KC Rock 2008
12.09.2008. - Zrinski trg, Koprivnica, Hrvatska
Kako je propao KC rock, završilo ljeto i došla jesen...
Kako stvari mogu neočekivano krenuti nizbrdo pokazalo je novo izdanje KC
rocka nakon punih 10 godina.
Premda je vremenska prognoza najavljivala lokalne pljuskove s grmljavinom,
nitko ni u najpesimističnijim slutnjama nije mogao očekivati dramu koja je
sve skršila i okončala u svega 10 minuta. Vruće i sparno popodne na jednom
od najljepših i svakako najvećih trgova u sjevernoj Hrvatskoj pretvorilo
se prvo u ugodnu večer blago orošenom kišicom, a potom u elementarnu nepogodu
koja se mogla pretvoriti u tragediju velikih razmjera. Organizator se svojski
potrudio da kroz proteklih 8 mjeseci u tančine priredi lokalni open-air spektakl
koji je blizak mini Rokaj Festu uz besplatan upad kako bi se voljenom gradu
i publici dočarao sav šarm i rock potencijal kojeg ova sredina gaji više
od 40 godina. Zamišljen kao dvodnevni rock festival na kojem nastupaju gotovo
svi živući akteri koprivničke rock scene koja ima svoje korijene još u '60-tim,
prvi dan (petak) je pripao mladim snagama, a za drugi dan (subotu) je bila
predviđena veselica na kojoj su između ostalih trebale nastupiti same legende
- Vinski slapovi, Jutarnja zvijezda, Dado Cvetko, Nervni slom, Fakini, Miroslav
Evačić & Čardaš Blues Band... Uz to, bio je predviđen i after party sa
zagrebačkim Exodus i ljubljanskim Oko & Jimy Hendrix Blues Rock Tribute
Band. Ali od svega skupa nije se desilo ništa od toga...
...nigdje niti oblaka...
|
RHS i Denny Day |
Prvo organizacija. Bila je na viskom nivou s obzirom da je alfa i omega
projekta, Darko Budna, čovjek s tisućama koncertnih organizacijskih aktivnosti
u krugu od nekih 1000 km, autor knjiga "Koncerti i festivali" (2006, Bogadigrafika
Koprivnica) i "Mala enciklopedija popularne i rock glazbe Koprivnice" (2007,
Bogadigrafika), te već dugi niz godina radi i surađuje sa svim velikim open-air
festivalima koje organizira MTV Adria na cijelom području Balkana i dobrog
dijela Mediterana. Trio BBB (Budna-Bardek-Bixi) je bio osloncem tehnike i
zvuka koji je prikazan na visokom, profesionalnom i svjetskom nivou. Tu je
bilo i nekoliko velikih sponzora, sam grad Koprivnica kao suučesnik u pokroviteljstvu,
ogromna stadionska pozornica na kojoj je na samo čelo bio postavljen motorkotač
(ogromna crna mrcina Virago), video zid pored bine, dvije statične kamere
koje su snimale ovaj događaj, nekoliko točionika, štandovi s različitim rock
artiklima (majice, bedževi i sl.), dok se za prenosne eko-toalete nije trebalo
brinuti budući da je sam trg prepun kafića i ugostiteljskih objekata koji
su publici dozvolili da bez problema koriste njihove sanitarije. I dodati
ću još nešto. Termin od 20-tak minuta za svakoga i raspored izvođača je bio
potanko sastavljen. Neću reći od lošijih ka sve boljim, ali kako su se bandovi
redali, svaki je bio sve bolji i bolji, kreativniji i originalniji, te se
jasno uočilo da su Budna & co. znali sve detalje o izvođačkim
sposobnostima svakog sastava i kada ih u koji termin treba smjestiti, te
su svakome od
njih dali i vremena za bonus skladbu na završetku oficijelnog nastupa.
U tančine predviđen program startao je negdje oko 16,30 h s veoma zvrkastim
momkom koji je bio najavljivač svakog banda. Ne znam tko je taj momak, ali
ima fini smisao za humor i animaciju publike koja je unatoč sparini bila
dosta hladna i rezervirana u početku, kao da se nazirala kataklizma koja
će uslijediti neka 4 i kusur sata kasnije. Još su se k tome komentirali utisci
s nogometne katastrofe Hrvatska - Engleska (1:4) prije dva dana, no nije
se očekivao totalni uragan jer nešto lošije od tog nesretnog i šlampavog
meča nije se moglo niti zamisliti. Ali kad kola krenu nizbrdo onda se teško
mogu zaustaviti...
The Wickers i Dado Cvetko
|
Flip
|
Elem, prvi su na scenu izašli zafrkantski 'motherfucker' hip-hoperi RHS
Frost koje je upravo predvodio momak koji je bio voditelj programa. Koriste
glazbenu
matricu u kojoj se proteže standarni funky-dance hip-hop beat na koju ispucavaju
brdo tekstova o sladunjavim afericama oko djevojaka s ponekim izletom u
zafrkantske frustracije i post-adolescentne priče. A najjači adut bio im
je gost, legendarni
Željko Korošec (Denny Day) koji je svoje prve nastupe imao još davne 1966.,
a 1977. je u Njemačkoj snimio nekoliko singl ploča nakon čega ga je njemačka
kritika prozvala jugoslavenskim Charles Aznavourom. S ovim zafrkantski
nastrojenim rapperima izveo je svoju staru skladbu "Gaćice", o pozivu na
nudizam pri čemu
je svima prisutnima pokazao svoju stražnjicu a'la Let 3. Ha-ha-ha!
Druge su na scenu stupile vrlo mlade djevojke čije ime nije bilo na plakatu
pa stoga nemojte zamjeriti ako ga ne navedem na pravilan način. Ja sam ga
shvatio prema najavi kao The Wickers (vrbove šibe), a prema prikazanome,
one su zaista primjer da se šiba savija dok je mlada. To su četiri cure s
klasičnom rock postavom (dvije gitare, bubnjevi i bas), te su izvele nekoliko
vrlo mlitavih obrada - "Honky-tonky women" (The Rolling Stones), "Krivo
je more" (Divlje jagode), "Žuti kišobran" (Atomsko sklonište), a u posljednjoj,
"The house of the rising sun" (The Animals), u pomoć im je priskočila još
jedna legenda KC rocka - Dado Cvetko na usnoj harmonici. Tada još malobrojna
publika od nekih dvijestotinjak prisutnih koja se povukla u hladovinu i pod
obližnje tende kafića ispratila ih je s pljeskom u nadi da će se uz rapidan
razvoj od njih možda jednog dana stvoriti domaći Girlschool ili barem The
Bangels.
Elektra
|
Retrobunker
|
U ovim žegom opaljenim kasnim popodnevnim satima sljedeći na redu su bili
još jedni klinci - FLIP. Njih sam prvi i jedini puta gledao kao predgrupu
Overflow u koprivničkoj Kooglani prije pune dvije godine (29. IX 2006.) kada
su imali svega 14 godina. Tada su bili kvartet i prikazali su dosta smušene
aranžmanske nezgrapnosti s upadicama u hard core ritmiku, a danas su trio
kojeg i dalje predvodi djevojka koja svira gitaru i pjeva tekstove na engleskom
jeziku. U ove dvije godine su bitno napredovali i zvuče veoma dobro. Sve
skladbe su im autorske i osjeća se u njima duh klasičnog indie-rocka, pop
melodija i punk post-hardcore naboja s konotacijama Fugazi, Pixies i Nirvane.
Basist Ivan Grobenski je Tikijev sin (ex-Don't) i svira čuveni ručno izrađen
bas svojeg oca koji se dopadao i samom John Peelu. Isti momak kasnije je
nastupio i u bandu Suho Grlo Nos.
A onda su na scenu izašli malo stariji, žešći i opakiji momci u dvadesetim
godinama iz kvinteta ELEKTRA. Sviraju čvrsti klasični hard / heavy rock-metal
i tipičan su band za motorijade s repertoarom obrada između kojih su izveli
"Ciganko" (Divlje jagode), iznenađujuću "British steel" (Judas Priest) i
nezaobilaznu "Motori". Naravno, dva prsta u zrak i udri po rocku i pivama!
Peti band bili su GRIM, trio koji svira autorski indie-rock i specifični
su po tome što nemaju bas gitaru. Kombiniraju tekstove na engleskom i hrvatskom
jeziku, imaju funk ritmiku (osobito u svirci gitare), ali i elemenata QOTSA,
JSBE, bluesa, punk-rock energiju i vrlo dobro zvuče za relativno mlađi sastav.
Mogu se djelomično usporediti sa melodičnim zagrebačkim S3NGS.
Potom su svirali RETROBUNKER, kvartet koji ima solo pjevača u rangu još
jedne domaće verzije Eddie Weddera i deklariraju se kao pop-rock band. Oni
također kombiniraju tekstove na hrvatskom i engleskom jeziku, a u rock zvuku
se osjeti škola post-grunge struje s preplitanjem laganijih i bržih tempova.
Stilski su dosta jednostavni i s ovakvim skladbama mogu bez problema ući
u program Novi zvuk u zagrebačkom Saxu.
Dead Fish
|
Obscure
|
DEAD FISH su s prvim sumrakom (oko 18.45 h) počeli podizati adrenalin. Oni
su kvintet (dvije gitare, bas, bubnjevi i vokal) koji ima vrlo dobre performanse.
Sviraju rap-core, tekstovi su na hrvatskom jeziku i imaju naglašenu punkersku
angažiranost kroz splet socio-političkih frustracija. Ponekad su zazvučali
nezgrapno u aranžmanima, no ono što su prikazali u dvadesetak minuta ima
podosta elemenata rap-metala, ali i primjesa RATM, System Of A Down, Limp
Bizkit i domaćih Trnokop (Edo Maajka & Damir Avdić) i Dubioza Kolektiv.
Skladbe su im melodične (puno toga podsjeća na posljednji album Elemental),
koriste obilje dvoglasnih rap vokala, te da se pjevač nije toliko koncentrirao
na skakanje i energičan scenski nastup moglo se čuti i više od onih lirskih
rap rima. Za pretpostaviti je da će s vremenom kada ostvare barem jedan hit
ili razgovjetnije odrepanu stvar biti vrlo dobro prihvaćeni kod šire audijencije
jer imaju sve vitalne predispozicije za proboj.
I kada se već spustio mrak, upalila rasvjeta i skupila solidna količina
publike koja je neprestano pristizala iz čitave Podravine, Prigorja, Zagorja,
Međimurja..., pravu feštu su napravili PILLOW PACK. Počeli su svirati oko
19.15 h i odfrljili su svoj energično nabrušeni punk / hc pod utjecajima
NOFX, Bad Religion, Overflow, Debelog precjednika... Zvučali su sjajno i
vremenski
su stavljeni u najbolji mogući termin za zagrijavanje cijelokupne festivalske
atmosfere. Ispred pozornice je počeo onaj dobro znani punkerski pogo, tancanje
i naguravanje, a razloga za tako nešto je bilo mnogo. Aranžmani su im dotjerani,
frontmen-gitarist ima upečatljiv visoki i kreštavi vokal (engleski tekstovi),
a glazba i ritmovi jednostavno tjeraju na urnebes. Scenski i svirački bili
su najbolji od svih izvođača do tada.
Oko 19.40 h izašli su OBSCURE, klasični heavy metal kvartet koji zvuči gotovo
na svjetskoj razini. Veoma su koncizni u svirci, ne trude se baktati s linearnim
melodijama već se orijentiraju na kompaktnost s naglaskom na zasebne gitarske
riffove i solaže, no nisam uspio shvatiti da li su svirali obrade ili autorske
skladbe jer mi ništa od njihovog repertoara na engleskom jeziku nije bilo
poznato. Za kraj su odsvirali pjesmu "Motori" u tako moćnoj heavy varijanti
s kojom bi mogli zasjeniti i same Jagode u najboljim danima ranih '80-tih.
Odličan
nastup i sjajan zvuk!
Nakon odličnih metalaca na gotovo krcatom trgu koji se neprestano popunjavao,
oko 20,05 h nastupili su SUHO GRLO NOS. Oni su otkačeni punk / hc-rock trio
u kome je frontmen gitarist Bruno Antolić koji izvikuje lucidne tekstove
na hrvatskom jeziku pune humora, ironije i sarkazma. Nastup im je bio energičan
i opičen do daske kao da je riječ o Six Pack, Atheist Rap ili Hladnom pivu
što je u publici izazvalo salve oduševljenja. Spram onog nastupa u Tvornici
na Minivalu 10 (02. V 2008.) ovdje su prebacili u petu brzinu i najavili
svoju žestoku borbu za prvu ligu domaćeg punk-rocka.
Suho Grlo Nos
|
...zatišje pred oluju na krcatom trgu...
|
I onda taman kada su se na pozornici pripremali BAG OF ASSHOLES, a trg sve
više ispunjavao novopridošlom publikom koja je mahom smatrala da vrijedi
gledati program tek iza 21 h, prvo je počeo puhati jaki vjetar koji je srušio
video ekran pored pozornice (20.18 h), a zatim se spustio prolom oblaka koji
je skoro sve prisutne rastjerao po sistemu kuda-koji-mili-moji. Ja sam se
smjestio odmah tik pored pozornice u obližnji kafić Stars odakle sam promatrao
definitivnu propast jedne krasne rock fešte. U svega par minuta (20.22 h)
prvo se otkačila pozadinska šatra koja je pokrivala leđa pozornice, voditelj
je smiono i hrabro pozivao publiku da se ne razbježe pred kišom, a onda se
čitava pozornica premda je na brzinu bila spuštena za metar-dva s metalnom
konstrukcijom i rasvjetom srušila (20.26 h) usljed nevjerojatno snažnog uragana
praćenog vjetrom i strahovitom kišom pri čemu su se lomila okolna stabla
u obližnjem parku. Nevjerojatno. To u životu nisam vidio. Sve je letjelo
naokolo - granje, drveće, krovovi, crijepovi, tende, stolice, stolovi, boce,
čaše, pepeljare... I što je nevjerojatno, za svega nekoliko minuta sve je
prestalo. Vjetra više nigdje, samo je kišica pomalo sipila i za nekih pola
sata prestala padati. Ali šteta koja je nastala je ogromna. Odmah sam otišao
do Budne i ekipe koja je radila na pozornici, ali nade za nastavak festivala
više nije bilo. Kaže Budna da su kojim slučajem ušarafili postolje pozornice
u asfalt na trgu da bi ovaj uragan sve potrgao, polomio i napravio još veću
štetu. Ovako se cijela konstrukcija samo srušila na leđa pri čemu se mnogo
elemenata porazbijalo i oštetilo, no nikome više na pamet nije padalo da
se svirka nastavi jer je pozornicu prvo trebalo rastaviti. Jedina je sreća
što je uragan stigao sa zapadne strane i što se pozornica srušila na leđa
jer da je došao s istoka i srušio je na front tamo gdje je publika bilo bi
tko zna koliko mrtvih među onim upornim gledateljima koji su smatrali da
će sve proći samo s kratkotrajnim ljetnim pljuskom.
Nakon svega što se desilo, organizator je ostao pribran, nitko iz ekipe
nije kukao niti psovao jer je svima bilo jasno da se protiv ovakve prirodne
sile
ne može boriti. Štoviše, na kraju su se čak i šegačili jer od tužaljke
i očajanja nema nikakve koristi. Drugačije se ipak nije moglo... Predviđeni
drugi dan festivala je automatski otkazan jer se šteta na aparaturi, tehnici
i opremi ne može nadomjestiti za svega jedan dan.
A ja sam na poziv sastava POD NAPONOM koji su trebali nastupiti te večeri
otišao u jedan obližnji rock klub (zaboravio sam naziv kluba, sorry!)
gdje su momci u unplugged verziji predstavili svoj debi album odsviravši
2-3 kompozicije.
Organizator već odmah najavljuje da nije odustao od KC rock Festa koji će
biti održan u koprivničkoj sportskoj dvorani negdje u XI mjesecu ove godine
sa svim izvođačima koji su bili na ovome spisku. Tamo jedina nepogoda koja
može uzrokovati ovakvu propast je potres koji bi mogao srušiti dvoranu. A
do toga valjda neće doći...
|
...i evo sto je ostalo od svega... |
|