Einsturzende Neubauten
15.04.2008. - Močvara, Velika dvorana Jedinstva, Zagreb, Hrvatska

Einsturzende Neubauten su se definitivno pretvorili u aranžmansku reminiscenciju Caveovih The Bad Seeds iz 1984-5 godine. Za tako važan i vrijedan sastav ovo je poražavajući retro korak. Oni su zvijezde koje više ne mare za razbijanje rock strukture već se oportunistički uljuljavaju u svoju špekulativnu infrastrukturu koju su vješto gradili tokom proteklih 30 godina.

Slatko se mogu osladiti ovi velikani industrial, noise i eksperimetalnog rocka. Nabili su organizatorima takve uvjete koje je prosječni posjetitelj mogao shvatiti samo kao puki zahtjev velikih zvijezda. Mene osobno je najviše pogodilo što nitko nije smio unositi nikakav foto aparat (osim akreditiranih novinara) tako da će te biti lišeni foto zapisa. O ostalim detaljima ne bih htio jer nisu važni za široko pučanstvo. Mnogi su negodovali prilikom ulaza otprilike riječima 'nek umru zvijezde, tko ih...'

Ne znam zašto se organizator odlučio da koncert ovako znamenitog sastava koji je nakon new-wave i punk scene glavni vitalni katalizator glazbe '80-tih smjesti u zagušljivu i premalenu Dvoranu Jedinstvo u koju se nakrcalo jedva polovina prisutne publike. Druga stvar - cijena ulaznica je bila prevelika i dobar dio onih koji su platili 170 kuna mogli su u najboljem slučaju posmatrati koncert u dvorani za cirka tisuću ljudi (hm?), dok se preostala tisuća mogla fino naslađivati njihovim zvukovima iz predvorja gdje je šank ili sa samog ulaza u Močvaru jer druge mogućnosti nije bilo. Oni daleko pametniji su koncert slušali sa Savskog nasipa (samo koliko su čuli, to je druga stvar). Ja sam na svu sreću došao na vrijeme i zauzeo poziciju nekih 5-6 metara od pozornice odakle nije bilo mogućnosti ne samo da odem do šanka po neko piće ili do toaleta, već niti da u toj velikoj gužvi gdje su svi bili stisnuti poput ribica u konzervi da izvadim poneku cigaretu i s guštom je pripalim. Ovaj koncert je trebalo organizirati u daleko većem prostoru, barem u Maloj dvorani Doma sportova, jer Neubauteni već dvadesetak godina imaju veliki status originalnih alternativnih glazbenih majstora na ovom području. Ali, da je to bilo tako, onda Močvara ne bi u svoju kolekciju upisala da ih je ugostila... Da, za Močvaru je to bilo konačno, Neubauteni jednom ovdje i nikad više...

Njihov nastup je prije svega odličan i originalan, jedan od najboljih inozemnih gostovanja koje je Zagreb ikada vidio. Ja sam bio jedan od tristotinjak sretnika koji su ih vidjeli prvi puta u Zagrebu 1985. kada su 'svirali' opaki industrial-noise sa bušilicama, brusilicama i kada su udarali po metalnim profilima, a Blixa s petarda plavom fudbalerkom je imao gitaru naštimanu na samo jedan akord jer nitko od njih nije znao svirati. Danas su oni posve drugačiji sastav koji tek na momente zazvuči kao stara škola vlastitih tekovina. Oni su danas s pravom velike zvijezde koje su si dozvolile veliki umjetnički luksuz da pred ogromnom publikom promoviraju kompletan album "Alles Wieder Offen" i da ne izvedu niti jednu skladbu sa svojih albuma iz 20. stoljeća što je, moram priznati, veliku većinu njihovih kultnih poklonika dobrano razljutilo. Mogli su barem za svu tu razdraganu publiku izvesti "Tanz debil", "Yu gung (futter mein ego)" ili "Die interimisliebden", ako ne "Kollaps", "Feurio!" ili "Z.N.S.".

Ali ništa od toga... Blixa se nakon dvadesetak minuta izvedenih skladbi "Die wellen", "Nagorny Karabach" i posve nove, plesne skladbe otpjevane na engleskom jeziku, "Dead friends", obratio publici da oni svaki svoj koncert tretiraju kao novo umjetničko djelo koje redovito bilježe na nosače zvuka u ograničenom tiražu koji se mogu odmah nakon koncerta kupiti na njihovom štandu jer oni od toga preživljavaju. Preživljavaju oni jako dobro i bez toga... Šteta što nisam mogao unijeti foto aparat da vidite kakva sve čudesa imaju u svojem instrumentalnom arsenalu. Najvažniji član ekipe je proćelavi gospodin Beate koji za svaku kompoziciju ima čudesne pripravke - svira na improviziranim instrumentima od metala, gume, plastičnih cijevi, nategnute opruge po kojoj simulira techno-electro zvukove, a za skladbu "Let's do it a da da" njegovi roadiji, Lolek i Bolek (kako ih je najavio Blixa), donesli su ogromnu plasičnu cijev duljine desetak metara na kojoj je bio instaliran mikrofon s jedne strane, dok je s druge strane udarao komadom debele sintetike. Osim toga, gospodin je sve što se zvukova tiče prožvakao i proživio, te je u svakoj skladbi izvodio neki novi efekt od spuštanja metalnih linearnih pločica iz kontenjera koji se nalazio na nekih 3 metra visine, do prepariranog indijanera kojeg je oblagao ručnikom ili čudesne metalurške tablature koju je oblagao lancima, spužvama, tkaninama i proizvodio nevjerojatne zvukove.

Drugi bitan faktor u sastavu je bubnjar Rudolf (ili Rudi) Moser koji navodno živi u Zagrebu (tako je barem Blixa rekao) koji je opskrbljen skrpanim otpadom od metalnih tanjurača koje mu služe za efekte, dugačko nategnute opruge, do klasičnih bubnjeva koji se sastoje samo od fuzz-činela, metaliziranog doboša, nekoliko krajnje neobičnih činela i bas bubnja koji proizvodi nesvakidašnje zvukove. Ovo dvoje umjetnika bez ikakve Blixine potpore može raditi šta god zaželi. Gitarist Jochen Arbeit i basist Alexander Hacke su u nekoj sporednijoj ulozi, mada se za njihov doprinos zvuku Neubautena nema što prigovoriti. Blixa ih je stavio u front plan kako bi dojam o industrial rocku kojeg su nekada svojstveno pokušavali probiti kao vitalan dio alternativne scene bio što upečatljiviji za novu publiku koja se tek upoznava s njihovim radovima.

Da ne zaboravim, na klavijaturama je bio Ash, crnokosi ko ex The Cure gospodin koji je mnogo pridonio njihovom ambijentalnom i harmoničnom zvuku pri čemu je mnogo radio vitlajući rukama po zraku jer mu je cijelo vrijeme bio uključen neki frekvencijski zvučni stroj nalik na theremin koji radi po principu lomova radio valova. Dakako, glavna funkcija je pripala Blixi koji se nakon razlaza s Nick Caveom potpuno okupirao s matičnim Neubautenima i preuzeo otprilike istu funkciju kao što je gazdina riječ u The Bad Seeds. Do kraja koncerta su izvodili uglavnom repertoar sastavljen od skladbi sa zadnjeg albuma s tek dva naslova sa "Silence Is Sexy" ("Die befindlichkeit des landes", "Sabrina"), a nastup su završili sa "Ich warte", s posljednjeg albuma.

Bis koji se očekivao donio je još novih pola sata odličnih interpretacija. Jedino iznenađenje je bila prva skladba, "Ein leichtes leises Saeuseln", s albuma "Perpetuum Mobile", dok je bilo za pretpostaviti kako će 'slatkaste' Caveovske "Heaven is of honey" sa "Silence Is Sexy", te "Ich hatte ein Wort" (sa diri-di-diri-di napjevom) i "Alles wieder offen" (s poražavajućim Depeche Mode sintagmama iz '82-'83), ostaviti za sam kraj. Da kraj ne bi bio umjetnički nesavršen, izveli su dvije potpuno nove skladbe - "Dave" i "Youme & Meyou".

Blixa i ekipa se sada nalaze u otprilike istom stadiju koje prethodi Caveovom stadiju nakon albuma "Let Love In" i kako vrijeme pokazuje, trebati će čekati barem desetak godina da se vrate na neki novi, vlastiti zvuk kojeg će u međuvremenu istraživati. A do tada će se pretvoriti u oronule starce koji će, možda sticajem okolnosti početi raditi glitch koji im može puno pomoći u njihovim ostarijelim godinama. Jedino ako ne ostvare nekoliko znamenitih hitova na njemačkom jeziku koji će im zagarantirati Caveovsku popularnost širom svijeta. A to je, čini mi se teško ostvariva misija. U Hrvatskoj malo tko drži do njemačkog jezika, a imam mišljenje da niti u ostalim državama ex YU situacija nije ništa bolja. Pa valjda će netko skontati Blixine textove u Africi i Aziji? Ili je ovo namjerno nametnuti jezični poredak nekog novog njemačkog jezika kao što je svojevremeno bio turski ili mađarski? A uostalom, zašto ne bismo slušali i naučili neke nove jezike, poput estonskog, finskog, gruzijskog, baskijskog, mongolskog, svahilija ili nekog drugog daleko manje poznatog jezika? Nije vrag da je sva kultura u Njemaca... Nije i ne može biti. Ima kulturno vrijednih mnogih naroda, a to što su Einsturzende Neubauten veoma popularni na ovom području je čista stvar povezanosti naše scene s njemačkom elektronikom, avangardom i klasičnim glazbenim obrazovanjem.

Oni su napravili nešto što nikad prije nitko nije. I to je to. Odavno su to ljudi s ovog područja shvatili i vrijeme im je da to prošire na neka sela i plemena u Africi, Polineziji i Melaneziji. Osobno, meni je ovakvog umjetničkog preseravanja dosta. Neubaueni se pretvaraju u kič, a to je velika šteta. Pogotovo kada čujete Blixu, s ogromnim bankovnim računom, kako iz dna duše cvili poput gorućeg pakla. To je samo obični Muppet show, daleko od Blixe otprije dvadesetak i više godina kada je vježbao sa sastavom gdje nije imao niti dovoljno visok plafon. Cirkus za naivne. Kratko rečeno, za Neubautene odavno odigrana utakmica. Čisti profi, nema tu više niti riječi o alternativi. Samo keš bez paparazza.

Play list:1. "Die wellen", 2. "Nagorny Karabach", 3. "Dead friends", 4. Let's do it a dad a", 5. "Weil Weil Weil", 6. "Unvollstaendigkeit", 7. "Tagelang weiss", 8. "Rampe" / "Von wegen", 9. "Die befindlichkeit des landes", 10. "Sabrina", 11. "Susej", 12. "Ich warte", 13. "Ein leichtes leises Saeuseln", 14. "Heaven is of honey", 15. "Ich hatte ein Wort", 16. "Alles wieder offen", 17. "(Dave)", 18. "Youme & Meyou"