Barikada
- World Of Music - Diskografija - exYUprostor |
|
Marimanga TRIO
& Bojan Zulfikarpašić
"S / t"
(Gramofon, Sarajevo, 2005) |
METINI S PROKLETIJA
Naravno da svako od nas sa manje ili više predrasuda prilazi
umjetničkim ostvarenjima, te ni ja tu nijesam izuzetak. Kada sam iz Sarajeva
dobio veoma ukusno opremljeni disk "Marimanga trio & Bojan Zulfikarpašić",
na kome je, po najavama iz njihove labele, publikovano muziciranje albanskih
instrumentalista džez provenijencije, pojačanih bosanskim pijanistom, lavina
skepse se obrušavala sa svih strana. Pokazalo se, bez ikakvog razloga. Predamnom
se raskrilio široki spektar numera koje zvuče upravo kao da je Pet Metini zaposjeo
katun negdje u gorju Prokletija i mjesecima upijao uticaje nepravilnih gorštačkih
ritmova. Na osnovnu gitarsku priču Armenda Džaferija (ima tu i Ves Montgomerija
i Keni Barela, ali i Al Dimeole) izvanredno se nadopunio piano-maestro Bojan
Zulfikarpašić, i skupa sa basistom Enesom Seferovićem i perkusionistom Bajramom
Istrefijem, napravio pitku džez tvorevinu, u kojoj iskusnom uvu ne mogu promaći
balkanske etno krasuljice.
Armend Džaferi (gitara), rođen je u Prištini, a karijeru je
započeo kao rok gitarista tamošnje scene. Sredinom devedesetih odlazi u Graz
gdje studira na Univerzitetu muzike i pozorišne umjetnosti, odsjek džez. Proučava
albansko i uopšte balkansko muzičko nasljeđe, čije elemente ubacuje u sopstvene
kompozicije, u isto vrijeme držeći se standardizovanih džez postulata. Bosanac
Enes Seferović (bas) bio je devedesetih član Sarajevske filharmonije, a ujedno
i osnivač džez banda "Happy End" s kojim je nastupao na festivalima
širom Evrope, kao i džez trupe "Minority". Student je Univerziteta
muzike i pozorišne umjetnosti. Bajram "Lami" Istrefi (bubnjevi,
perkusije) rođen je u Kosovskoj (tada Titovoj) Mitrovici, i već od šesnaeste
godine, kao
izuzetan talenat, studira džez u Gracu. Pod velikim uticajem bubnjara Elvina
Džounsa i perkusioniste Trilok Gurtua formira osobeni stil koji je inkorporirao
u zvuk "Marimange".

Bajram Istrefi
|

Bojan Zulfikarpašić
|
"Special guest star" ovog projekta, Bojan Zulfikarpašić,
svakako je jedno od najvećih džez imena sa ex-YU prostora. Rođeni Beograđanin,
od malih
je nogu bio pod uticajem narodnih pjesama balkanskih naroda, klasične muzike,
britanskog popa i brazilskih ritmova. Iz ovog "bosanskog lonca" muzike razvio
se nevjerovatni pijanista, još prije dvadeset godina proglašavan najboljim
mladim džezerom SFRJ. Sredinom osamdesetih bio je stipendista čuvenog "Blue
Lake Fine
Arts" kampa u USA, da bi se 1988. preselio u Pariz, i najprije nastupao u duetu
sa gitaristom Noel Akšoteom u džez klubovima. Početkom devedestih, sa "Marc
Buronfosse kvartetom", osvaja nagradu najboljeg soliste na prestižnom "Concours
de la Défense" i postaje jedan od najtraženijih imena francuskog džeza. Slijede
saradnje sa tamošnjim odličnicima poput "Azur Quarteta" i Mišel Portala, da
bi 1993. formirao sopstvenu grupu "Bojan Z Quartet", sa kojom publikuje dva
albuma. Iako je još 1995. godine samostalno nastupao na "Amiens Jazz Festivalu",
do prvog samostalnog albuma, urađenog u okviru multi-etničkog projekta, "Koreni",
prošlo je gotovo pet godina. "Koreni" su bili pravi primjer etno-džeza, a kreirali
su ga, pod budnim Bojanovim okom, Alžirac Karim Ziad, Turčin Kudsi Erguner,
makedonski gitarista Vlatko Stefanovski i Beograđani - Predrag Revisin i Vojin
Draškoci. Svjetski uspjeh požnjeo je album "Solobsession", nakon čega su mu
bila širom otvorena vrata džez festivala u Montrealu, Parizu, Kopenhagenu,
Barseloni, Beču... Najveće priznanje uslijedilo je 2002. godine, kada je od
strane francuske
Vlade proglašen Vitezom reda umjetnosti i dobitnikom nagrade "Đango Rajnhardt"
za muzičara godine od strane Francuske džez akademije. Posljednjih godina
okreće
se triju kao džez formi, i sa bivšim basistom Herbi Henkoka, Skot Kolijem i
bubnjarem Našit Vejtsom nastupa i snima u Njujorku.
Snimke na albumu "Marimanga trio & Bojan Zulfikarpašić"
odsvirane su u Beču, gotovo prije četiri godine, i logičan su slijed projekta
"Koreni".
Iako je dominanta
albuma preplitanje pasaža gitare i klavira, valja istaći da se iz koherentne
cjeline nosača zvuka izdvajaju obrade albanskih tradicionala - "Valle",
"Fukaraja"
i odjavna, "Jusja none", jedina sa vokalnim elementima (zanimljivo, osim prvopomenute,
na ostalim nije učestvovao Zulfikarpašić). Za radijski singl u specijalizovanim
emisijama (mada funkcioniše i van džez areala) izabrana je uvodna kompozicija
"Mzati i vogel" sa odličnim groovom u pozadini (takođe odrađena bez Zulfikarpašića),
dok dramski široke, "Leter" i "Zilbra", treba više shvatiti kao eksperiment,
soundtrack za nesnimljeni film. Najbolju numeru na CD-u, "Nje lule", potpisuje
M. Kaćinari,
a melanholični etno aranžman Džaferija i Seferovića pravi je primjer valjanog
tretiranja muzičkog nasljeđa.
|