Električni Orgazam
23.11.2007. - Tvornica, Zagreb, Hrvatska

Najavljeni program, "Kulušić u Tvornici", kojim se revalorizira sjajno vrijeme novog vala osamdesetih godina, doveo je i Električni orgazam ponovno u Zagreb, nakon nekoliko godina. Premda se nije očekivala euforija kakvu je Orgazam imao u vrijeme najveće popularnosti 1988. i trijumfalnog koncerta u krcatom Domu sportova pred nekih 10 tisuća ljudi, sam uvod u večer je bio vrlo neoptimističan. U 21 h Tvornica je zjapila prazna, te je skoro sat i pol tehničar s miksete dva puta odvrtio kompletan album novog Manu Chao koji se nikako nije uklopio u večerašnji program. Među publikom niti jedno poznatije estradno lice, sve su to mahom bili stari ljubitelji new-wavea koji i danas, vjerojatno, čuvaju stare vinile i audio kasete kao svete relikvije, te se sve činilo kako će koncert isključivo biti namijenjen za stare nostalgičare. Ne treba zaboraviti da je te večeri, između cijelog niza sitnih koncerata, u Zagrebu gostovao Laibach i The National, što je uzrokovalo nešto slabijim odazivom publike. Ipak, kada je koncert krenuo, u 22.20 h, Tvornica je bila donekle ugodno popunjena tako da nije bilo niti gužve, a niti bilo kakvog ekscesa.

Nastup je startao upravo onako kako je bilo i najavljeno da će se Orgazam samo posvetiti izvođenju pjesama s prva dva albuma koji su bili pravi biseri YU new wavea. Tako je koncert otvoren sa "Električnim orgazmom", uvodnom kompozicijom njihovog istoimenog prvog albuma iz 1981., te nastavljen sa "Vi" koju je pjevao povratnik u sastav, klavijaturist Ljubomir Đukić. "Pođimo" je bila skladba sa njihovog drugog albuma, "Lišće prekriva Lisabon", koju je pjevao Gile, te se na narednoj, "Afrika" (i jednoj od najboljih večeras izvedenih), ponovno za vokal vraća Ljuba. I sve je tada izgledalo da će Orgazam zaista biti onaj pravi lucidni i bizarni psihodelični new-wave The Birthday Party - The Stranglers - The Doors sastav kojeg će se nesmetano moći slušati i uživati u njemu, kad je uslijedila "Ja ne postojim" koja više apsolutno nije imala nikakve veze sa prvim radovima. Dalje je sve krenulo predvidljivim tokovima. Nekoliko pjesama sa albuma "Letim, sanjam, dišem" i "Harmonajzer", pa poznati hitovi - "Ja sam težak kao konj", lagana "Kapetan Esid" i "Vudu bluz", koje istini za volju odgovaraju 'best of' konceptu, a ne najavljenom novovalnom repertoaru.

Večeras se vrlo dobro i vidjelo i uočilo koliko je odlazak klavijaturiste i vokala Ljubomir Đukića, 1985. godine, uzrokovao padom kreativnosti jer su sve skladbe u kojima je večeras bio glavni vokal pokazale da je on u stvari bio glavnom pokretačkom osovinom (uz već navedene bile su tu prisutne "Infekcija", "The man who sold the world", odlična "Znam", najbolja i najdotjeranija "Leptir", te jedna skoro nepotrebna "Bejbe, bejbe, bejbe / ja želim promene" sa punk / hc završnicom). Gile je jedino otpjevao onaj već spomenuti niz r'n'r brojeva iz druge faze Orgazma, te "Dokolica", "Krokodili dolaze", koja više nije klaustrofobična i apokaliptična, te pretposljednju, "Kako bubanj kaže". Tek na kraju koncerta izvedena je čuvena i legendarna "Nebo", koju je ponovno pjevao Ljuba. Izašli su na dva bisa - prvi je bio nošen s hitovima "Konobar" i "Zlatni papagaj", a na drugom je izvedena samo himna - "Igra rokenrol cela Jugoslavija". I kraj.

Onih nekoliko stotina mlađahnih tinejdžera i post-adolescenata koji su se naguravali ispred pozornice, može biti zadovoljno s Giletovim hitovima, sa albuma "Distorzije" i "LSD", koje su zdušno skandirali, no činjenica je da su isti ostali začuđeni sa gotovo svime što je pjevao Ljuba, odnosno prvom i najkreativnijom fazom. Donekle je tome razlog i vrlo loš zvuk, a i činjenica da mlađa publika koja ih prati možda tek nakon Mirkovićevog filma "Sretno dijete" zna samo njihovu kolekciju hitova koja mahom sadrži Giletov r'n'r. Šta bi tek bilo da se u repertoaru, koji je najavljen kao novi val, pronašlo mjesta za "Četvoro", "Podstanar", "Glave", "Žuto", "Ona", "Umetnost", "Voda u moru" ili kojim slučajem, "When the music's over" ili "Nezgodno"? Ne znam samo zašto je izostao veliki hit - "Odelo".

Kako god, večeras su na pozornici Tvornice bila dva sastava. Jedan odličan, kreativan i psihodelično atmosferičan sa Ljubomirom Đukićem i drugi, staromodan i prožvakan, 'težak kao konj od dve hiljade tona i sedam kamiona', s retrogradnim Giletom, pozerom u glavnoj ulozi. Sve skupa, premalo za najavljeni new-wave comeback. Mini album "Waršava 81" je izgleda, ipak, neponovljiv scenski i zvučni performance. Za staru i vjernu publiku koja Orgazam prati od epohalne kompilacije "Paket aranžman", ovo je samo bilo sjetnih 45 minuta koncerta, dok preostalih 45 valja što prije zaboraviti.