|
|
|
SLUŠAJ NAJGLASNIJE
Novosti iz kataloga za 2006 / 2007
godinu (2) |
Zdenko Franjić uporno uporan kao i uvijek, opet je
priredio cijeli niz novih izdanja. Njegova znamenita nezavisna izdavačka
etiketa, Slušaj najglasnije, podarila je ponovno cijeli novi niz izdanja
koje dopunjavamo s nekim najnovijim i nekim prošlogodišnjim, te reizdanim
i nerecenziranim albumima. |
KISH - Echoes in a quiet church (2006, Slušaj
najglasnije)
Djelo
nadahnuto prije svega sjetnim glazbenim impresijama ostavštine flower-powera,
djece cvijeća, te melodičnim koloritima sympho-rocka. Uz Nikolu Kiša
(klavijature i vokali) jedina pratnja je Goran Repinec na gitari, tako
da album zvuči dosta "šuplje", no uz prilično meditativno
i nevino ljubavno okružje tekstualne tematike (koja u sebi nosi i podosta
religioznosti). Zvuk praznine se doima i kao blaženi prostor kome sam
autor vjerojatno teži u svom izrazu. Svih 14 skladbi je otpjevano na
engleskom jeziku ("Tell me if you know" i "Baby plays
around" imaju dvije verzije), te ih u pojedinim trenucima obilježava
solidna aranžmanska orkestracija (naslov "Because", "Echoes
in a quiet church", "See my friends"), uz, ipak, prekratki
vremenski tijek koji nekako narušava vrlo dobru harmoniju i mirnoću
same izvedbe.
|
LOU PROFA - Nove kreacije (2006, Slušaj najglasnije)
Evo
jednog In memoriama za "godfathera soula"... Premda je ovaj
rad snimljen još u 4. mjesecu 2006., u "Green zone" (ili kako
na omotu piše - "Zelenoj zoni"), a objavljen nekoliko mjeseci
kasnije, možemo ga smatrati najnovijim radom iz bogatog asortimana Lou
Profe. Ovaj se sjajni pjevač konačno prikazao u svojem pravom svjetlu,
kao vrsni vokalist uz potporu instrumentalnih samplova (Ronnie Laws,
Miss Elsie Smith, King Tubby, James K. Nine, Benny Poole, Crusaders,
Kool & The Gang itd...) na koje je ispisao svoje ležerne tekstove
na hrvatskom jeziku o ljubavno-seksualnim, rockerskim i inim, vrlo sličnim
opsesijama, gdje mu se povremeno pridružuje i sam DJ Zdena kao prateći
vokal. Uz odličan Profin vokal, ovdje se nalazi mnoštvo poznatih soul-funk
instrumentalnih podloga na koje dotični pjeva i odlično se snalazi,
čak i zabavlja za razliku od live nastupa gdje je hladan 'ko led. Inače,
Profi je vrlo dobro legla "Stomp and buck dance" legendarnih
Crusaders, gdje se tekstualno i vokalno razvalio kroz tekst "Zagreb
je 'kak san". Albumom Profa zvuči kao prava legenda koja je prošla
sve do sada znanog u oblasti rock'n'rolla (u slučaju ovog albuma funk-ira
a'la James Brown) koji mu je pravi životni smisao. Odlično Profino djelo!!!
|
MRŠAVI PAS - Elektronska muzika za decu (2007,
Slušaj najglasnije)
Baš
za decu?! Malo tko će ovo puštati deci... Album u početnih 9-10-11-12
naslova zvuči kao da je izvučen iz arsenala mnogobrojnih video-igrica
(a i u nekoliko završnih), no u finalu zvuči kao strašno dobra "zeka".
Međutim, album nema niti jedne informacije o izvođaču (što je u elektronici
vrlo česti slučaj), te su sve stvari poredane po abecednom redu što
sve skupa zvuči vrlo kakofonično. Ne znam da li je dotični izvođač baš
to i želio postići, ali sudeći po nekim vrlo zrelim kompozicijama ("Leptirica",
"Mali mrav remeti koncepciju", "Nije stalo" i odličnom
instrumentalu, "S.M.O.R."), ne bi se moglo tvrditi. Sve su
skladbe vrlo kratke (od 1 do maksimalno 3 minute) i omeđene su u strogi
minijaturni oblik kompjutera i sintesajzera na način vrlo blizak Aphex
Twinovim albumima s početka karijere, no zato imaju vrlo "zgodne"
naslove - primjerice "Cigi ciganka", "Dušo-maco-sunce-zlato",
"Fazan prazan", "Halo Svemir", "Kauboj u crvenom
sedlu", "Pesme o bebi", "Tata, vidi zac", "Turbo
kid", "Tvoj nos"... Samo kaj sve to izgledaju kao nekakve
"igrice"... Važno je napomenuti da na albumu nema gotovo nikakvih
tekstova osim povremenih vokala, uglavnom uvrnutih u nizu skladbi od
kojih se očituje punkersko-dječja (pedofilska, možda?!) "Memorandum
do..." i odlična, "Merhaba alelejkum", te "Njega
ne", zajebancija na turbo-folk "Od muke sam propevao",
pesimistička DKK "Pušenje ubija", koračnica "Sha la laj"
i skroz šašave dječje, ali i Tom Waitsovske "Sve je pošlo po..."
(uz poznati sample "...sve je pošlo naopačke za vrapce i mačke...").
Album sadrži čak 37 pjesama koje će netko, tko će preslušavati album,
zaključiti da izvođač ima strahovito velikog talenta za (povremeno)
stvaranje vedrih kompozicija poput songova koje su izvodili Minja
Subota, Labaratorija zvuka,
Branko Kockica i nekolicina sličnih u ex-YU stvarajući "najpopularnije"
pjesme za djecu (a da li je to bilo baš za djecu?). Neobičan elektronski
album kojeg će neki štovatelj spomenutog Aphex Twina možda približiti
s onime što su Šarlo Akrobata
napravili sa "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." početkom
osamdesetih godina u odnosu na tada vrlo bitnu i značajnu post-punk
i new wave eru. Ili netko tko strahovito cijeni Tom Waitsa i njegov
način šege. Kratko i vrlo jasno. Nešto vrlo, vrlo slično...
|
PAKALA - Niugde (2007, Slušaj najglasnije)
Ovaj
trio potpisuju Ivan Ilić, Milan Đurić i Željko Ljubić koji se vrlo slojevito
služe finim metodama rock struktura u svojih 8 kompozicija. Ponajprije
prednjače ambijentalne sfere (u uvodnoj, "Levom stranom neba"
i većini naslova), elegične rock balade ("Niugde", "Moa",
"DubOko"), te post-rock pejzaži ("BezE"). Od instrumentarija,
služe se klasičnom postavom sastavljenom od gitare, bubnjeva, basa i
klavijatura (uz pripomoć elektronskih efekata duhača), te vrlo dobrog
vokala koji bojama i interpretacijom podsjeća na Bajagu iz sredine osamdesetih.
Tematski su opsjednuti romantikom, ljubavlju, ali i sarkastičnim optimizmom
("...odmahujem rukom, dodajte mi uže, jedno malo duže, da budem
zmaj visoko na nebu, u blizini sunca ljubav bunca... ali ja ne brinem,
deca će spasiti svet, toliko hrabrosti je ostalo, zar ne...?"),
što vrlo umješno uklapaju u svoj zaneseni stil koji pomalo podsjeća
na post-rock (ponajprije zbog načina tretiranja gitarskih dionica i
obilja "laid-back" pozadina). Od skladbi vrijedi izdvojiti
spomenutu "Moa" koja obiluje vrsnim orkestracijama, pitkim
tekstom i primamljivim rock nabojima, te sjajan i mogući hit "Građanin
sveta" gdje se očituje sposobnost ovog trija da spretno povežu
smjernice vrlo zahtjevnih sintagmi izvođača poput R.E.M., Mercury REV,
Flaming Lips, Radiohead i sličnih u ozbiljan i nepretenciozan plesni
rock song. No, ipak, najvještijom se skladbom ističe "Ludus"
gdje je prepleteno obilje različitih aspekata iz rock povijesti (od
flower-powera, sympho-rocka do novovjekovnih space-rock strujanja).
Vrlo lijep album kojeg krasi sjajna gitaristička svirka, sjetna atmosfera
i mnoštvo prozračnih boja. Veoma dobro urađeno!
|
PUZOD - Metalna kola (2006, Slušaj najglasnije)
Još
jedan u nizu projekata Pitija, Peđe i Gogera iz (Gori)Bora, na čijem
stražnjem omotu uz fotografiju bubnjara Gogera s velikim i zašiljenim
ušima stoji podatak da je album sniman 2004. godine. Rad ima 6 kompozicija
koje su presjecane s nekoliko blues hard-garage-rock sintagmi (od čvrstog
rocka "Motorna glava", hard / grungea "Karike i lanci",
rock balada "Balada"), ali album skriva i neke drugačije preokupacije
koje se mogu posmatrati preko prizme individualnih alter-rock opsesija
u odličnom broju, naslovnoj, "Metalna kola", gdje se ekipa
dobro otkačila na račun pretjeranog i lažnog jet-seta i EKV. Čvrsto
i rockerski melodično djelo kojem jedino manjka dobra produkcija.
|
RAZNI IZVOĐAČI - 11. bombardiranje New Yorka
(2006, Slušaj najglasnije)
Trebalo
je pune dvije godine da Zdenko napravi novi nastavak "Bombardiranja"
za koje je 2004. izjavio da se vjerojatno neće iz mp3 formata prebaciti
na DVD izdanje. Međutim, protekle dvije godine sakupio je čak 117 izvođača
(na prošlom bombardiranju ih je bilo 73), koji su ovdje prisutni s najmanje
dvije skladbe, tako da je unatoč svemu DVD izdanje s 1,34 GB (oko 20
sati!!!) glazbe bilo neminovno. Tako je ovdje prisutno 97 izvođača s
područja ex-YU, dok ostatak čine izvođači iz USA (Al Perry, Bad Folk,
B Movie Rats, Bob Urh & The Bare Bones, Etui Etui Soniczoil, John
Trubee, Scott Deluxe Drake, The Goblins, The Lone Wolves, The Ultra
5, Zero Child), Velike Britanije (American Scientists, Madtone, Skipper),
Turske (DDR), Argentine (Federico Barabino), Francuske (Gu Guai Xing
Qiu), Njemačke (Machina, Saltones, Sceptic Jazz) i Izraela (The Astroglides).
Kao i prethodno izdanje, i ovdje se nalaze svi potrebni kontakti od
svakog izvođača, a opisivati njihovu glazbu, izraz, svjetonazor, te
napisati recenziju je isto što i pokušati u par redova sažeti opus Frank
Zappe, Neil Younga, David Bowiea, Lou Reeda, The Fall i sličnih autora
koji su imali najrazličitije faze i veliko bogatstvo stvarateljskog
opusa. Stoga to ostavimo svakom slušatelju ponaosob. Jedno je sigurno
- ovo je uistinu velika enciklopedija nezavisne rock (i ine) scene druge
polovice prve dekade 21. stoljeća.
|
STATLER & WALDORF NOISE ERECTION - Kancerogeno
(2006, Slušaj najglasnije)
Premda
je ovaj rad snimljen još 1999. godine, u riječkom Studiju za sirotinju,
te imao svoje učešće u jednom od nastavaka "Bombardiranja New Yorka"
i bio objavljen negdje početkom 21. stoljeća, prošle godine je doživio
svoje reizdanje. SWNE dolaze iz istarskog Buja, te su prije svega ovdje
prikazali svoje viđenje tada već prohujalog vala američke nezavisne
rock scene (The Jesus Lizard, Cows, Scratch Acid, Butthole Surfers,
Circus Lupus, Fugazi, Nomeansno, At The Drive-In...) kroz plesne brojeve
na hrvatskom jeziku. Svirka je korektna i prilično dobra, glazbena kreativnost
na zavidnoj visini, aranžmani dotjerani, no tekstovi su vrlo banalni
i nedorečeni kao da su izgorjeli u pretjeranoj želji za sofistikacijom.
|
ZORNJAK - S ljubavlju (2007, Slušaj najglasnije)
E,
ovdje ima svačega... Otkačeni kvintet - Lara i Mila (vokali), Željac
(gitara), Chega (bas) i Darko (vokal i bubnjevi), na ovom su snimku
snimljenom uživo u caffeu "Jazz" u Subotici, januara 2006.
godine, naglasili svoju sklonost ka maksimalnoj zajebanciji u pretincu
blues-rock-funk-dance-rockabilly-rock'n'roll. Vokali su dosta šašavi,
otkačeni i poprilično vickasti (posebno cure u uvodnoj "Luzer"),
glazbeno su opredjeljeni ka jednostavnom minimalizmu s ponavljanjem
istih fraza, te su svoj intenzitet lucidnog sastava pospješili s nekoliko
šegačina na račun alternativnog rocka (ha-ha-ha naslov "Alternativa"),
Azre (naslov "Deset") i mnoštva izvođača koji kopiraju svoje
uzore. Tek u spomenutoj kompoziciji, "Deset", pokazuju neke
sasvim drugačije instrumentalističke sklonosti ka aranžiranju vlastitog
svjetonazora, no on je vjerojatno zbog gitarske solo-dionice stavljen
u fade-out, fade-in. A da je skladba "Odlazim" bila objavljena
prije prvih Partibrejkersa i Majki, danas bi bila pravi legendarni hit
zbog svoje jednostavnosti. Posljednja skladba, "Veverica (live)",
u reggae maniru koji svojim načinom podsjeća na mnoštvo velikih ex-YU
hitova, vjerojatno se sasvim slučajno pronašla kao čista dopuna na albumu.
Tekst iste je potpuno blesav i ne treba ga uzimati za ozbiljno ("...veverica
je pobegla na drvo i hajmo' svi na drvo..."). Uz prikazano, Zornjak
je negdje na nivou bezgranične zabave nekadašnje Labaratorije i The
B-52's, samo s daleko slabijim kreacijama, otprilike poput sastava Srž
(album "Šestputaautoput / U mrtvo iz praćke"). Šta to sve
vrijedi kad je njihov stih "...nema para..." iz naslova "Para",
sasvim jasan. Da su kojim slučajem na velikom anglofonskom tržištu,
uz zna se, strahovito moćnu produkciju i propagandu bili bi vrsni nastavljači
Muppet Showa u rock varijanti.
|
| |
|
Reklamno mjesto 5
Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7
Reklamno mjesto 8
Reklamno mjesto 9
Hosting sponzor:
|