Novi projekt ponikao u Franjicevoj nepresusivoj skoli talenata donosi obilje iznenadjenja - ples, elektroniku, psihodeliju i duboku sofisticiranu artisticku sklonost ka odlicnim eksperimentalnim potezima.

Ovdje se radi o novom projektu Hrvoja zvanog Sprle i Antonija, koji su izmedju ostalog bili i idejni pokretaci, na zalost, malo poznatog projekta D.K.K. 2001. godine su pod tim imenom objavili odlican i zajebantski, no posve neprimjeceni album "Balkanski trokut" i redovito poceli suradjivati sa Zdenkovim "Slusaj najglasnije" gdje su objavljivani njihovi radovi. Poblize, njih dvojica prave raznorazne elektronske kompozicije sarajuci nemilice po razlicitim stilskim pretincima (techno, jungle, d'n'b, trip-hop, hip-hop, electro-pop, psihodelija...).

Ovaj projekt koji je vec bio predstavljen na "10. bombardiranju New Yorka", 2004. godine, ovdje se prezentira kroz odlican i cjelovit, uglavnom, instrumentalni album u trajanju od 45 minuta. Album otvara odlicna "Loco train" sa razlivenim gitarskim samplovima, ksilofonskim melodijama uz pratnju zaraznog plesnog ritma. Jedine kompozicije koje sadrze ponesto teksture jesu druga skladba "Fashion hate» koja sadrzi vjestu kombinaciju brzih jungle / d'n'b / fast beatova i ponavljajucih vokala tako da su vidljive poneke konotacije utjecaja dubova, aranzmana Asian Dub Foundation ili ponekih minijatura beogradske Neocekivane sile, te sjajna "Work no more" koja poseze za vrlo intrigantnim ritmicko melodijskim rijesenjima uz lagane primjese orijentalnih glazbenih arabeski. U predposljednjoj skladbi "Sleep over" takodjer je koristen vokal, no on je vise u funkciji "zakukuljenog" i nerazgovijetnog psihodelicnog paravana. "People" je takodjer plesna skladba, nesto umjerenijeg i jednostavnijeg ritma, a neodoljivo podsjeca na legendarni eksperimentalni kolaboracijski rad David Byrna i Brian Enoa "My Life In The Bush Of Ghosts". Drugi dio albuma je nesto laganijeg tempa sa obiljem plesne down-tempo atmosfere u kojoj prednjace hipnoticki kraut-rock beatovi i obilati premazi razlicitih harmonijskih sintagmi i sjajnih producentskih zahvata (sumovi, zvukovi radio-frekvencija, lomovi razlicitih samplova u naslovu "Radio pipe"), a vrlo interesantne sfere donosi skladba "Black continent" uz koristenje melodija zvukova egzoticnih africkih udaraljki, te lagani psycho-trance "Acid people" (fine elektronske melodije). Posljednja kompozicija "Trum 5 five" sjajan je plesni krizanac trip-hopa, funka i big beata. Nakon preslusavanja ovog albuma namecu mi se mnoga imena koja su utjecala na projekt XXX, no o tome ce oni sami najbolje progovoriti u jednom svojem interwievu.

Kada bi ovaj rad momci uspjeli prezentirati preko benda koji bi ovo odsvirao uzivo imali bi velike sanse da dodju do pozicija koje momentalno na ovim prostorima drze Darkwood Dub ili vec spomenuta Neocekivana sila.

franticz@hi.htnet.hr
http://www.gla.ac.uk/~dc4w/listenloudest/reviewsfrench.html