Bilo je i onih koji su slutili da Saša Lošić, frontmen hiper-popularne teenage atrakcije "Plavi orkestar", ima potencijala da napravi nešto trajnije u svojoj karijeri. Dugo i konstantno osporavan zarad banalnosti poetskog i krajnje jednostavnosti muzičkog izraza, godinama živi u Sloveniji i komponuje pozorišnu, filmsku i pop muziku sa zavidnim uspjehom. Posljednji, ujedno i najkvalitetniji Lošin projekat predstavlja soundtrack za nesuđenog kandidata za "Oskara", film "Gori vatra".

Radi se o 17 kompozicija koje izvode različiti performeri, a koje mahom zadiru u domen izvorne sevdalinke. Ako ste pomislili da se i nekadašnji Soldat upecao u zamku neo-etno trenda, prevarili ste se. Riječ je uglavnom o dobro poznatim hitovima "Plavog orkestra", prearanžiranim za Narodni orkestar na čelu sa harmonikašem Murisom Dautovićem. Lošić je i ovdje izbjegao zamku - iako je tokom ovih 20 godina solidno koristio mikrofon, inteligentno je posegao za vokalima koji mogu da iznesu teret tako promijenjenih pjesama, i udahnu im novi život. Na taj je način najveći hit osamdesetih postao najveći hit Bosne i Hercegovine u 2004. godini - "Suada fuše" grmi i lomi sve pred sobom zahvaljujući impresivnim glasovnim egzibicijama Šerifa Konjevića.

Za Mustafu Šantića, harmonikaša, klarinetistu i vokala u svijetu cijenjenog etno benda "Mostar Sevdah Reunion" ostavljeni su suptilniji brojevi - numera "Sada mi se javljaš mila" zvuči kao najfinije zahvatanje u ostavštinu Zaima Imamovića, a svoju izuzetno zapaženu rolu ovaj je izvođač imao vokalizacijom i pri kreiranju dirljive glavne teme, skupa sa sopranom Sanjom Bošnjak i glavnom glumicom Jasnom Žalicom. Treći u nizu muškaraca koji su glasom udarili pečat ovom filmu je Fikret Gugo Delić, jedan od prvih sarajevskih animir-pjevača. Svojom karakterističnom bojom "zasevdahio" je pjesmu "Budio" (izvorno na albumu "Smrt fašizmu"), a slatke šezdesete dočarao je izvodeći kompoziciju "Io sono di piu" na "tečnom" italijanskom.

Ključna numera filma je "Iznad Tešnja zora sviće", jedan od međaša što razbija ovo ostvarenje na uzročno-posljedične djelove, na CD-u ponuđena u tri verzije. Prva je tipično kafanska, sa svom ikonografijom koju ovaj epitet nosi (pjeva Žalica), drugu izvodi dječiji hor, a treću, tekstualno pripodobljenu, izvode u duetu Žalica i Delić. U funkciji filma, upotrijebljene u smislu dekora koji dočarava aktuelni momenat, iskorištene su dvije numere Čandana Eeretina, turske pop zvijezda. Jedno je njegov veliki hit "Yazi Oldu", a druga Lošina "Odlazim", otpjevana na turskom (ova se potonja pojavljuje i u formi turbo-folk instrumentala).

Instrumentalne kreacije koje tvore "pravu" filmsku muziku odlično nose atmosferu - kamerno postavljeni "Rudnik" i "Amra", a naročito "Hitka" sa anđeoskim glasom soprana Amire Pljevljak surovo podsjećaju da je ovo, i pored velike doze humora, krvavi film o ratu. Kao antipod, krug zatvara dolce vita zviždukanje Lošića u pjesmi odgovarajućeg naziva - "I Feel So Good". A za kraj - najbolje. "Kraj potoka bistre vode" Joza Penave u nevjerovatnoj kombinaciji Amira Pljevljak - Emina Zečaj, te gotovo do savršenstva odrađen spoj erotizujućeg šaputavog alta Jasne Žalice i toplog baritona Sabahudina Kurta, doajena bosanske šansone, predstavnika SFRJ na Pjesmi Evrovizije početkom šezdesetih. Čini se kao da su bile potrebne decenije da se na ovakav način otpjevaju neponovljivi stihovi "Guarda che luna, guarda che mare, da questa notte senza te dovro restare..." znamenitog kanconjera Fred Buscaglionea i tandema Elgos - Malgoni. Ni Đorđe Marjanović, koji je prvi u nas na B-stranu singla "Zvižduk u osam" uvrstio ovu pjesmu ("Oh, kakav mesec"), ni Banda Osiris, ni Irene Grandi, nijesu uspjeli ono što je postigla profesorica pokreta na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu - njena "Luna" zavodi i očarava, tjera da se njiše u ritmu tanga... Riječju, na ovu verziju pjesme malo ko može da ostane imun.

Iako se u zaključku obično iznosi kratak finalan sud o kakvoći izdanja, iz napisanog se bjelodano vidi o kakvom se nosaču zvuka radi. Umjesto bilo kakvih opservacija, za kraj poučna napomena - da bi napravio kvalitetno muzičko ostvarenje, dostojno ovakvog scenarija, Lošić je, iako sa velikom kilometražom iza sebe, angažovao (slovom i brojem) 26 saradnika, što svirača, što vokala. Da li znate ijedan domaći film na čijem je soundtracku učestvovao bar približno toliki broj performera? Ne? Nije ni čudo, u nas su i vokali, i narodni orkestar, i big bend, sadržani u jednom čovjeku naoružanom kompjuterom, već gotovim loopovima i klavijaturama.