog Jure Stublica i Filma (doduse u novoj i pomladjenoj
postavi), Jurice Padjena, 20 godina ocekivani album Letu stuke, ponovno okupljanje
Lutki, Trobezovih krusnih peci - Viva Glorio, Overflowa, raznih projekata
pod amblemima supergrupa - Gul Y Marlones Do Brando, Elektrobuda (naravno
i 4 asa, te prije nekoliko godina i povratak Plavog orkestra), te cijeli niz
tribute sastava kao sto su "tribute" to Azra, EKV ili tipicnih cover
projekata gdje domaci izvodjaci iskljucivo obradjuju opus jednog imena poput
Bob Marleya, Deep Purple, The Doors, Pink Floyd, Jimi
Hendrixa, Guns'n'Roses, RHCP itd.
Boa - Mladen |
|
Boa - Mladen |
U globalu gledano, sve sto je nekad bilo vrlo aktualno, moderno, progresivno
ili na bilo koji nacin komercijalno, prepoznatljivo i je odlezalo dobar dio
vremena u "naftalinu nezaborava" odupiruci se svojim snaznim glazbenim
vrijednostima spram ere brzoprolaznosti, ovih godina se u snaznim naletima
ponovno vraca na scenu. To je vise nego ociti dokaz da je rock posve iscrpio
svoje osnovne forme izrazavanja i da jednostavno nema dovoljno snaznu komercijalnu
novinu koja bi pokrenula novi i mozda revolucionarni nacin jezgrovite stilizacije.
Doduse, u subzanrovskim vodama konstantno postoje autori koji neprekidno rade
u punoj kreativnoj snazi u obliku novih ideja i ponekad duboke progresije
i avangarde (primjerice Mark Stewart, Foetus, The Fall, Sonic Youth, Einsturzende
Neubauten, Marc Mylar, Nail...), no njihov umjetnicki i sofisticirani stil
redovito je pretezak i suvise neprihvatljiv globalnoj r'n'r publici da bi
bio prihvacen s respektom opce komercijalnosti.
U ovakvoj opcoj globalizaciji retro-trendova svih mogucih zanrova i podvrsta
rock scene, zagrebacki Piranha Club se sustavno prikljucuje ovom revival-valu
s organizacijom domacih i inozemnih (!) koncerata koji su u skladu s pojmom
"ponovna revalorizacija proslosti". Tako je 04.05.2006. nastupila
Bebi Dol, beogradska zvijezda iz vremena post new-wave-pop-romantics scene
koja je u prvoj polovici 80-tih ostvarila nekoliko vrlo zapazenih i komercijalnih
hitova: "Mustafa", "Rudi", "Ruze i krv", "Superboj"...,
a u cetvrtak 18.05.2006. u istom prostoru odrzan je nastup znamenite zagrebacke
grupe Boa koja je svojim novim izrazom pocetkom 80-tih potpuno preokrenula
glazbene tokove u tadasnjem YU-rocku. Boa nije bila aktivna od 1995. godine,
a prilikom reizdanja prva dva albuma, "Boa" i "Ritam strasti"
(2002.), Mladen Puljiz (vokal i klavijature) izjavio je da glazbi nije rekao
definitivno zbogom.
Naravno, bilo je samo pitanje vremena kada ce se Boa ponovno vratiti, a najpogodniji
trenutak za come-back jest upravo ovo globalizirano vrijeme revivala mnogih
trendova. Sam sastav se jako dugo pripremao za ponovni izlazak u javnost,
pa su tako Puljiz i gitarist Slavko Remenaric uz posljednjeg basistu Zvonimir
Bucevica - Buca i pridruzenog klavijaturista Gojka Tomljanovica (u sastav
dosao 1993.), pozvali bubnjara Mladen Valeka (ex - Limeni bubanj) i Ivanu
Males kao prateci vokal.
Njihov nastup docekao je krcati Piranha Club, a Boa je svojim koncertnim
repertoarom prosarala po svojoj ne pretjerano bogatoj, ali vrlo kreativnoj
i uspjesnoj diskografskoj karijeri. Uz nisku velikih hitova, Boa je izmedju
ostalog izvela cuvene skladbe "Milion", "Kao mir", "Za
vezu je potrebno dvoje", "Svi tvoji poljupci"... Specijalno
iznenadjenje koncerta bila je skladba "Sela gore" koju nisu svirali
gotovo 25 godina i pokazalo se da je kompozicija jos uvijek svjeza i puna
aktualnih tema, kako glazbenih, tako i lirskih. Takodjer su u repertoar uvrstili
i nekoliko novih skladbi koje ce se pronaci na njihovom povratnickom albumu
kojeg valja ocekivati na jesen. Naslov "Mi" je u njihovom plesnom
pop-rock-funk-elektro sjaju, otprilike s albuma "Prvi val", dok
je "Dnevnik putovanja - skica novog svijeta", vrlo lagana i gotovo
ambijentalna kao da je dio opusa David Sylviana. Ova posljednja ce biti i
naziv njihovog novog albuma, te su s njom zavrsili svoj prvi koncert nakon
punih 11 godina.
Mladen se vidno udebljao, ali vokal mu je i dalje ostao isti. No, ove veceri
je, barem na mene, ostavio "demode look", sa uskim mrkvastim hlacama
kakve je uobicavao nositi i prije 25 godina, sto se cini da je manjak stilista
Igor Sostarica (bubnjar iz prve postave), sto je kod njega ostaviolo dosta
konfekcijskog nesklada. S druge strane, Slavko odlicno izgleda, gotovo je
pljunuti kao i na prvom albumu iz 1981. s nesto kracom kosom, te i dalje svira
onaj svoj stari crni Fender koji izuzetno dobro zvuci.
Boa - Buc |
|
Boa - Ivana |
Boa je uvijek bila uzor mnogim YU-izvodjacima, kako glazbeno, produkcijski,
koncertno, aranzmanski, umjetnicki, kompozitorski, tako i vizualno, pa stoga
vrijedi spomenuti da su svojevremeno vrlo bitno utjecali na izvodjace poput
Idola, U skripcu, Zane, Xenie, Kozmetike, Zeljka Brodarica - Jappe, Bajage,
Prljavog kazalista, Filma, Drage Mlinarca, Bebi Dol, Obojenog programa, Azre,
Bijelog dugmeta, Labaratorije zvuka, Patike, Oliver Mandica, Zdravka Colica,
Massima, Jakarte, Dine Dvornika, Neki to vole vruce, Grad, Fit, Ogledala,
te na mnoge manje znacajne izvodjace sa scene otprije 20 i vise godina...,
a odredjene paralele se mogu jasno uociti i u radovima imena i u devedesetim
i ovim godinama 21. stoljeća, poput The Bastardza, Pipsa, Urbana, Jinxa, Svadbas,
Natalie Dizdar... Interesantno, otada do danas, domaca scena je tek tu i tamo
pokazala zube u odjeljcima alternative (Laibach, Borghesia, Miladojka Youneed),
punokrvnog rocka (Partibrejkersi, Orgazam, Majke, Messerschmitt, Kojoti),
razlicitih alter - struja noisea, punka, h/c-a i metala (Gordi, Trobezi, Sexa,
Overflow, KUD Idijoti, Six Pack, Hladno pivo), ethna, hip-hopa i raznih novih
stilizacija koje redovito dolaze iz susjedstva (Neocekivana sila, Darkwood
Dub, Van Gogh)... dok je ostatak popularne scene redovito bio (i u dobroj
mjeri je jos uvijek) u onom fahu kojeg su davno izgradili Boini albumi iz
perioda 1981-1994. A to sve dovoljno govori o snazi kreativne spremnosti koju
je Boa imala, a nadamo se jos uvijek ima.
Nakon ovog velikog come-backa Boe, u Piranha Clubu nastupe uskoro najavljuju
Cacadou Look, Dorian Gray, te dolazak Marc Almonda (ex - Soft Cell), Siobhan
Fahey (ex - Bananarama) i Shaun Rydera (ex - Happy Mondays, Black Grape)!!!
Osamdesete su se definitivno vratile.