Kizo
20.10.2006. - Zvjezdana prašina, Zagreb, Hrvatska
Kizo? Hm... tko je to? Veliki bijeli slon (Big White Elephant). Sada je već
puno toga jasnije.
Ovaj, nadasve talentirani, obrazovani i iskustvom bogati glazbenik koji iza
sebe ima veliku prošlost (između ostaloga Motus, Zabranjeno pušenje i, naravno
Veliki bijeli slon), povremeno nastupa kao solo artist zabavljajući publiku
po manjim klubovima i kafićima, te sam pukom slučajnošću saznao za ovaj njegov
nastup. Da ne bi bilo zabune, Kizo istovremeno održava i koncerte sa Velikim
bijelim slonom, te se priprema za objavljivanje svojeg prvog solo albuma koji
će sadržavati isključivo instrumentalnu glazbu temeljenu prvenstveno na virtuoznim
gitarskim improvizacijama. Po njegovim riječima, na albumu i produkciji radi
cijelo ljeto, te očekuje pravu zvučnu bombu koju je opisao kroz splet specifičnih
karakteristika s kojima se najčešće povezuju majstori električne gitare poput
Joe Satriania, Jeff Becka ili Stevie Ray Vaughana. O tome će te saznati na
vrijeme...
Ova večer, u malom kafiću Zvjezdana prašina u Gruškoj ulici na Savici (ili
Kruge, Trnje... kako god tko hoće), bila je jedna solo večer gdje je Kizo
uz pratnju svoje električne gitare izveo dva neformalna seta od po nekih 40-tak
minuta, a sadržavala je splet "stand-up" komedije i brojnih cover
pjesama. No, da ponovno ne bi došlo do zabune (isto kao i u slučaju Nezbita),
Kizo osim što svira nekoliko stotina obrada, istima daje sasvim drugačiju
dimenziju koja zavisi o prijemu prisutne publike. U njegovom izrazu ima ogromna
količina originalnog humora, komike, izbacuje brdo "masnih" humoreski
o životu, emocijama, seksu, različitim svjetonazorima, Big Brotheru, pijanstvu
(voli zagorske napjeve!), te je nadasve originalan u tome što je ove večeri
izveo. Od brojnih rock hitova, šansona i evergreena koje je izveo, najupečatljiviji
brojevi bili su "Creep" Radioheada s namjernim falševima u svirci
i u izvrnutoj vokalnoj izvedbi, "She" Charles Aznavoura koju je
prekinuo u polovici izvedbe s komentarom "ovo je predosadno", "You
got it" Roy Orbisona u kojoj je sa crust vokalom pjevao "I rape
you, you said yes, that's OK", "Runaway" Del Shannon gdje je
upriličio jedan scensko-teatralni solo na gitari vrlo blisko Muppet Show,
"Roxanne" The Police u skroz šašavoj tango varijanti, te jedan meddley
gdje je skoro do suza ismijao Goran Bareta i Majke kroz posve pijane izvedbe
"Rođen u blatu", "Put ka sreći" i "Ne postoji ono
što ne postoji" uz riječi "...majko mila, tog tipa kad vidiš na
asfaltu kao da svako jutro popije varikinu..."
U Kizinom opusu na meti su se još našli i Rundek, Jinxi, Laki pingvini, Idoli,
Dorian Gray, Zadruga, ali i niz skoro pa "normalnijih" izvedbi U2,
Stonesa, Presleya, Bowiea... Također, ono što krasi ovog velikog gitarskog
kreativca jesu i kratki skitovi između pjesama (ili čak i u sklopu cjelovitog
kompozitorskog aranžmana pojedinih kompozicija) gdje ubacuje štošta što mu
u tom trenutku padne na pamet - od srceparajućih taktova revijalne glazbe,
preko psihodelije, do ortodoksnog punka ili brutalnih death
metal dionica. Naravno, ovo sve nije njegov glazbeni moto sa kojim se bavi,
već samo jedan kraći "predah" u dugotrajnom skladanju albuma. Kroz
cijelu večer koju je Kizo proveo u 100%-tnoj zezanciji, izobličenih vokala,
namjernim falševima i mnogim pikanterijama, osjetilo se da u principu iza
svega toga stoji puno profinjene tehnike, znanja i truda. Pa, tko zna... bilo
bi zanimljivo da se Kizo okuša i u snimanju jednog sličnog albuma. Ne vjerujem
da bio prošao nezapaženo... jer ionako kaže da ima materijala za budućih 10
godina... Sačekajmo za to još jedno određeno vrijeme.
