|
| MIZAR
"Terrible beauty is born" -
"Kobna ubavina"
(Dallas Records, Zagreb, 2005) |
NIŠANI GORE U NEBO!
Nikada nijesam krio da je skopski sastav «Mizar» u mom poimanju
roka kao umjetnosti dostigao najvišu kotu, te da sam u anketi koju je za potrebe
udružene armade jugoslovenskih rok novinara i radija «Boom 93» sprovodio cijenjeni
kolega Dragan Milanović oba (i jedina) albuma grupe svrstao među pet najboljih
u istoriji jugo-roka. Prvi nosač zvuka, nazvan imenom benda, donio je u moj
stan Nebojša Đukanović, danas montevizijski vokal grupa «Grim» i «Royal Blue»,
obrazloživši hitnju činjenicom da će isti promijeniti moje poimanje muzike.
I odista, tako je bilo – takav kvalitativni tektonski udar na moj auditivni
sklop nikad ranije, ali ni kasnije nijesam doživio. Impresivni i do savršenstva
dovedeni amalgam čvrstog gothic-rocka koji je kreirao multiinstrumentalista
Gorazd Čapovski, staroslovensko-vizantijskog crkvenog pojanja Gorana Tanevskog,
makedonskog folklora i kamerno-zagrobne dark atmosfere pocrtavane višeglasjem.
Uz crtež Albrehta Direra na naslovnoj strani.
Iako je prvijenac odmah zadobio kultni status, na drugom albumu
«Mizar» se priklonio imenjaku koji svijetli drugačijom svjetlošću (mizar je,
po arapskom predanju, zvijezda vodilja kroz pustinju). LP «Svjat Dreams» je
bio prepun filigranski preciznih etno motiva, a na već razrađenu rok podlogu
nakalemljeno je muziciranje na zurlama i tapanu, te izvorni ženski pjev «u dugačko».
Naslovna numera bila je obrada grupe «Eurythmics» i još uvijek slovi za jedan
od najefektnijih rok covera na brdovitom Balkanu. «Mizar» je prestao sa radom
1991. godine, i u proteklih 14 godina nije funkcionisao, a njegovi su ispisnici
postali članovi sastava «Cyborg», «Arhangel», «Anastazija» i «Kismet», ploveći
sa manje ili više uspjeha u ethno-dark-industrial-electronic vodama.
«Mizar» se tokom 2003. godine okupio isključivo zbog održavanja
turneje povodom 20 godina od nastanka, ali se ispostavilo da je količina akumulisane
energije bila više nego dovoljna za nastanak novog nosača zvuka. Naravno, nije
to više bila ta priča – muzički uticaji i način života s kraja starog i početka
novog milenijuma reflektovali su se i na zvuk benda, te je najnovija zvijezda
vodilja imala za sobom trag repatice u vidu zvučne slike prethodnika, naročito
«Kismeta». Posebnu, ako ne i ključnu, stavku reanimiranog «Mizara» činila je
činjenica da originalnog pjevača više nije bilo u postavi, te da je glas od
koga su se tresle noge zamijenio (takođe odlični, ali ne i impresivni) vokal
nekadašnjeg basiste (i vođe intrigantnog sastava «Padot na Vizantija») Gorana
Trajkoskog. Nastala je moćna mješavina u vidu 12 pjesama, među kojima ima muzičkih
brojeva za kojih bi trebalo izmisliti još jedno stepenovanje iznad superlativa,
ali ima i kompozicija čija je melodijska potka već viđena u dark-rock arealu
s ove ili one strane Atlantika.
U prvoj grupi su numere koje su najbliže originalnom predlošku
«Mizara», monumentalni "Amfilohij", te nevjerovatna "Počesna
strelba" i odlični «Vo mojot son», s tim da prve dvije otvaraju album i
predstavljaju upečatljivo najbolje momente na nosaču zvuka. «Počesna strelba»
umnogome objašnjava cjelokupni credo grupe («Nišani gore v nebo, i zamolkni
vo tišina), sa «Cure» uvodom, efektno ubačenim muzičkim i stihovnim citatom
Džima Morisona iz pjesme «Break on through» (citat apsolutno izgleda kao da
je sastavni i neraskidivi dio numere) i mješovitim horom u fejdu, i za kratko
je vrijeme oborila sve granice popularnosti nove makedonske muzike. Dvije numere
iz repertoara starog “Mizara” doživjele su značajan otklon od originala – stara
narodna «1762» pametno je obogaćena gudačima i duvačima, a odjavna «Gradot e
nem» mutirala u elektronsku formu, kudikamo slabiju od jezgrovitog predloška.
Obzirom da članovi «Mizara» sebi daju mesijansku ulogu čuvara
arhetipa autentične makedonske kulture, zanimljivo je što su čak četvrtinu albuma
izveli na engleskom jeziku, no još je zanimljivije to što se te kompozicije
ne udaljavaju previše od atmosfere balkanske težine i tereta naslaganih vjekova,
o čemu je, uostalom, najbolje progovorio Mančevski u «Prije kiše». «Is this
house of glass my homeland? It is midnight in Europe. It is cold and dark.»
- stihovi iz pjesme «Of Mice & Men» objašnjavaju sve.
No, upravo je taj globalistički pristup premošćavanja civilizacija,
od asocijacija na jednookog kralja Filipa Makedonskog i mitskog cara Samuila
(«Razgovor so slepite»), korišćenja biblijskih motiva vječnog prokletstva (»Juda»,
"Armakedon"), do inkorporacije stihova irskog pjesnika W. B. Yeatsa
(naslov albuma «Terrible Beauty Is Born" je iz njegove pjesme "Easter,
1916") i neizbježnog «Gavrana» E. A.Poa, ono što ovaj album čini draguljem
kojem nema poređenja u okvirima svih zemalja bivše SFRJ.
| 
