Esperanza Spalding Trio
(USA)
Izvještaj sa otvaranja Jazzarella 2
22.03.2007. - Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb, Hrvatska
Počela je dugo najavljivana Jazzarella 2... Pred krcatim ZKM, po običaju,
festival su otvorili Dražen Vrdoljak i Dražen Kokanović uz nekoliko sasvim
jednostavnih uvodnih rečenica zahvale svim sponzorima i publici, te tom prilikom
nije nedostajalo niti šale kroz Kokanovićeve riječi publici: "...iz festivala
u festival čini mi se da vas sve poznajem, pa ako ćete raditi jazz festival,
neka učesnici odsjedaju u Best Western Premier Astoria hotelu...". Večeras,
23.III, drugog dana Jazzarelle nastupa Roberta Gambarini Quartet.
Samo otvaranje pripalo je vrlo mladoj, vitkoj i krhkoj Esperanzi Spalding
za koju i same zvijezde ovogodišnje Jazzarelle po prvi puta čuju! Nije ni
čudo, jer je svoj debi album, "Junjo", objavila prije nepunih godinu
dana (VI mjesec 2006.), a prateći joj sastav (Leonardo Genovese - klavir,
melodika i orgulje, te Lyndon Rochelle - bubnjevi i udaraljke), vrlo su malo
znani glazbenici na bogatoj jazz sceni i koji su, praktički, Esperanzini "cimeri"
i kolege sa Berklee College of Music.
Koncert je počeo sa vrlo rasplesanim, gotovo mainstream jazz usmjerenjem
koji je tijekom cijelog nastupa negdje lebdio u zraku s mnogobrojnim Esperanzinim
latino vokalima i improvizacijama u stilu Elle Fitzgerald. Balans glazbene
stavke ovog trija je neprestano negdje na granicama jazz-popa, ekipa glazbenika
je vrlo dobra (svi su odreda vrlo mladi), a najkreativniji djelovi svirke
su minimalistički i vrlo plesni (gotovo pop-dance-rock-funk-soul) ritmovi
i nadopuna kroz glazbenu i posve jednostavnu nadogradnju svirke klavira i
Esperanzinog kontrabasa. Najplesniji komad koncerta bila je izvedba "She
got to you", te nešto laganija i popom obavijena priča o Adamu i Evi,
"Knowledge of love and evil", u stilu jazzy Sade, Stinga i Working
Week uz efektnu pripomoć melodike koju povremeno zasvira Leo Genovese. Daljni
tijek koncerta neprestano je u uvodnim stavcima kompozicija pripadao Esperanzinim
silnim vokalnim latino improvizacijama (koje sjajno izvodi) i ritmovima koji
pokazuju njezin interes za bossa novu i latino utjecaje u jazzu (pogotovo
utjecaje Antonio Carlos Jobima), te je na vrlo ugodno iznenađenje publike
izvedena i čuvena "Wild is the wind" iz 1956. koju su komponirali
Tiomkin i Washington, za istoimeni film, a vjerojatno je svima dobro znana
iz soul faze David Bowiea (album "Station To Station", 1976). Ovdje
je Esperanza nakratko ostavila svoj kontrabas i latila se skraćene verzije
istog (nešto između kontrabasa i čela) uz svirku pomoću gudala pri čemu je
uvod aranžiran vrlo ambijentalno, te je pretvoren gotovo u klasičnu glazbu,
da bi kasnije kompozicija poprimila standardni jazz-pop omotač.
Kroz puna dva sata svirke uz bis na kojem su izvedene tri skladbe (pretposljednja
je bila jazz-fado na portugalskom jeziku), koncert završava u 22.15h, a ugodno
iznenađena toplim i srdačnim prijemom organizatora i publike, Esperanza je
obećala da će, ako bude šanse i na godinu biti prisutna ovdje. U jednom dijelu
koncerta čak je i manipulirala s aplauzima publike što je njezinom šarmu pridodalo
još poneku dozu fine egzotike! Kroz čitav nastup je pokazala svoje veliko
umijeće, sjajan glas i neprikosnoveno očaravajuću jednostavnost i lakoću izvedbe.
Pa, tko zna. Možda će trebati potražiti i neki veći prostor za njezin nastup
jer je ZKM bio pretrpan, nije bilo niti jednog slobodnog sjedala, dobar dio
novinara i fotografa je stajao ili poput mene i još dvadesetak posjetitelja
je sjedilo na stepenicama, te je interes za njen nastup pokazalo i podosta
domaćih glazbenih i estradnih zvijezda (Josipa Lisac, Kruno Levačić, te znani
kritičari, umjetnici i TV voditelji, primjerice). Otvaranje Jazzarelle 2 nije
moglo biti bolje. Bravo svima odreda!