UROKANI DJ ZDENA - Ni vrit ni mimo
(Slusaj najglasnije, 2006)
Stalno prisutan na domacoj sceni, Zdenko Franjic je sustavno zaboravljen
od medija, kritike i publike, a objavljuje mahom odlicne albume. U njegovoj
najnovijoj fazi primjetan je veliki utjecaj razlicitih glazbenih fuzija -
od elekronike, reggaea, funka, hip-hopa, do undergrounda i psihodelije...
Prijedlog za album godine, ako niste jos uvijek odlucili sto ce na sirotinjskoj
Cro sceni biti The Best 2006!
Novo glazbeno izdanje Zdenka Franjica je jedan od sasvim logicnih sljedbenika
njegovih prethodnih solo radova, a usudio bih se reci i do sada njegovo najcjelovitije
solo ostvarenje. Radi se o dvostrukom albumu na kojem je Zdena ponovno pribjegao
svojem starom receptu u kojem koristi izabrane instrumentalne samplove u svrhu
koristenja same glazbene podloge za ispjevavanje razlicitih tekstura o "bluesu
beloga Zagreba grada" i okoline u kojoj zivi. Osim sjajnih glazbenih
matrica kojima se koristi Zdena (malo tko poznaje njegove "samplove"),
najveci dio prostora posvecen je vrlo bogatoj i smisljenoj lirici. Uvodna
"Voznja" vodi kroz stari song kojeg je Zdena napravio tko zna kad
(vec objavljeno) u nesto izmjenjenoj tekstualnoj varijanti, a u narednoj "Push
it" koja je osmislena kao "pusis" objavljeno je nekoliko verzija
suste zajebancije na reggae, sis cevape, pusenje sita i vrlo smisleni nacin
psiho jebanja. "Losi modri decaki II" donosi svu uzbudljivost Zdenkovog
lirskog izraza. Sjajni tekst uz sjajnu podlogu - "modro je stanje duha,
oh Diname nebus prvi...". Dobar dio slicne proniciljive zajebancije vidljiv
je kroz naslove "Music lover" (odnosi se na bogatune punih dzepova),
"A man", "Ulicna pesmica" ili "Pokolj leptira"
(posebno ova posljednja) govori o iznimnim dogadajima. Sjajno! Bravo Zdenko!!!
Drugi dio albuma nije nista manje interesantan od prvog dijela - prva kompozicija
"U lice si mi pljunula" kao i naredna "Polnocni vlakovi"
je vrlo interesantne teksture, kao i od prije poznata "Male cice, veliko
dupe". Jedna od velikih stvari ovog albuma je skladba "Zdenko budi
losi" (vjerujem da ce se mnogi pronaci u slicnoj situaciji, ako se do
sada nisu pronasli) koja uz odlicnu podlogu ima niz sjajnih producentskih
bravura. "Rasprava s Bogom" je najiskreniji Zdenkov odgovor na "Ni
vrit ni mimo" i treba ga samo protumaciti preko Zdenkovog neprijepornog
talenta za skladanje odlicnih plesnih kompozicija.
Sjajna elektronska reggae-dub podloga koja prati ovaj album je nevjerojatan
dio price koji slusatelja vodi u svijet samog Zdenka, a jedina mrlja koja
prati ovaj izuzetan rad jest nedovoljno produciran sum u prekrasnoj kompoziciji
"Losi modri decaki" gdje Zdena poput (zaboravljenog?) Stulica spominje:
"...ah Diname ne buą prvi, ah demokroacija!" Jedna od posljednjih
skladbi, "Opet budem stajal pred ljudima", jedna je od najiskrenijih
Zdenkovih kompozicija u karijeri i moze se bez problema staviti u kostac sa
najboljim ostvarenjima Suicide, The Fall, Neil Younga, Van Morrissona, The
Doors, Iggy Popa, i tko zna cega jos.
Ovaj Zdenkov rad je najdoradeniji do sada, odlicno produciran i mnostvo skladbi
bez problema moze postati kultnim hitovima. Nesto ovakvo u okvirima hrvatske
produkcije jos nikad nije realizirano.
Zdenko, ti si novi Suicide, Can ili u modernijoj varijanti A.R.E. Weapons!
Svaka ti cast sto jos uvijek drzis pijedestal buntovne rock maste u ovoj glazbenoj
sirotinji! Zivio mi jos dulje od americkog carstva!!!
