Naked
Noyz
Multikultivator
Muzika se sluša. U najpoželjnijem i najboljem slučaju
(ovom, konkretnom) sa uživanjem. I teško se (u tim momentima) da rečima iskazati.
Povrh svega,
ma koliko muzički osoben, izražajni kod ovih muzičara, posvećenika, instrimentalista,
bio razbarušen u svojoj višeslojnosti i izbalansiran, melodičan, sofisticirano
nenametljiv isto koliko i potpuno prijemčiv, on, snimljeni muzički materijal
je, idejno i svirački, na viskopozicioniranom nivou. U svojim korenima orjentisan
u džezu, sa dodatkom raznoraznih ukusa i ukrasa.
U momentima kada vas dva
basa (dobro ste pročitali) u sastavu grupacije Naked, Ivan Mihajlović i
Branislav Radojković (Rare), hipnotički sigurno nose i vode kroz ovo specifično
putešestvije, gotovo nestvarno rekao bih, da bi totalno neočekivano isto
kao i iznenada, milozvučni i ne iritantni zvuci violine i harmonike uspeli
da se preliju jedan nakon drugog. Veoma dozirano i odmereno. Uspevajući
da ovaj nesvakidašnji rad i trip, zatvore u jedan kreativni krug i dobro
osmišljen koncept, koji retko da ovde i danas, konkurenciju ima.
Ovo ostvarenje
sa dvanaest numera, počev od uvodne "Dirty faces", preko "Slobodne vožnje",
pa sve do završnog dokumenta "Alaja Hisar", ovako koncipirano - arteficijalno
pre svega - jeste u neku ruku prepušteno samo sebi (da diše slobodno,
punim plućima) i što je najvažnjie, upravo - vama.
Album, disk, naslovljen
sa "Noyz",
ručno pravljen i opremljen (Insomnia design group), muzički, pre svega,
u svom tkivu, sadrži dva instrumenta koja su duboko ugrađena u DNK
kod široke konzumentske populacije, stoga, ohrabrujuća reakcija na koncetnim,
živim
performansima ovih momaka, ni u kom slučaju nije slučajna. Naprotiv.
I još nešto, na kraju, ali i ne kao najmanje bitno, a u
najkraćem: veoma ugodno i neopterećujuće, melodično i dozirano efektno. Neočekivano
i sigurno,
samouvereno. Sa razlogom!