Pixies + Overflow
16.07.2006. - SRC Salata, Zagreb, Hrvatska

Postoji nekoliko interesantnih poveznica koje spajaju ova dva, naoko razlicita rock sastava. Prva je da su krenuli otprilike s istih temelja, negdje otprilike u vrlo slicno vrijeme (doduse, Pixies su prednjacili 3-4 godine), druga je da su tijekom svoje karijere ostvarili sve ono sto jedan maleni independent rock sastav moze samo sanjati, treca je da su objavili svega nekoliko albuma (koje svi fanovi znaju napamet), a cetvrta je da su se oba sastava rasturila i ponovno sakupila.

Overflow, koprivnicka punk-rock skupina koja je dobila veliku i mozda najvecu cast u zivotu da bude predgrupom jednih od njima vrlo dragih i mozda ne toliko njima znacajnih (ali ipak) uzora, priustila je velikom broju publike tijekom protekle nedjelje docarati sav svoj uzbudljiv i divlji sarm iskonskog punk-rocka na velikoj pozornici ovogodisnjeg epicentra hrvatskih rock koncerata.

Vec je odavno poznato da je Overflow jedna od najboljih hrvatskih rock grupa koja iz sebe isijava strastveni i punokrvni punk-rock prepun zestine i energije, te stoga ne treba previse okolisati da bi se predocio jos jedan njihov fantastican nastup. Ono sto su tog vrlo vruceg nedjeljnog popodneva pruzili bio je sjajan koncert u kojem samo zajedljivi zlobnici mogu traziti "slabe tocke" Overflowa, no buduci da je sastavu ovo mozda bio i ovogodisnji koncertni domet, za neke paradokse nije niti bilo vremena. Sjajno uigrani, zestoki, puni energije koju im je donio novi i mladjahni basist Zoran Pibercnik (s tetovazom na nozi), Overflow je od svoje prve sekunde stavio sve svoje najbolje adute pred izrazito odusevljeni auditorij i odsvirao svoj veliki i znameniti koncert za nekih 3,000-4,000 ljudi. Koliko mi je poznato, jedini slican koncert Overflow je odrzao prije 12 godina u prepunom zagrebackom Domu sportova na prvom "Fiju briju", no tada razglas nije bio niti sluga ovome sto su imali ovaj puta. Da ne ulazim u detalje, napomenuti cu da sve ono sto Overflow ima i nosi u sebi na najbolji nacin je prikazao kroz svoj glazbeno-scenski igrokaz punk-melodija, ciste energije i savrseno dobro smisljenog scenskog nastupa. A njihove pjesme poput "Dorothy", "Una morbida muchacha", "The train", "Beautiful fire" itd. ionako znaju valjda svi koji ih prate vec 16 godina. Svoj nastup su zavrsili sa prekrasnom skladbom "Dora" sa posljednjeg albuma "Live At... Parties" uz velike i gromoglasne povike publike "...hocemo jos!"

No, kako je vrijeme predvidjeno za Overflow bilo ograniceno, ubrzo se jos za suncanog i vrelog predvecerja ispred SRC Salate skupilo jos dvije-tri (mozda i cetiri) tisuce ljudi koji su zeljno ocekivali Pixies, jedan od najznacajnijih indie-rock sastava osamdesetih. Moglo se u medjuvremenu cuti s kojekakvih automobila puno zvukova raznih izvodjaca i sastava od Velveta i Iggy Popa, do Nirvane i White Stripes.

A kada je koncert poceo, dileme nije bilo... svi ti ljudi i ogromna masa obozavatelja Pixiesa su dobili ono sto su i trazili - cisti i pravi alternativni rock kakav se svirao u osamdesetima i afirmirao tijekom devedesetih u obliku grungea. Pixies su na pozornicu izasli u svojoj klasicnoj i staroj formaciji Frank Black (vokal, gitara), Joe Santiago (gitara), Kim Deal (bas) i David Lovering (bubnjevi). Po prvi puta nakon 1989. godine kada su nastupili u starom klubu "Kulusic", Pixies su za razliku od nekad velikih i slavnih dana Ante Batinovica, ovaj put sakupili ogromnu skupinu od 7-8 tisuca poklonika i obdarili ih sa vjerojatno najboljim koncertom zivota. Skupina "velikih" kada se ponovno sastane, po nekim mjerilima mora biti jos "veca" zbog iskustva ili cisto zbog same prevelike konzumacije "nedostataka". Tako je, primjerice, tijekom cijelog koncerta publika neprestano skandirala i slavila njihov ponovni dolazak i povratak medju "zive", a da na sve to nitko od clanova banda nije prozborio niti jedne jedine rijeci. Tek tu i tamo poneko "thank you"... jer Pixies su ionako jos uvijek alternativni rock sastav, no medjutim, njihove skladbe vise nemaju toliko primamljivu alternativnu moc kao primjerice prije 20 ili 15 godina. Zvuce oni, doduse, isto kao i 1986., 1987., ili 1988. kada su bili najoriginalniji indie-rock sastav, medjutim, toliko je nove glazbe doslo na ovaj svijet da su jednostavno potonuli u vlastitom izrazu i samo su ponovili gradivo koje su napravili kao nadobudni studenti prije dvadeset ljeta.

"Bone machine", "Broken face", "Gauge away", "Monkey's gone to heaven", odlicna "Debaser" (i jos uvijek odlicna) "Is she weird", pa sjajna "River Euphrates", "Tame", "Hey" (koju je skandirala cijela Salata), "Subbacultcha", odlicna "Planet of sound", fenomenalna "U-mass", te cijeli niz izvedenih kompozicija poput "Wave of mutations", "Gigantic", "La la love you".... ostavile su blijedi otisak nekad sjajnog sastava koji je u alternativi znacio otprilike isto koliko i Kraftwerk u elektronici ili Joy Division, Gang Of Four i The Fall u alternativnom rocku. No, stvar je jedna - odlicno ih je prihvatila publika koja ih je zeljno ocekivala i ostvarili su dva velika bisa - na prvom su svirali punih 20 minuta gdje je Franck Black uzeo akusticnu gitaru i s bandom odsvirao bravuroznu i po meni najoriginalniju "Vamos", te "lijek" za publiku "Where is my mind" koju je, naravno, cijela Salata skandirala. Na drugi i zadnji bis se uopce nisu spremali, ali ih je na to nagnala strahovito osokoljena i zvukom obodrena publika, pa su izasli i odsvirali svoj najveći "beatlesovski" hit karijere, "Here comes your man". I svi su bili sretni, zadovoljni i presretni jer su uzivo culi Pixies u varijanti "najvecih hitova".

Kako bilo, mozete me pljuvati koliko god hocete, ali Overflow su imali daleko bolji i energicniji, zvucniji nastup od Pixies-staticara. Jest, oba sastava imaju vrlo zvucne stvari koje su se vrtjele na MTV, ali Overflow je pokazao daleko bolji dojam od Pixies. Overflow je zreo i savrsen sastav za daljnje velike poduhvate, a Pixies...?! Nist' drugo doli ubiranja love na staroj slavi. Ako ne naprave novi album, oni su samo band koji svira svoje stare stvari. Nist' vise. A iovako nikoga previse ne zanimaju njihovi solo izleti poput The Breaders (Kim Deal) ili Franck Black (and The Catholics). Jest da imaju par zanimljivih stvari, ali nitko ziv ih ovom prilikom nije zelio cuti (Mozda ja kao sentimentalac da cujem "Headache" ili "Cannonballl"). Samo Pixies i nista drugo. A to ipak nije tako strasno kao prije 20 godina. Dojde ti cak i kao zalosno, ali kad imas Overflow za predgrupu, onda je sjajno. Cak su im se i potpisali na plakat... Svi clanovi Pixies!

Ovaj veliki i povratnicki koncert oba sastava u hrvatskim medijima su odjeknuli s podijeljenim misljenjima i kritikama, no bez obzira, oba sastava su dala maksimum snage po pitanju zvuka i daleko manje po pitanju scenske kreativnosti, sto se prvenstveno odnosi na Pixies koji su valjda cuvali svoju "tanku" scensku snagu i kondiciju za nastavak europske turneje.