MOSTAR SEVDAH REUNION
30.05.2006. - Aquarius Club, Zagreb, Hrvatska

Mostar Sevdah Reunion sa gostima Iljazom Delicem i Ljiljanom Buttler, nije bio samo sevdah. U njihovoj glazbi i izvedbi bilo je tu puno toga vise. Dovoljan razlog da im se pridruzio i Edo Maajka.

Po obicaju, nastupi ovakvih sastava su vrlo dobro (i odlicno) primljeni u Aquariusu, pa tako nije bilo niti izuzetka s ovim koncertom nadaleko poznatih Mostaraca. Premda se gotovo sva publika sakupila vec oko 21 h, Mostarci su koncert poceli tek iza 22 h, a ovu rupu od sezdesetak minuta popunjavao je DJ program koji je bio vrlo tih, te bi najbolje bilo da se umjesto toga odrzao barem neki mini session neke predgrupe sto bi stvorilo daleko bolju klimu i atmosferu uoci glavnog koncerta za kojeg je publika izdvojila poprilicnu svotu.

MSR svoj nastup otvaraju sa dva odlicna sevdah instrumentala gdje odmah pokazuju da su gitarist Niksa Petrovic i harmonikas Mustafa Sestic alfe i omege cijelog sastava. Njihove briljantne solo dionice i medjusobne medjuigre su u principu i bile osnovna nit vodilja cijelog veceraąnjeg koncerta koji je potom nastavljen sa setom pjevanih kompozicija koje je otpjevao Iljaz Delic, postariji gospodin koji po imageu i vokalnim manirima pripada staroj folk skoli sezdesetih zajedno sa Zvonkom Bogdanom i slicnim legendama starogradske, folk i sevdah scene. MSR su u ovome setu isprepleli cetiri kompozicije od kojih su najbolje prihvacene legendarna "Mostarski ducani" i lagani fini ambijentalni song "Medna usta, crvene oci" gdje je harmonikas instrument zamjenio sa klarinetom, sto je dodatno obogatilo njihovu vrlo koncinznu svirku. U sestoj skladbi dolazi gosca Ljiljana Petrovic - Buttler i nastavlja koncert sa laganim sevdahom, "Kazi zasto me ostavi", nakon cega slijedi niz od 7-8 kompozicija u kojima Ljiljana prikazuje sav svoj talenat za pretapanje sevdalinke u osebujnu vokalnu seansu. Prihvacena je s odusevljenjem krcatog Aquariusa, no najveci doprinos svemu tome dao je glazbeni performance MSR koji vrlo dobro znaju sta je to sto rade.

Glazbeni dometi MSR-a nisu samo u suhoparnom sevdahu, vec i u vrlo dobro osmisljenim relacijama i fuzijama sa bluesom, ska i 3 taktovima, te povremenim egzibicijama vjestih improvizacija prvenstveno na gitari i harmonici koje umnogome podsjecaju na rock. Njihov violinist je takodjer dio stare sevdah skole i njegov zvucni spektar drzi se strogih nacela doticnih melodija, no u konceptu cijelog MSR jest karika bez koje ne bi bilo tolikog sarma. Ovom prilikom izveli su i novu skladbu, "Ona place, on je njezno ljubi", koja se nalazi na novom albumu, a nakon brze trocetvrtinske ritmike i skladbe "Mustafa", Ljiljana odlazi sa pozornice i glavni vokal preuzima dotada ne suvise eksponirani gospodin na violini i pocinju da se sibaju samo hitovi pri cemu je citava ekipa MSR-a debelo zagazila u rock teritorij. Posebice kada su Zagrepcanima cestitali obljetnicu grada. Gitarist Niksa je izveo strahoviti psycho-surf-sevdah solo na svojoj akusticnoj gitari koja je potom cijelu ekipu izgleda uvela na njemu omiljeni teritorij rocka i funka koji je iz brzog sevdaha pretocen kroz mix u obradu "Another brick in the wall", Pink Floyda. Potom je na pozornici ponovno vokal Iljaz Delic i pocinje najludja i najbrza kompozicija veceri, tradicionalna, "Mujo kuje konja po mjesecu", odsvirana s intenzitetom ciganskog tempa prosijanog kroz sito h/c punka. Ova skroz neobicna smjesa sevdah melodije i h/c ritmike izgleda da se nije osobito dojmila samog gospodina Ise koji je u par navrata tijekom pjesme odmahivao rukama gledajuci bubnjara, no citav dojam koji su u ovoj skaldbi ostvarili bio je najoriginalniji dio veceraąnjeg koncerta. Posljednja skladba koju su odsvirali bio je medley u kojem su prepleli brojne sevdalinke i tu su "umiksali" "Bezi Jankec", te se ubrzo ponovno vracaju na bis u kojem im se pridruzio Edo Maajka koji je s njima odpjevao jednu skladbu s opaskom "...da raja u Zagrebu ne zna sto je sevdah i da pri tome misle da su to cajke". Za to vrijeme Ljiljana se spustila medju prve redove publike i nastavila s nizanjem vokalnih interpretacija polagano se kretajuci sa dva "bodyguarda" medju odusevljenom publikom. Zatim je slijedio ne znam bas koliko potrebna obrada "Balkana" od Azre, a potom i kraj, no ne i definitivni, jer se nakon desetak minuta skandiranja vraca okrnjena ekipa MSR-a (bubnjar, basist, harmonikas i dva gitarista), te izvode svoj posljednji set na inzistiranje publike u trajanju od jos nekih petnaestak minuta.

Sve skupa, bio je ovo vrlo dobar i uspjesan koncert koji je dovukao 600-700 ljudi (mozda i vise), a MSR su se pokazali da su vjesti interpretatori njima domaceg sevdaha s vrlo intrigantnim izletima u teritorij bluesa i rocka cime su samo potvrdili tezu da je pravi i originalni etno izraz stvar lokalnog nasljedja i globalnog suvremenog koncepta, te da je sevdah ovakav kakav oni njeguju zajedno s njima izasao iz okvira BiH podrucja te da ima vrlo dobre sanse za siroku medijsku ekspanziju.