Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

AGONIZE
When Memory Dies
Walk Records, 2004.

Bend Agonize oformljen je 1997. godine u Tuzli na inicijativu Nedima Tinjića (sada već bivšeg gitariste ovog benda koji ga je napustio kako bi se posvetio klasičnoj muzici).  Agonize su do sada objavili jedan full-length album "The Chosen One" (2000.) i "Promo" (2001.) koji je sadržavao tri live snimljene pjesme (jednu novu i dvije sa "The Chosen One") plus dvije pjesme koje se mogu naći na novom albumu, ali sa novim aranžmanima. 

Njihova muzika može se okarakterisati kao melodični black / death metal.  Nakon odlaska Nedima Tinjića i Elvisa Trakića, na mjesto pjevača došao je Adnan Hatić i pored njega, članovi grupe Agonize su još i Tihomil Grgić i Anton Grgić, te Dario Stevanović. 

Pred nama je njihov novi album nazvan "When Memory Dies", sve tekstove je pisao Adnan Hatić, dok su muziku radili Anton Grgić (veći dio) i Adnan Hatić.  Razlika između ovog i albuma "The Chosen One" jeste rad u profesionalnom studiju u Tuzli uz pomoć Edina Imširovića koji je uradio komletne aranžmane, te pune četiri godine razmaka koje su omogućile dodatno razvijanje pjesama i bolje aranžmane kako bi se u još boljem svjetlu predstavili publici.  Koliko im je to uspjelo sami čete prosuditi pred kraj augusta kada bi album već trebao biti štampan i disriburan putem Walk Recordsa. 

Album započinje introom u trajanju od dvije minute i par sekundi.  On je vrlo jednostavna naziva - "The Door".  Intro je odsviran od strane Edina Imširovića, a urađen je po ideji Antona Grgića i Daria Stevanovića.  Jako je subjektivno kako se ovaj intro može doživjeti i vjerujem da će ga mnogi doživjeti na drugačiji način.  Mene iz početka najviše podsjeća na vjetar koji biva upotpunjen udarcima čekića o metal, sve  je pračeno zvukom klavijatura.  Ovakav intro ponajviše će izazvati jezu, ali služi svojoj svrsi.  Na kraju introa čujemo kako se vrata otvaraju. 

And that's where the real story begins... 

Prva, prava pjesma, jeste "Dayoudie" koja je skoro pa reprezentativna i ponajviše govori o stilu na novom albumu.  Jako melodični black / death prožet odličnim solažama, pretežno brzog ritma koji ponekad ustupa mjesto mirnijem dijelu.  Ako malo bolje pogledate ime pjesme dobijete složenicu Day-You-Die.  Ono što ovaj album dijeli od "Proma" i prvog oficijelnog albuma grupe jeste upotreba klavijatura koje je odsvirao Edin.  U svoje tri i po minute, pjesma Dayoudie čini se kao savršena ulaznica za ovaj album. 

Pjesma "Another Wasted Paradise" koja starta nakon "Dayoudie" započinje zvukom vjetra koji kao da isčekuje oluju.  Oluja i nastupa u obliku žestokih udaraca u bubnjeve pračenih ostalim instrumentima.  Nešto poslije toga nastupa dosta spori dio u kome se najviše mogu čuti klavijature, gitare i lagani udarci bubnjeva dok Hatin glas u tom trenu ponavjiše podsjeća na onaj Dani Filtha (Cradle of Filth).  Ova pjesma je, meni lično, najdraža na cijelom albumu. 

"When Memory Dies" je pjesma po kojoj cijeli album nosi naziv.  S razlogom!  Pjesma je to trajanja od šest i po minuta i vjerovatno nešto najkompleksnije što su Agonize dosad uradili.  Prekrasan, akustični početak najavljuje blagu pjesmu, ali njena struktura je puno više od toga.  Tempo se mijenja više puta (od sporijeg ka bržem i obrnuto) što samo po sebi ostavlja dobar dojam. 

Peta pjesma po redu jeste "Bliss".  Nakon jako blaga kraja pjesme "When Memory Dies", za ljubitelje žešćeg zvuka, "Bliss" će biti kao praznik za uši.  Jaki, žestoki udarci bubnjeva, bass koji ovdje ima veću ulogu nego u prethodnim pjesmama, te dvije gitare spojene u vrlo karakterističnoj melodiji. 

Naredna pjesma, "This Agonizing Soul", već će na prvi pogled biti poznata onima koji su se ranijim susreli s radom grupe Agonize.  Ta pjesma bila je objavljena još 2001. godine, na albumu "Promu", ali sada je urađena sa novim aranžmanom.  Oni koji su se već susreli s njom prvo što će primijetiti jeste da je sada nešto sporijeg tempa u odnosu na "Agonizing Soul" s "Proma".  No, vjerujte da to nikome neće smetati jer je proširena za nešto manje od jedne minute!  Kako i samo ime kaže -  "duša u agoniji", tako je najbolje i opisati ovu pjesmu sa zvukom gitara koji se isprepliče i koje ostavlja dojam da se tu zaista radi o jednoj "duši u agoniji".  To je još jedna jako dobra pjesma! 

Pored "Agonizing Soul", na "Promo" albumu iz 2001. godine, nalazila se još jedna pjesma s ovog albuma, tada poznata kao "Innocent Cries", a za ovaj album preimenovana u "Enlightenment".  Osnovna razlika između pjesme s "Proma" i ove nije samo u nazivu, nego u znatno boljoj produkciji, boljem miksu i u tome što je izbčen akustični dio s početka pjesme.  Sada imamo punokrvnu Agonize pjesmu.  Akustični dio neće mnogo nedostajati ljubiteljima žestokog zvuka, kakav i sam Agonize preferira.

Sljedeća pjesma jeste "Perpetual Demise".  Oni koju su proteklih godina prisustvovali koncertima grupe Agonize prepoznat će tu pjesmu jer su je Agonize često izvodili.  Radi se o zaista opakoj pjesmu koja starta žestokim tempom koji do kraja pjesme uglavnom ne popušta i ta pjesma će se ubuduće najviše izvoditi na koncertima.

"Evil and Nothing Good to Say" je predzadnja pjesma na albumu.  Takođe, karakteristična je po brzom ritmu koji ne posustaje ni jednog momenta tokom pet minuta same te pjesme.  Ono što se meni jako svidjelo jeste solaža koja sadrži karakter cijele pjesme i s njom čini jednu cijelinu zvanu "Evil and Nothing Good to Say". 

Posljednja pjesma jeste pjesma kojom su Agonize na Heineken Music Festivalu u Travniku, 2002. godine, osvojili nagradu za najbolju death metal izvedbu.  Zasluženo, jer ovo je takođe jedna od ponajboljih Agonize pjesama koja često ide iz sporog u brži tempo i obrnuto.  Traje nešto više od šest minuta.  Započinje bass gitarom kojoj se postepeno priključuje električna  gitara i tako čini jedno malo remek-djelo za sebe.  Pjesma je za ovaj album preimenovana iz "Pain" u "Pathate", riječ koja se, takođe (poput "Dayoudie"), može rastaviti na "Path Hate" (put mržnje).  Pjesma je jako melodična i brza sa prepoznatljivim Agonize zvukom i čini savršenu završnicu albuma.  Ovdje ponajviše možete čuti koliko su klavijture obogatile njihov zvuk uz one karakteristične solaže na gitarama.  Zaista mislim da nisu mogli odabrati bolju pjesmu s kojom bi završili cjelinu zvanu "When Memory Dies". 

Za kraj mogu samo reći da je ocjena 9/10 koju dajem ovom albumu sasvim zaslužena.  Četiri godine rada bile su uložene kako bi  ovaj album ugledao svjetlo dana i svo čekanje se isplatilo.  Ovo je nešto najbolje što su Agonize do sada napravili.   Uzevši u obzir da je ovo naš, domaći bend koji se iz godine u godinu trudi poboljšati svoj kvalitet, smatram kako je ovo album koji bi svako od nas trebao imati u svojoj kolekciji.  Agonize su bend s kojim se Tuzla (pa i cijela Bosna i Hercegovina) mogu s pravom ponositi. 


Autor:

Naida Čamdžić
nayda_c123@yahoo.com
Tuzla, Bosna i Hercegovina








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -