|
| Razni izvodjaci
"Dalmatina... lipo, lagano..."
(City Records, Beograd, 2005)
|
®IVOT JE MORE, MORE JE ®IVOT
Dobro se sjećam početka devedesetih kada su čistunci sa nacionalnim
predznakom iz crnogorskih radio stanica prekonoć izbacili najprije slovenačku,
pa hrvatsku muziku; u fonotekama su ploče dojučeraąnje sabraće osvitale izgrebane
do neupotrebljivosti, a u gomili smeća primorske postaje koja danas baątini
Markonijev kontinuitet gotovo su se redovno mogli pronaći vrijedni komadi kojima
su ljubitelji hrvatskog pop-rok zvuka popunjavali sopstvene fonoteke. Ista slika
se ponovila i na srbijanskim medijima, a jedan od urednika muzičkih emisija
doľivio je medijski (ali zamalo i veoma konkretni) linč zbog "upotrebe
nenamjenskih pjesama", tako da su, u "svjesnim" novinama, u "leadu"
ątampani naslovi tipa: "Dok padaju bombe, 'Nadalina' muti jaja na Radio-Pančevu".
Nevjerovatno je koliko je porozno kolektivno sjećanje Balkana,
jer, danas, desetak ili malo viąe godina poslije, gotovo da nema radio stanice
u kojoj dominantna muzika nije sa prostora zapadno od Debelog brijega, i, zanimljivo,
ali i za socioloąku analizu, u vraćanju pop-rok muzike "sa onih prostora"
prednjačili su upravo oni ąto su s najvećom zagriľenoąću protjerali istu odavde.
Televizija je, kao i u svemu, bila prva, a odličnu logistiku davale su i dnevne
novine, naročito one tako briľno secirane u "Nacrtu za ideologiju jedne
vlasti" dr Andrijaąevića.
U Srbiji je stjegonoąa bio, naravno, "Pink" medijskog
mogula ®eljka Mitrovića, koji je sa istom pedantnoąću kojom je ugurao turbo-folk
u naąe ľivote, to isto uradio sa hrvatskim popom lakih nota. Uslijedili su degutanti
kokteli muzike hrvatskih izvođača, besmisleno nazvani "Nostalgija 1, 2..."
(iako o nostalgiji ne moľe biti ni govora, jer su u pitanju performeri sa novim
izdanjima i pjesmama, od kojih neki nikada nijesu ni bili u Beogradu), da bi
nastavak uslijedio publikovanjem ovog izdanja u kojem "City Records"
ide na "ljetnju" kartu – more, plaľe, preplanula tijela, talasi, palme
itd. tj. onako kako ove "summer and fun" atribute vide kontinentalci.
"Dalmatina... lipo, lagano..." donosi kompozicije
čakavskog dijalekta ikavskog narječja i izvođače koje gravitiraju Splitu kao
muzičkom centru. Sa dvije pjesme je predstavljen Oliver Dragojević, a sa četiri
"Magazin" (po dvije pjesme za Rozgu i Danijelu Martinović), Doris
Dragović i Petar Graąo. U pitanju su, osim Oliverovih, manje poznate pjesme
iz fundusa izvođača, no obzirom da originalno izdanje potpisuje labela "Tonika"
Tončija Huljića, očito se sastavljač kompilacije vodio merkantilnim postupkom,
odnosno izbjegavanjem plaćanja autorskih prava tamo gdje ne mora. Samim tim,
"dalmatinska" kompilacija nije i ne moľe biti potpuna, jer bi za valjano
prezentovanje primorkog "leđero" sazvučja trebalo na CD uključiti
čitavu armiju odličnih pjevača i pjevačica, od Meri Cetinić, recimo, do Gibonnija
i Teddy Spalata, prije svih. No, u tom bi se slučaju, uąlo u zonu "Croatia
Recordsa" i inih firmi, pa bi i novčani izdaci bili veći.
Uostalom, i ova kompilacija odlično "pije vodu",
naročito kod onih koji ranije nijesu čuli izvornike. Naročito će sluąateljstvu
biti intrigantan duet Petra Graąa i koąarkaąa Dina Rađe (koji se pokazao boljim
od mnoątva "profesionalaca") u pjesmi "Nisan viąe ja sa njom",
kao i "Umrit il' ľivit" Jelene Rozge. Uputstvo za konzumaciju ovog
nosača zvuka je mahom poznato svima – suncobran, noge u plićaku (ili u banjici,
ako ste daleko od plavetnila), ąpricer "'ladan ko zmija", dvije ąkombre
na gradelama, lijepo i lagano, kako kaľe i naslov ove kompilacije. Razne varijacije
ovog recepta takođe dolaze u obzir.
| 
