S obzirom da je Vavin album "Soundtrack" u cijelosti snimljen
na 4-kanalnom kasetofonu, možda bi ovo glazbeno remek djelo bilo korektnije
nazvati "Zvučna vrpca", no kako je ovaj anglicizam već duboko ukorijenjen
kao sinonim za tonski zapis koji prati filmsko djelo, ta igra riječi tek
je jedan od precizno iskonstruiranih detalja koje Vava plasira na svom posljednjem
nosaču zvuka.
Zašto koloplet glazbenih tema s potpunim izostankom pokretnih slika imenovati "Soundtrackom"?
Vjerujem, stoga što je filmska naracija na ovom albumu i te kako prisutna
i živa, s tom minornom razlikom što će je svaki slušatelj odgledati na svoj
i sebi svojstven način, tek vođen Vavinim bogatim rukopisom. Ovaj album je
glazbeni putopis kojemu nije potreban film, on je film bez celuloida, gibljiv
i fluidan na misaonom ekranu slušatelja čemu se jednako može zahvaliti dvjema
stvarima; prva je ona već odavna znana svim glazbokuscima, da je Vava vrhunski
audio estet. Druga koja je do sad većini bila oku nevidljiva, činjenica je
da je ovaj autor literarni slikar osjećajima koji je kadar svojim tekstom
čitaču priuštiti vrhunsko vizualno iskustvo. On svojim bombonjerastim leksikom
pali i gasi nevidljive gumbe u slušatelju, i time ga navigava svijetom osjetilnog
bogatstva, istovremeno mu glazbeno nudeći naoko tek oskudnu koprenu istkanu
u šest skliskih žica.
"Soundtrack" nudi zapis "Lanterna iskopanog oka" koja
govori o lutanju ljudske duše, a za ovu prigodu prisilno omeđenu tijelom
Fausta Serdoza. Dok čitate priču o Faustovu putešestviju Kuglom, a o kojemu
svojim pismima izvješćuje svog mecenu Giovannija Orazija, deset skladbi oslikava
deset zemljopisnih lokacija na Faustovom putu. Island, Mafra, Atacama, Nazca,
Njujork (Merika), Jerusalem, Roma, Kamčatka, Berlin, Tristan da Cunha, instrumentalne
su razglednice čije kotne točke na licu Zemlje tvore mrežu zvukopisa koji
vas podsjeća kako smo svi mi zarobljenici svojih osobnih traženja, baš poput
Fausta, kako Vavinog, tako i Goetheovog ako baš želite.
Ako je Rijeka uistinu nepregledni rasadnik zrelih glazbenih umjetnina, što
svojom diskografskom baštinom neumitno i potvrđuje, gdje bi se u tom vrtu
moglo smjestiti Vavin "Soundtrack"? Izdiže se tankom niti visoko iznad grada,
tvoreći u podnožju neba klobuk koji svojom kartografskom širinom spram svih
strana svijeta natkriva svoje početno obitavalište. Leluja na tankoj niti
čiji korijen crpi energiju lučkog grada dok sam pak plovi svijetom i nosi
slušatelja na put koji tek prividno ima svoj početak i kraj. Ovaj album je
krug, poput vječnosti, glazbena slikovnica koja nadahnjuje, koja je kadra
priuštiti iskustvo bestjelesnog gibanja bez odvajanja uha od zvučnika, glave
od jastuka, tijela od prostora.
Album visoke estetske profilacije i ono najbitnije, glazbene vrijednosti,
dragulj domaće scene, lanterna, no ne bez oka, već dapače s izvježbanim trećim,
svjetlo vodilja koja svijetu jasno locira Rijeku kao polazišnu točku, i svaku
drugu geografsku (ili metafizičku) lokaciju kao krajnju odrednicu na našem
putu. Soundtrack kojemu nije potreban film, što je do sad uspjelo tek John
Lee Hookeru i Miles Davisu sa "The Hot Spot" albumom, i donekle
Ry Cooderu s pojedinom skladbom "Paris - Texasa". No ovo je neka
druga dimenzija koja ne počiva na materijalnoj slici, ovo nije niti Paris
niti Texas, ovo je Rijeka i ono najzrelije što je u posljednjoj dekadi mogla
otkinuti od svog mesa.
Da bi priča bila u cijelosti zaokružena, valja istaknuti nezaobilazan segment
ovog izdanja. Dizajnersko rješenje albuma napravio je Mladen Stipanović,
jedan od ponajboljih domaćih dizajnera zaslužan za skoro pa sva izdanja riječkih
glazbenika posljednjih desetak godina. Omot CD-a načinjen je poput pergamentne
koverte koja jednom raskriljena otkriva bogat sadržaj. Unutrašnjost albuma
krase Vavine koncertne fotografije, rad Zorana i Carmele Žmirić, ustoličenih
foto-kroničara riječke rock scene. Uz izvrsno riješenu likovnu pripremu samog
CD-a, tu su razglednice onih mjesta kojima zahvaljujući "Soundtracku" putujete,
a tu je i knjižica s Vavinom novelom "Lanterna iskopanog oka" čije
je čitanje neizostavan dio uživanja u nosaču zvuka.
Vlado Simčić Vava, od medija nepravedno lociran kao "ex Laufer",
odavno je kao i Damir Urban, nadrastao izričaj koji je obilježio domaću scenu
devedesetih. Zato je možda uvrštenje pjesme "Jezik otkinutih ruža" na
trenutak klinički oživljenog Laufera, na ovom albumu bio nepotreban potez.
Soundtrack bi bio bolji bez toga jer i Vava je bolji od toga. Vječan album,
kao i sve bezvremene stvari uostalom.
VAVA - "SOUNDTRACK" (Tracklist)
1. "Island" /
2. "Mafra" /
3. "Atacama" /
4. "Nazca" /
5. "Njujork, Merika" /
6. "Bayt al Musaddas Jerusalem" /
7. "Roma" /
8. "Kamčatka" /
9. "Berlin" /
10. "Tristan da Cunha" /
11. Laufer - "Jezik otkinutih ruža" (bonus)