CINKUSI
27.05.2006. - Open air - Djurdjevacko ljeto mladih, Stadion Peski, Djudjevac
Open-air festival sa Cinkusima kao zvijezdama veceri. Ostali sastavi bili
su redom iz Djurdjevca i okolice - Kelymeickle, Hollow Dream, Atentat, Zelena
radost i Kosmata neman i odbjegli ljudi majmuni. Rock, alternativa, punk,
ethno... uz povremeni egzibicionizam i obilje pozitivne i dobre vibracije.
Nakon poduzeg vremenskog perioda i Djurdjevac se prikljucio sveopcem trendu
open-air festivala kojeg je organizirala lokalna Udruga mladih Peski. Ova
udruga je u posljednjih godinu dana napravila znacanje korake glede ne samo
vlastite afirmacije, vec i solidne infrastrukture u lokalnom okruzju. Oni
su pod vodstvom umirovljenog branitelja, ex-minolovca Robert Rodmana, ocistili
zapusteni dio nekadasnje streljane i bivseg zarastenog komada zemljista, te
su na njemu vlastitim snagama sagradili mini stadion za mali nogomet, tribine
i postavili su reflektore, te na istom redovito odrzavaju razlicite aktivnosti.
Tako najavljuju skore open-air koncerte Zabranjenog pusenja, Hladnog piva
i specijalni "Cimbal fest" na kojem ce nastupiti poznati i manje
poznati cimbulasi s podrucja sjeverozapadne Hrvatske.
Ovog vikenda ista udruga je organizirala jedan od najbolje pripremljenih
glazbenih dogadjaja ikada odrzanih u Djurdjevcu, a da je kojim slucajem vremenska
situacija bila povoljnija (neprestano je mirisalo na kisu) i odaziv publike
je mogao biti znatno veci. Ovako, okupilo se nekih 500-600 ljudi koji su u
vrlo dobroj atmosferi popratili veliki broj djurdjevackih rock izvodjaca.
Koncert su otvorili Kelymeickle, rock trio u kojem bubnjeve svira Nino Svedek,
danasnji clan Elektrobude i bivsi bubnjar Cote G4, gitaru svira Filip Orac
(ex-Dogs Body), te su na najbolji moguci nacin zagrijali publiku svojim vrsnim
rock tulumom kroz autorski prikaz suvremenog rocka s mnogobrojnim utjecajima
razlicitih perioda od hard, garage, noise i indie sintagmni naovamo.
Hollow Dream |
Cinkusi |
Ugodno i prijatno iznenadjenje pripremili su posve nepoznati Hollow Dream,
mladi kvintet predvodjen simpaticnim vokalom Jurice Rupcica. Sviraju solidan
rock sa izletima u slash / metal, a u repertoaru su imali i odlicnu obradu
Neil Youngove "Rockin' in the free world". Za sada jos uvijek nemaju
nikakav demo materijal, ali imaju vrlo dobre glazbeno-kompozitorske performanse
za vrlo dobru buducnost.
Oko 22,30 h, na sjajno opremljenu pozornicu stadiona Peski izlaze zvijezde
veceri Cinkusi koji su ovdje vec dugo vremena najpopularniji domaci sastav,
te su izveli svoj dobro znani ethno-rock / punk tulum. Ovo im je vec treci
nastup u Djurdjevcu i da nije bilo sumnjivih vremenskih okolnosti, te neprestano
oblacnog neba koje je od ranih popodnevnih sati mirisalo na kisu i prolom
oblaka, ovdje se prema najavama organizatora trebalo okupiti barem dvaput
vise publike. No, unatoc svemu, Cinkusi su odrzali jos jedan sjajan koncert
zacinjen svim poznatim hitovima s albuma "Zeleni kader" i proslogodisnjeg
"Domesticus vulgaris". Ispleli su nisku znamenitih kompozicija -
"Grad se beli", "Nigde sonca nit' meseca", "Jankic",
"Raca", "Pet je kumi", "Recept", "Trava
detela", "Oj krapinske vuske staze"..., te kako je koncert
odmicao, publiku su sve vise bacali u trans, tako da se u nekoliko navrata
moglo primjetiti nekolicina umorom oborenih ljudi ispred pozornice i na samoj
zelenoj tratini. Sastav je na pozornici, po dobrom obicaju bio u odlicnom
elementu i Cinkusima je ovo bila odlicna priprema za nastupajuci ulicni festival
u ZG, a "Picokima" sjajan koncert kojeg su cekali pune dvije godine
(posljednji puta Cinkusi su u Djurdjevcu nastupili 2004. godine, na stadionu
NK Granicar pred oko 1000 ljudi).
Atentat |
Atentat |
Nakon Cinkusa, nastupili su preostali djurdjevacki sastavi - Atentat, Zelena
radost i Kosmata neman i odbjegli ljudi majmuni. Atentat je imao nezahvalnu
ulogu da nastupaju odmah nakon Cinkusa, pa se tako dobar dio publike rasturio
po okolnom sanku da se okrepljuje pivama i standu sa CD-ovima Zdenka Franjica.
Atentat je vec dulje vremena poznati i priznati lokalni punk sastav kojeg
predvodi Ante Bojkic. Do sada su imali niz zapazenijih nastupa (Nasice, Ljubljana,
Zagreb, Slavonski Brod...), te ih se cesto navodi kao punkere sa angaziranim
tekstovima o politici, ekologiji i socijalnim temama. Zvucno su vrlo cvrsti
i imaju neke novine u zvuku (discipliniranu distorziju primjerice i vrlo dobrog
bubnjara), te ako je sudeci po ovome koncertu, pokazuju znakovite rapidne
korake napretka.
Pravo iznenadjenje veceri pripremili su posve nepoznati momci i jedna djevojka
iz sastava Zelena radost koji su dusom i tijelom 100%-tni punkeri iz 1976.
i 1977. godine, premda su rodjeni koncem osamdesetih godina. Njihov zvuk je
sirovi iskonski punk bez ikakvih primjesa i to sto su pokazali na pozornici
ima samo jedan epitet - briljantno. Vokal Marko Vukovic je prava opozicija
melodioznosti i s time se prakticki nosi poput Rottena. Scenski nastup mu
je energican, bombastican i pun euforije, dok je ritam sekcija (Goran Muhvic
Muha - bas i Doroteja Jakovic Nora - bubnjevi) ushiceni post adolescentni
takt koji bez problema moze zavesti svakog starog punkera zeljnog Pistolsa,
Ramonesa, Clasha, Exploiteda i ostalih velicina iz najranije faze punka. Gitarist
Goran Lisjak - Liso najstalozeniji je clan sastava i u stvari, svojim riffovima
i povremenim solo dionicama drzi citav konceptualni dio aranzmana Zelene radosti
u svojim rukama. Tekstualno su vrlo jaki, ekspresivni, puni bijesa, ali i
vrlo slozenih humoreski kroz naslove "Sanduk svetinja", "Army
fuck", "Mi", "On", "Blue plavo", "Razmisljam",
"Kaos punk", "Bitch", "Jebem ti tata", "Jetra
- himna"... Na pozornici djeluju kao iskusne zvijezde koje kao da su
obisle cijeli svijet, te im je ovaj koncert posluzio da se na najbolji moguci
nacin predstave domacoj lokalnoj publici koja ih je cekala cijelu vjecnost.
Kada pronadju vremena i nacina da snime svoje prve snimke, biti ce u svakom
slucaju prijatno iznenadjenje domaceg punka. Zabavni su, otkaceni, veseli,
simpaticni i vrlo originalni u svojem show programu. Osim toga, Marko i Dora-Nora
su vec dugi niz godina zajedno, Muha i Liso su veliki prijatelji (Marko i
Muha zajedno studiraju i cimeri su), te prema tome i nije neocekivano da su
svi skupa izgradili ovako prepoznatljiv image vlastitog punk sastava.
Zelena radost |
Zelena radost |
kao posljednji na ovom velikom open-air festivalu, nastupio je vrlo otkacen
i ortodoksan duet Kosmata neman i odbjegli ljudi majmuni koji se sastoji samo
od bubnjara i basiste i sviraju vrlo sasavi alternativni rock po sistemu ekspresije
uz zvrkaste i ponekad cudne, pretenciozne tekstove na hrvatskom jeziku. Steta
je sto je njihov nastup okoncan u 3 h izjutra jer organizator nije imao dozvolu
za dulji rad, a po onome sto su KNIOLJM prezentirali, navodi na to da u svojem
neobicnom eskapizmu imaju jos stosta za ponuditi.
Sest vecerasnjih sastava na sjajan nacin je iskoristilo sav svoj glazbeno
kreativni afinitet za veliku rock predstavu, a Udruga mladih Peski i Robert
Rodman su se jos jednom pokazali odlicnim organizatorima koji su definitivno
polozili ispit zvan open-air koncert. Stoga, biti ce vrlo zanimljivo sto ce
njihov program ponuditi u buducnosti. Nadajmo se urbano.
