Povodom izlaska debija, Afion priređuje i veliki promotivni koncert u maloj dvorani Vatroslav Lisinski - 15.12.2006. (petak).

Ovaj sastav nije potrebno posebno predstavljati na našim stranicama budući da ga neprekidno pratimo od samog početka kada su održali jedan od svojih ranih nastupa u sisačkom "Ozonu" prije nešto manje od dvije godine. Album koji su konačno uspjeli ostvariti, nakon dvogodišnjeg rada, predstavlja ih u odličnom prozračenom stilu koji je zahvaljujući studiju "Šišmiš" (Velika Gorica) i produkciji Švigija.

Njihov fuzionistički smisao za folk, ethno i varijacije na temu rock (i sukladnih) ritmova uobličen je kroz 14 skladbi na način kako to uobičavaju raditi na nastupima uživo. Uz 8 skladbi koje se nalaze na njihovom prošlogodišnjem demo materijalu ("Baroš, oj, Barica", "Alaj, alaj, Jano", "Slavuj", "Marijo (deli bela kumrijo)", "Ciciri miciri", "Okruglo zeljiče", "Duni mi, duni" i "Bratec kosi"), ovdje se nalazi i 6 "novih" kompozicija uglavnom uzetih iz područja makedonskog folka - "Devojče, devojče", "Jovka Kumanovka", "Stamena", "Goranine, ćafanine", uz izuzetak bosanske sevdalinke "Anadolka" i međimurske "Dej mi, Bože".

Sve ove skladbe Afion je tijekom svojeg dvogodišnjeg rada nadebelo odradio prilikom mnogobrojnih koncerata, tako da je samo snimanje u studiju za njih manje-više bila čista stvar tehničkih i produkcijskih finesa. Tako su neke skladbe dobile dosta novijih elemenata (poput prostorne produkcije, širokog zvuka i na momente "raštrkanih" efekata), dok se za prvi singl "Baroš, oj, Barice", kao i nekolicinu skladbi primjećuje vokalna prilagodljivost Lidije Dokuzović i višeslojna svirka gitare Danijela Maoduša koji su u principu osnovna (i vrlo čvrsta) nit ovog naoko mirnog i staloženog seksteta.

Posebni dojam ostavlja "novija" pjesma "Dej mi, Bože" koja je odsvirana s gotovo snenim jazz-pop ugođajem u maniru Stinga (početak skladbe ima pozadinsku violočelonsku harmu), "Bratec kosi" gdje su upotrebljeni maniri ukroćene simfonije, eksperimenata, pa čak i laganog prizvuka avangardnog rocka (poput Sonic Youth), te odlični aranžman, "Marijo", gdje se ispoljila sjajna veza gitare, bubnjeva Nenada Kovačića i flaute Tatjane Bijelić.

Osobno, nekako mi se čini da su Afion s ovim albumom daleko bolji u onom pogledu kada su skloniji "eksperimentalizaciji", nego li samom pogledu u čisti ethno zvuk koji je ionako njihov osnovni temelj. Ako se izostave povremeni producentski "kakofonski" ispadi u "crveno", po svemu prikazanom, ovo je odličan ethno-album koji će u budućnosti predstavljati veliku snagu ovozemnog world-musica.