Dino Merlin
"Burek"
(Muzička produkcija Javnog RTV servisa BiH, Sarajevo, 2004.)
NIŠTA BOLJE DO VRUĆ BUREK
Intimno vjerujem da sam, igrom slučaja, jedan od prvih Crnogoraca što su preslušali prvijenac LP sarajevske grupe "Merlin". Urbani pop albumčić "Kokuzna vremena" i danas mi je jako drag, a svoje mjesto u škatuli uspomena imaju "Jutro u Splitu" i "Ljubav nije paradajz". Drugi LP je slijedio tek ustoličeni new partisans trend, a sasvim prihvatljivo je bilo narodnjačko (ne etno, već narodnjačko - prim. aut.) ubacivanje saza i šargije u "Teško meni sa tobom". Ono što se dešavalo u nailazećim godinama, a kulminiralo krađom kompletnih melodija sastava "UB 40" i Princea ("Mjesečina" i "Ostaće istine dvije"), okrnjilo je sliku o simpatičnom uncutu Edinu Dervišhalidoviću, fizikalcu fabrike UNIS Vogošća koji se s jaranima uhvatio muzike. A opet, upravo je ta volšebna transformacija kokuza Edina u hadžiju Dina Merlina najzanimljivija stavka priče.
Od kačketa na glavi i iznošenih kaputa sa postavom, postao je istinski, evropski gospodin, ugledni čelebija brižljivo pripremanog stajlinga i nosačima zvuka čija je produkcija svjetlosnim godinama udaljena od taloga u kojem pliva estrada brdovitog Balkana. I nije mi bilo jasno, ni prije 20 godina, ni prije deset, a ni sad - da li je dotični samo vispreni kalkulant i šićardžija, ili genijalni autor čija se svaka pozlatila. Ni poslije "Bureka", devetog albuma, stvari nijesu ništa cibrije. Naprotiv.
A "Burek" je, pojednostavljeno rečeno, izvanredan nosač zvuka na kome je sve na svome mjestu - vrhunski produciran, otpjevan i odsviran CD, "korak od sedam milja" i za Dina samoga i za klonove Diniće. Uzlazna putanja kvaliteta Dinovih izdanja dostigla je vrhunac ovim zrelim ostvarenjem, nevjerovatnom fuzijom pop muzike i orijantalnog sazvučja. Album je rađen četiri godine i na njemu je svoje mjesto našlo više od stotinu saradnika. Većina je angažovana na stvaranju slike tradicionalnog zvuka, onog sa geografskom odrednicom Bliskog istoka (naravno, ne na vulgaran i brutalan način, kako to čine "Grandove" zvijezde).
Bilo da suptilno izlaze iz drugog plana, ili direktno - vokalizacijom u refrenima, orijentalne arabeske nose raskošnu zvučnu sliku, a da bogatstvo zvukova bude veće, vojska producenata i aranžera su na potku recentnog popa, tehna, džeza, densa, regea, nakalemili muziciranje na kanunu, tumbi, dholu, duduku, armenskoj flauti, baglami... Riječju, od uvodne "Manu Chao" razbrajalice, do posljednje, petnaeste pjesme, nema slabog mjesta. Sve sami vrhunski hitovi.
Naravno da ovakav projekat mora imati i svoju tržišnu dimenziju. Odlučujući se za čak deset suizvođenja ili dueta, Dino Merlin je osigurao zaposjedanje mjesta i na top listama Njemačke, Turske, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Na germanskim stanicama uveliko se vrti singl "Verletzt" ("Povrijeđen"), urađen u saradnji sa Edom Zankijem, njemačkim muzičarem koji je sarađivao i sa Tinom Tarner, što je presedan kad je riječ o ovakvoj vrsti prisustva bosanskih umjetnika na evropskoj muzičkoj sceni. Pjesma je prvobitno objavljena na kompilaciji koju je objavio "Sony Music", pod nazivom "Zeichen der Zeit" ("Znakom vremena"), a zanimljivo je da se ova odlična numera trebala naći još na prvom albumu "Merlina" iz 1985. godine. Za ostale SFRJ republike pripremljene su dvije ubitačne doze - duet sa Ninom Badrić ("Ti si mene") i Željkom Joksimovićem ("Supermen"), no, ništa gora, ako ne i bolja, su i gostovanja Amara Češljara ("Bijelo"), Gani Tamare ("Subota") i odličnog turskog vokala Gektepe Čagrija u himni Dinovog rodnog grada "Sarajevo". Eksplicitni lokalpatriotizam, pored ove, provijava i u naslovnoj rege kompoziciji, vrcavoj odi Bosni i Bosancima (Sogandolma, japrak, baklava i halva / Fildžan, džezva, cigara i kahva / Ne šećeri sitno, bolja ti je kocka / Crk'o svak ko u Bosnu bocka...), u kojoj gostuju Jehan Džihan i Arjinder Sing Kang. Da Dinu nije strano ni posezanje za književnošću pokazuje i fino inkorporiranje stihova Nenada Veličkovića, Admirala Mahića, Vesne Krmpotić i Fatime Mernisi, mada i kod njega ima zanimljivih stihovnih pokušaja (Takav je moj život / Nikad go - vazda stativa).
Valja istaći i odlično dizajnersko rješenje originalnog bookleta, projekat kojeg potpisuje legendarna trupa "Fabrika". Na jednostavnoj naslovnici je znak koji (na prvi pogled) predstavlja burek, dok u starim kulturama simbolizira beskonačno spajanja kultura s kulturama i ljudi s ljudima, a što je, očigledno, bila i ideja vodilja pri kreiranju ovog izvanrednog nosača zvuka.
I da, izdavač za SCG, beogradski "CITY Rec." uspio je da ubogalji i ovo, sasvim kompaktno izdanje, potpuno nepotrebnim uvrštavanjem četiri Dinova hita starijeg datuma, a u cilju efikasnije prodaje.
|
