Kizo + Prateći bend
23.11.2006. - Spunk, Zagreb, Hrvatska
Stalne "gaže" iliti "tezge" koje ovaj nesalomljivi momak
konstantno održava već gotovo punih petnaestak godina (što solo, što sa pratećim
bandovima) nisu mogle promaći našoj ažurnosti. Donosimo vam kraći prikaz njegove
svirke u malenom klubiću Spunk.
Kizo je odavno znan kao vrsni gitarist koji, na njegovu žalost, nikada do
sada nije uspio objaviti nikakav zvaničan nosač zvuka. Ako će sve biti kako
treba, uskoro valja očekivati pravi i relevantni zvučni zapis ovog, usuđujem
se reći, genijalca na žicama. Za ovu priliku, u Baru Spunk, Kizo je došao
sa sastavom kojeg ću namjerno nazvati "prateći sastav" jer je to
jedna od njegovih mnogobrojnih skupina koje je promijenio tijekom decenije
i pola stvarateljstva.
Koncert su u, naravno, uvijek krcatom Spunku formirali u 3 dijela. Prvi dio
su sačinjavale rock-blues kompozicije "za zagrijavanje" koje su
uglavnom Kizovi produkti koji će se pronaći na njegovom solo albumu, uz dodatak
ponekog covera od kojih valja izdvojiti perfektnu obradu "Ona se budi"
Šarlo Akrobate. Upravo ova kompozicija je otvorila dobar vidik za Kizovu nesmetanu
uživanciju u soliranju na gitari gdje je pokazao kako i ovaj stari new-wave
standard može još uvijek biti aktualan ako mu se pridoda "novih začina".
Njegov "prateći bend" tvori bubnjar i bas gitarist koji ga prate,
ali istovremeno i sami dodaju "zapršku" na vruću Kizinu vatru. Instrumentalisti
su odlični i pokazuju vješte spretnosti za ritam, nadogradnje i mnogobrojne
Kizine improvizacije koje nisu niti malo dosadne, ili nedaj Bože, tupoglavo
naporne. Sve je to odličan materijal kojeg je i publika vrlo dobro prepoznala
s nevjericom da postoje ovakvi veliki majstori zanata bez diplome, odnosno
albuma.
Drugi set je upriličen kroz niz različitih obrada (Hendrix,
Velvet Underground, Lou Reed...) gdje je Kizo prošarao kroz šarm Hendrixovog
finog psihodeličnog soul-rocka i opoziciju mainstreamu preko minimalističkih
sekvenci Velvet Undergrounda kojima je, naravno, dodao svoj neskriveni talent
za pripravak spretnih aranžmana punih iznenađenja u kompozicijama "Perfect
day" i "Sweet Jane".
Na moju veliku žalost, nakon ovog drugog seta sam morao napustiti Spunk.
Četvrtak je, ujutro se rano budim i idem na posao, a Kizo i bend su nastavili
svirati do 2-3 h ujutro. Blago njima, oni imaju slatke muke koje se sastoje
u sviranju, komponiranju, aranžiranju i Kizovim efektima oko budućeg i konačnog
albuma. A o tome nešto kasnije.