S obzirom da je Vavin album "Soundtrack" u cijelosti snimljen na 4-kanalnom kasetofonu, možda bi ovo glazbeno remek djelo bilo korektnije nazvati "Zvučna vrpca", no kako je ovaj anglicizam već duboko ukorijenjen kao sinonim za tonski zapis koji prati filmsko djelo, ta igra riječi tek je jedan od precizno iskonstruiranih detalja koje Vava plasira na svom posljednjem nosaču zvuka.

Zašto koloplet glazbenih tema s potpunim izostankom pokretnih slika imenovati "Soundtrackom"? Vjerujem, stoga što je filmska naracija na ovom albumu i te kako prisutna i živa, s tom minornom razlikom što će je svaki slušatelj odgledati na svoj i sebi svojstven način, tek vođen Vavinim bogatim rukopisom. Ovaj album je glazbeni putopis kojemu nije potreban film, on je film bez celuloida, gibljiv i fluidan na misaonom ekranu slušatelja čemu se jednako može zahvaliti dvjema stvarima; prva je ona već odavna znana svim glazbokuscima, da je Vava vrhunski audio estet. Druga koja je do sad većini bila oku nevidljiva, činjenica je da je ovaj autor literarni slikar osjećajima koji je kadar svojim tekstom čitaču priuštiti vrhunsko vizualno iskustvo. On svojim bombonjerastim leksikom pali i gasi nevidljive gumbe u slušatelju, i time ga navigava svijetom osjetilnog bogatstva, istovremeno mu glazbeno nudeći naoko tek oskudnu koprenu istkanu u šest skliskih žica.

"Soundtrack" nudi zapis "Lanterna iskopanog oka" koja govori o lutanju ljudske duše, a za ovu prigodu prisilno omeđenu tijelom Fausta Serdoza. Dok čitate priču o Faustovu putešestviju Kuglom, a o kojemu svojim pismima izvješćuje svog mecenu Giovannija Orazija, deset skladbi oslikava deset zemljopisnih lokacija na Faustovom putu. Island, Mafra, Atacama, Nazca, Njujork (Merika), Jerusalem, Roma, Kamčatka, Berlin, Tristan da Cunha, instrumentalne su razglednice čije kotne točke na licu Zemlje tvore mrežu zvukopisa koji vas podsjeća kako smo svi mi zarobljenici svojih osobnih traženja, baš poput Fausta, kako Vavinog, tako i Goetheovog ako baš želite.

Ako je Rijeka uistinu nepregledni rasadnik zrelih glazbenih umjetnina, što svojom diskografskom baštinom neumitno i potvrđuje, gdje bi se u tom vrtu moglo smjestiti Vavin "Soundtrack"? Izdiže se tankom niti visoko iznad grada, tvoreći u podnožju neba klobuk koji svojom kartografskom širinom spram svih strana svijeta natkriva svoje početno obitavalište. Leluja na tankoj niti čiji korijen crpi energiju lučkog grada dok sam pak plovi svijetom i nosi slušatelja na put koji tek prividno ima svoj početak i kraj. Ovaj album je krug, poput vječnosti, glazbena slikovnica koja nadahnjuje, koja je kadra priuštiti iskustvo bestjelesnog gibanja bez odvajanja uha od zvučnika, glave od jastuka, tijela od prostora.

Album visoke estetske profilacije i ono najbitnije, glazbene vrijednosti, dragulj domaće scene, lanterna, no ne bez oka, već dapače s izvježbanim trećim, svjetlo vodilja koja svijetu jasno locira Rijeku kao polazišnu točku, i svaku drugu geografsku (ili metafizičku) lokaciju kao krajnju odrednicu na našem putu. Soundtrack kojemu nije potreban film, što je do sad uspjelo tek John Lee Hookeru i Miles Davisu sa "The Hot Spot" albumom, i donekle Ry Cooderu s pojedinom skladbom "Paris - Texasa". No ovo je neka druga dimenzija koja ne počiva na materijalnoj slici, ovo nije niti Paris niti Texas, ovo je Rijeka i ono najzrelije što je u posljednjoj dekadi mogla otkinuti od svog mesa.

Da bi priča bila u cijelosti zaokružena, valja istaknuti nezaobilazan segment ovog izdanja. Dizajnersko rješenje albuma napravio je Mladen Stipanović, jedan od ponajboljih domaćih dizajnera zaslužan za skoro pa sva izdanja riječkih glazbenika posljednjih desetak godina. Omot CD-a načinjen je poput pergamentne koverte koja jednom raskriljena otkriva bogat sadržaj. Unutrašnjost albuma krase Vavine koncertne fotografije, rad Zorana i Carmele Žmirić, ustoličenih foto-kroničara riječke rock scene. Uz izvrsno riješenu likovnu pripremu samog CD-a, tu su razglednice onih mjesta kojima zahvaljujući "Soundtracku" putujete, a tu je i knjižica s Vavinom novelom "Lanterna iskopanog oka" čije je čitanje neizostavan dio uživanja u nosaču zvuka.

Vlado Simčić Vava, od medija nepravedno lociran kao "ex Laufer", odavno je kao i Damir Urban, nadrastao izričaj koji je obilježio domaću scenu devedesetih. Zato je možda uvrštenje pjesme "Jezik otkinutih ruža" na trenutak klinički oživljenog Laufera, na ovom albumu bio nepotreban potez. Soundtrack bi bio bolji bez toga jer i Vava je bolji od toga. Vječan album, kao i sve bezvremene stvari uostalom.

VAVA - "SOUNDTRACK" (Tracklist)

1. "Island" / 2. "Mafra" / 3. "Atacama" / 4. "Nazca" / 5. "Njujork, Merika" / 6. "Bayt al Musaddas Jerusalem" / 7. "Roma" / 8. "Kamčatka" / 9. "Berlin" / 10. "Tristan da Cunha" / 11. Laufer - "Jezik otkinutih ruža" (bonus)