GARIBOR - Hocu kuci (Slusaj najglasnije,
2006.)
Novi rad sastava iz Bora...sjajno, sjajno, sjajno... U sjajnim vremenima
YU-new wavea, kada su se svi pomalo zasitili zvukova Idola, Sarle, Orgazma,
Azre, Haustora, Filma, Kazalista, Labaratorije... dosla su tri podcijenjena
albuma Kozmetike ("Kozmetika"), Pekinske patke ("Strah od monotonije")
i Lune ("Nestvarne stvari") koji su u stvari cijelu pomamu oko novog
vala htjeli podici na vislju razinu. Na zalost, i vecina kritike i veliki
dio publike je ova tri albuma pokopao samo zbog jednostavnog razloga koji
se odnosio na glazbeni minimalizam koji za razliku od gore spomenutih imena
nitko nije previse koristio.
"Hocu kuci" je vise nego fenomenalan album koji idealno nastavlja
onu crtu Patkine "Monotonije", prvog i jedinog albuma Koztmetike,
Luninih "Nestvarnih stvari", te usudio bih se dodati i art-radova
Boe s pocetka osamdesetih (posebno debi "Boa" iz 1981.), te prvog
rada Dorian Graya ("Sjaj u tami", 1983.), a donekle i nekolicinu,
uglavnom prvih radova EKV. Medjutim, stvar se u 21. stoljecu neznatno pomaknula
u korist minimalizma i sve vise je prisutna glazbena tehnika hipnotickog ponavljanja,
tako da Goribor koristi otprilike slicne glazbene sekvence za stvaranje vlastitih
kompozicija. Na albumu korise mnostvo trend-ritmova s pocetka 21. stoljeca
(trip-hop, r'n'b, d'n'b), no sve u kontekstu koristenja vlastitith preokupacija.
Skladbe su sjajne (ima ih 10), a govore o robovlasnistvu i prestanku ovisnistva
o drogi (naslov "St. Bluz"), samospoznaji (sjajna kompozicija "Bez"
u kojoj govori "...ja sam vernik bez crkve, gradjanin bez grada, ljubavnik
bez zene, ritam bez bubnjara..."), politici ( vrlo cudna "Bass Cunami"),
blagi nihilizam (hitoidna "Sjajne niti"), bluezerska trip-hop psihodelija
("Cujem bluz") i neispunjenim snovima (posljednja "Vise se
ne bojim").
Kao hit namece se kompozicija spomenuta "Bez", zatim "Nestajem"
sa tipicnim hip-hop / r'n'b ritmom uz odlican tekst i jos bolju svirku gitare,
te maloprije spomenuta "Vise se ne bojim". Sjajno!!! Prva skladba,
"Gori", odlican je plesni instrumental na tragu sjajne "Theme
for great cities" Simple Minds (ako ne i bolje!!!), dok je druga, "Dalajlama
me se secas" odlican hipnoticki retro u rad grupe Can s podebljanim utjecajima
trip-hopa.
Britancima je vrhunac karijere predstavljala turneja po Americi, pa zasto
ovom odlicnom sastavu to ne bi bio barem jedan koncert u Zagrebu, Ljubljani,
Sarajevu i Skoplju? Barem kao pocetak odlicne karijere! Ili pojednostavljenije,
tko se sjeca Boe, Idola, Kozmetike, U skripcu, naravno, ovovjekog Rambo Amadeusa,
The Beat Fleet, ovo ce biti sjajna zamjena. Strasan album. Odlican. U rangu
sa najboljim radovima Buldozera i Labaratorije.
Ocijena: cista desetka ! 10!
(ovo rijetko mozete ocekivati od Horvija)