Izvještaj - CMC demo fest, 10. X 2009., Boogaloo

Band ONI (Mostar) pobjednici su CMC natjecanja demo bandova.

Ne želim biti zlobnik, ali sve mi se čini da glazbeni CMC program baš nema osobitu gledanost jer se te subotnje večeri u Boogaloo okupilo tek nešto više od dvijestotinjak posjetitelja koji su mahom bili prijatelji večerašnjih petoro finalista uz tek šačicu zainteresiranih putnika-namjernika. A kao drugi uzrok mršave posjećenosti treba potražiti u 'danu za samoubojstvo' kojeg je Hrvatima priskrbila utakmica kvalifikacija za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnu Afriku između Ukrajine i Engleske 1-0. Dok se u BiH, Srbiji i Sloveniji radovalo te večeri zbog pobjeda njihovih nacionalnih ekipa, u Hrvatskoj se tugovalo...

CMC demo fest pokrenut je od strane satelitskog Croatian Music Chanella na koji se prijavilo više od dvijestotinjak domaćih demo izvođača od kojih je stručni žiri izabrao 10 najboljih i tokom ljeta 2009. ih predstavio na CMC TV. Gledatelji su svojim glasovima između tih 10 prijedloga izabrali 5 izvođača koji su se večeras predstavili svojim vrlo kratkim nastupima. Upravo u toj kratkoći svirke koju su dobili izabrani bandovi, teško se moglo dokučiti koji je band bolji, kreativniji i originalniji jer dvije odsvirane pjesme praktički ništa osobito nisu mogle predstaviti izvođače. Krenimo redom...

Nakon kraće najave neke meni nepoznate tri djevojke-voditeljice (CMC uopće ne gledam), oko 22,30h prvi su izašli osječki INSTINKT (http://instinkt.awardspace.com), kvartet koji je glazbeno u lakim pop vodama i slijedi tradiciju Letećeg odreda i Crvene jabuke. Simpatično, radiofonično, ali ništa osobito.

Drugi band bili su zagrebački progressive-metal/rockeri PET DO DVANAEST (www.myspace.com/petdodvanaest) koji su prije samo tjedan dana otprašili sjajan i uvjerljiv polusatni set na Novom Zvuku u Saxu, ali večeras su što zbog kratkog opsega vremena i vjerojatno komercijalnog odabira dvije sasvim neupečatljive pop/nu-metal skladbe zvučali posve neprepoznatljivo kao da je riječ o sasvim drugom bandu. Iskreno govoreći, očekivao sam svu onu silinu impresivno potkovane sekcije, no toga večeras uopće nije bilo. Da ih nisam gledao u Klubu Sax! ostao bih mišljenja da su sasvim slučajno zalutali na ovaj festival jer ovo nije bilo niti polovično izdanje spram one moćne, prefektne i koncizno nabrušene svirke iz Kluba Sax!. Vremenski su kao i preostali bandovi bili ograničeni na dvije pjesme koje praktički ništa nisu govorile o njihovom glazbenom profilu. Šteta.

OFF DUTY (www.myspace.com/bandoffduty) iz Valpova i Belišća su vrlo mladi band sastavljen od četvorice šesnaestogodišnjaka i bubnjara koji ima samo 13 godina. U postavi su čak tri brata Juraj (vokal), Šime (gitara) i Fran Jurlina (bubnjevi), te Dino Jurić (bas) i Petar Štrok (gitara), a predstavili su se u vrlo dobrom izdanju kao klasičan pop-metal band. Nastup im je bio veoma dobar i scenski energičan, no kao i za sve ostale bandove, kroz samo dvije izvedene pjesme zaista je bilo teško dokučiti nekakvo konstruktivno mišljenje uz odavno znani problem tananog zvuka Boogaloo kluba.

ONI (www.myspace.com/oni.music), band su koji inače ima čak 7 članova, no večeras su nastupili kao kvintet (bas, klavijature, bubnjevi i dvije gitare). Dolaze iz Mostara i Širokog Brijega, osnovani su tek prije nešto više od godinu dana i krupnim koracima grabe ka širokoj afirmaciji. Prema ponuđene dvije pjesme koje su izveli, ostavili su možda i jedan od najboljih dojmova svojom suptilnom i vrlo dobrom mješavinom indie-popa, te su s pravom proglašeni pobjednicima. No, s druge strane, kvalitet njihovog izraza morao bi se provjeriti na koncertu koji bi obuhvatio barem 30-tak minuta svirke.

Kao posljednji u takmičarskoj konkurenciji nastupili su ŠPURIJUS (www.myspace.com/spurijus) iz Splita, klasični ska-punk kvartet, no i o njihovom nastupu ne može se ništa osobito reći na osnovu samo dvije izvedene skladbe. Onih šačica-dvije ljudi u polupraznom Boogaloo klubu se isto poput mene pogledavalo i slijegalo ramenima u stilu 'da li baš to sve ovako mora biti'. Jer izvesti samo dvije pjesme natrpane u maksimalni opus od nekih 6-7 minuta je ipak premalo vremena da bi se stekao ikakav, makar barem površan dojam i utisak o ovim demo bandovima. Ne znam, ali ja to osobno ne mogu shvatiti... Pa nije ovo Hrvatski radijski festival ili neprispodobiva pozornica stravičnog natjecanja za Eurosong gdje sve mora biti na tanane posloženo u okviru od 3 minute za domaćice i nagluhu audijenciju bez imalo smisla za estetiku.

Prije proglašenja pobjednika onu turobno žalosnu atmosferu pokušali su razvedriti VATRA sa svojim nastupom odsviravši nekoliko svojih standardnih hitova, ali jednostavno nije išlo. Daleko od toga da je Vatra bila loša, naprotiv, odsvirali su u punoj snazi nekih pola sata, no publika jednostavno nije bila zainteresirana državši se na odstojanju nekih desetak metara od pozornice.

Na kraju su na pozornicu izašle djevojke-voditeljice sa stručnim žirijem u sastavu Ivan Dečak (frontmen Vatre), Denis Mujadžić - Denyken i Husein Hasanefendić – Hus, te su proglasili pobjednika - ONI iz Mostara koji su pokupili zaista vrijednu nagradu - vrhunsku opremu u iznosu od 100.000 kuna (oko 13.500 eura) i priliku da snime svoj prvi studijski album. Nagrada je daleko iznad svih očekivanja, no dati bandovima priliku da u ovakvoj borbi istrče na teren i izvedu samo dvije pjesme je ispod svakog takmičarskog minimuma. Ne znam šta su organizatori time htjeli postići (nekakvu klasičnu mainstream festivalsku shemu?!), no ova ideja se sasvim jasno odrazila kontra efektom, osobito na publiku kojoj ovakva kratka svirka nije bila niti 'pod zub'. A da se ne priča o vječitim problemima sa zvukom, betonom i keramičkim pločicama koje su opet drugi par rukava...