Recenzije – GORI USSI WINNETOU (2. dio)
'Nikad tebe ne more toliko jebati koliko ti samoga sebe', pjeva Franci na
citat duše filozofa bez konkurencije Drage Orlića u možda ne epohalnoj, ali
vrlo vjernoj skladbi "Gajba ud Špeglja eli Fumo Viola". 'Ne volim nedilju,
a ča ja to uopće volim', 'soba šuti, peva grad, budala je pala' i još štošta
na ovih preostalih 7 albuma iz najnovijeg paketa od 10 albuma koje je objavio
poduzetni Zdena i njegov "Slušaj najglasnije".
GORI USSI WINNETOU - Odiseja Fiorin - Enivej: sve
je kuratz, anke i pitzka, amen (2008, Slušaj najglasnije)
Ovo je 25. album Francija i GUW koji je u to vrijeme neprestano bio u konstantnoj
postavi, te je 7. album po redu kojeg su ostvarili kao d.i.y. izdanje 2005.
godine. Novim članom sastava postao je multiinstrumentalist Valter Puhalj
- Lignja (najčešće na trombonu), a kao gosti pojavljuju se Maria Berta (violončelo)
i stanoviti Matija (gitara). Zato je prvi dio albuma daleko ortodoksnije
glazbene građe koja izlazi iz okvira rocka i pretvara se u komornu klasičnu
glazbu s predznacima ka akustičnoj eksperimentali i avangardi uz upotrebu
korištenja rock obrazaca. Ovim albumom su si i sami glazbenici dali oduška
i potpuno izbacili iz upotrebe standardnu rock formu, tako da na prvom dijelu
albuma nema bubnjeva, naglašenih gitara ili slojeva melodija klavijatura
(kompozicije "Odiseja 'Fiorin' - I čin", "II čin, eli Balena Bianca", odlična
"I... III čin" i "Reci Bre!"). Minimalistički format kojeg GUW ionako ima,
ovdje je potpuno došao do izražaja, a Franci je po običaju nafilao gomilu
tekstova o svemu i svačemu što mu dođe na pamet. Interesantno je da je on
istovremeno i autor glazbe što i nije tako česti slučaj u njegovom opusu.
Od ovog komornog koncepta odudara drugi dio albuma koji je alternativno rockerske
prirode i govori o teškim pijandurama (naslovi "Kao mrtav", "Mrtav u potpunosti"
i "Mrtav za popizditi" s osjetnim primjesama Pere UBU) i domaćicama ovisnicama
o novom deterđentu za pranje rublja (sofisticiran i ciničan, te istovremeno
i najbolji komad cijelog albuma "Napola mrtav"). Svirka i produkcija
odlični, no zbog razdvojenog koncepta na dva dijela, album djeluje kao tek
nedovršeni čin umjetničkog stvarateljstva.
Naslovi: 1. "Odiseja 'Fiorin' – I čin", 2. "II čin, eli Balena Bianca",
3. "I... III čin", 4. "Reci Bre!", 5. "Kao mrtav", 6. "Mrtav u potpunosti",
7. "Mrtav napola", 8. "Mrtav za popizdit"
Ocijena (1-10): 6
GORI USSI WINNETOU feat. EDI PREMATE - Fumo viola eli pizdin dim (2008,
Slušaj najglasnije)
Album na kome nema nikakvih podataka, te je odmah snimljen nakon "Odiseja
'Fiorin' - Enivej: sve je kuratz, anke i pitzka, amen", negdje u 8. mjesecu
2005. godine. U svih 11 kompozicija gostuje Edi Premate, te je svojim jazz-soul
stilom na klavijaturama i vokalu (a i na vjerojatno još mnogo toga) donio
jedan sasvim netipičan zvuk GUW koji djeluju kao otkačeni hip-hop / jazz
crossover band. Mnogo elektronskih efekata, plesnih dance ritmova, čak i
scratcheva
i contemporary r'n'b-a glavna su obilježja ovog zaista neočekivanog albuma.
Naravno, kako Franci često koristi vlastite ili tekstove Bojan Žižovića,
prostakluka i sočnog bogatog uličnog riječnika niti ovdje nije izostalo.
Glazba je orijentirana ka plesnim podijima, a tekstualno se Franci dobro
pozabavio ulogom 'onoga što vole mladi' u naslovu "Stupid song" spominjući
argentinski sastav Argies na kojeg on nije otišao jer je gledao Tito's Boys,
a između ostalog se spominje Ceca i Balašević, a kako mu se čini, GUW nitko
ne želi slušati. Album ima vrstan elektronski reggae komad "Alter ponuda
eli tržna tekma" o tinedžejrskom 'fumanju trave s hrabrim curicami i igranju
lota ne bi li se kako sjebala prošlost', a i orijentalnih arabeski (vrlo
kratka "Pojebati jučer") koja je tko zna kakvom igrom slučaja uvrštena u
ovaj album. Osebujne lagane ambijentalne jazz varijacije otkriva "Priča sa
zapadne strane" (glazbena kombinacija Herbie Hancocka, Steely Dan i David
Sylviana), "Nadrkani jahači" (sa psihodeličnim intervalima) gdje se nakon
tko zna koliko vremena Francijev vokal pojavljuje tek kao spona između odlične
glazbene improvizacije i priprostog, seljačkog vokabulara. "Zovem se zapad"
je lagana elektronska ambijentalna skladba uz pratnju sampliranog ritma,
te premda Franci ne zna pjevati (što je ovdje najočitije), ipak je smogao
snage da napravi jednu koliko-toliku romantičnu skladbu koja može zamirisati
i na Enigmu. Edi Premate je ovdje napravio veliki dio posla i možda je bilo
bolje da je skladbu ostavio kao instrumental jer se radi o jednom velikom
biseru lagane plesne hrvatske pop glazbe. Dvije posljednje kompozicije "Sliping
Pave" i "Zaspaj Pave (posvećeno Edijevoj majci Mariji)" su obrade tradicionalne
istrijanske "Zaspaj Pave" u soft electro jazz-pop varijanti. Prvu pjeva Franci,
a druga je preko vokodera i veoma su sentimentalne. Fini jazz-pop / dance
album koji je iz tko zna kakvih razloga dobio ovako krajnje loš, neukusan
i prostački omot kao da se radi o nekakvom nabacanom tvrdokornom
i ustajalom smeću. Očigledno da Franci u suštini bića ne voli finoću iskazivati
pred auditorijem... Zaista čudan, čudan, čudan umjetnik.
Naslovi: 1. "Orlić Šesta", 2. "Alter Foteljaši", 3. "McDonald's on the road",
4. "Stupid song", 5. "Alter ponuda eli tržna tekma", 6. "Pojebati jučer",
7. "Priča sa zapadne
strane", 8. "Nadrkani jahači", 9. "Zovem se zapad", 10. "Sliping Pave", 11.
"Zaspaj Pave"
Ocijena (1-10): 7
GORI USSI WINNETOU - La vita e una merda l'uomo e una bestia (2008,
Slušaj najglasnije)
Odmah nakon vrlo dobrog jazz-pop / dance "Fumo viola eli pizdin dim" sa
Edi Premateom, već koncem 8. mjeseca 2005. GUW se vraćaju u punoj postavi
(vjerojatno
nakon godišnjeg odmora), kako Franci to voli reći paket 'Snifonia Patetika
Histriae, deveta u litu' i objavljuju novi, 27. album. Franci kaže u uvodnoj
"Gajba ud špeglja eli Fumo Viola" 'stihovi više nemaju nikakvog smisla, eksplodirala
je gajba, ogledavam se u Krhotinama Špeglja... i gren se smijati sam sebi
i umriti od smiha'. Pjesma je dugačka punih 15 minuta i u njoj se osjeti
kako je band bio itekako željan svirke nakon mjesec dana pauze. Počinje sa
crkvenim orguljama gdje Franci kaže da zadnjih 11 albuma bolje da nije nikada
napravio jer su čista bedara i frustracija, mapa boli koje je morao raditi
jer je to bila slamka spasa od utapljanja virtualne more moćnog naboja koja
su mu zdrobila jaja i zgromićala pensire jer njegov film nisu jebači pobjednici.
Pjesma je tekstualno nabijena mnogim individualnim prevaspitanjima samog
sebe, ali i žestokog političkog otpora ka lokalnoj istrijanskoj upravi s
kojom se šegači na 'tele-dirigirani projekt strasti, gluposti utopijskih',
vjerojatno pridjeva koje su mu spomenuli u gajbi Špegelj za vrijeme pijanke
kada mu je na pamet pao Shakespeare i Drago Orlić sa citatom ''Nikad tebe
ne more toliko jebati koliko ti samoga sebe'. 'Pa moram biti drkađija kad
me Špegelj nije prepoznal niti kao jebača, osim Majića pardon, fala Majiću,
you are the drkađija''. Nevjerojatna pjesma koja ima nekoliko djelova -
prvi je uvodni sa spomenutim crkvenim orguljama, drugi je indie brit-pop
(a'la
Coldplay primjerice) sa 'na kitu mi čiči' znamenitim dijelom i melodijom
klavira, treći dio je sastavljen od James Bond teme iz '60-tih s nabijenim
gitarskim riffovima uz pjev Francija 'you are the drkađija, jebi se Franci'.
Skroz šašava i sofisticirana pjesma. Umjetnost ili bezvezarija? (kad je tako
nešto mogao izjaviti John Peel za vrlo sličan The Fall, zašto ne bi i ja).
Album se nastavlja s pravom kombinacijom laganog indie-rocka, ska i punk
/ hc-a u "A Sanavabičgan, A Istrandrimer eli Eti Pička Turistička",
te u laganoj elektronskoj politički nabijenoj "Ovisnost eli pjena strasti"
gdje
se Franci
obračunava sa neću reći s kime, ali kad 'tijelo servisira pjenu strasti da
se treba ugnjezditi u srcu i kasno je, sad si vjeran pas'. Iznenađenje albuma
je "CRO dream eli finale countdown" u prljavom punk izdanju (prije toga je
Franci dao potporu Termitima, a ne Let 3). A "Škrabica blues" je ha-ha-ha
tema o crkvi koja je skroz propala gdje je očigledno da autor teksta Goran
Pirš vjerojatno razmišljao o onom tendencioznom shvaćanju kako je crkva kao
institucija otišla u samu bedastoću. "Jebite se" je duboki bas noise blues
hard-rock (Killdozer + The Jesus Lizard) koji traje skoro 7 minuta. Peach
Pit i Icovi nizozemski Gone Bald su vrlo minorni spram ove pjesme koja je
pojačana
akustičnom gitarom, trombonom i usnom harmonikom. Oda za noise-rock. "Koji
vam je kurac" djeluje kao Sonic Youth, a tekst je skroz seksualno orijentiran
'pereš zube s pastom za cipele i jebe ti se za cijeli svijet, onako jako,
bez durexa, koljena te bole, onako jako, bez preseravanja', što je sofisticirani
način izražavanja blizak Viva Glorio. Usporedba s ovim bandom je jaka i moćna,
barem u ovoj kompoziciji. "Fik me baby" (tekst Bojan Žižović) je skroz šašava
pjesma o momku koji je u konzumaciji turističkog produkta (spominju se Zlatne
Stijene i legendarni stih 'siđi do reke' U Škripcu), te je glavna ličnost
cijele priče Mali koji je je u žaru borbe pustio Švabicu u prave ruke i zajašio
Galeba. Nakon dugog teškog i psihičkog boja Galeb je shvatio da je Mali peder
i odlučio - razbiti ću mu pičku, nakon čega slijedi karma svirka GUW koja
to naglašava. Nije u pitanju niti Šarlo akrobata, a niti Pop Group, već nešto
sasvim iskonski, onako kako pravi muzičari to mogu napraviti. Skoro pa kraut-rock,
jednostavan i uvijek dobar, razumljiv, ali nikad prihvatljiv za mase. Završnica
pjesme je lagana jazz-elegija za koju je interesantno mogu li je glazbenici
ikad više ponoviti u istom raspoloženju. Posljednja je "Dva odlaska u kurac"
o mogućem utopljeniku-turistu (i turistima) koji dođu na more i više se nikad
ne vrate. Raznoliki glazbeni album, ali poruka je sasvim jednostavna.
Ako se album NE sluša u komadu od prve do posljednje kompozicije, izgubi
se draž anti-turističke
propagande koju Franci i GUW naglašavaju. Ljudi bi ipak trebali dobro razmisliti
zašto dolaze u Istru na ljetovanje. Nema optimizma u niti jednom pogledu.
Francijeva domorodačka slika je posve drugačija.
Naslovi: 1. "Gajba ud špeglja eli Fumo Viola", 2. "A Sanavabičgan, A Istrandrimer
eli Eti Pička Turistička", 3. "Ovisnost eli pjena strasti", 4. "CRO dream
eli finale countdown", 5. "Škrabica blues", 6. "Jebite se", 7. "Koji vam
je kurac", 8. "Fik
mi bejbe",
9. "Dva odlaska u kurac"
Ocijena (1-10): 8
GORI USSI WINNETOU - Imam novu ploču - drhti mi noga, nije to ništa
- sad' ćeš vidit pizdariju (2008, Slušaj najglasnije)
Ne znam zašto, ali Franci je preskočio svoj 28. album, "Idem platiti neke
račune, usput ću napraviti novu ploču eli 2+2=4... ma nemoj!", da ga distribuira
Slušaj najglasnije u ovom kontigentu od 10 albuma. Elem, ovo je 29. album
GUW, a kako na omotu stoji, 7 kompozicija je djelo sastava Deboto 'di sfiru'
- Arsen Pliško (gitara), Fredi Poropat (bubnjevi) i Davor Milovan Bili (bas).
Tih 7 kompozicija je drugi, rockerski nabrušeni dio albuma (pjesme "Sviram
preko kurca, a zvuči k'o pička eli oh majnlibe Yugo (izgleda) zadnji put",
"Ništa", "Super", "Više para", "Che Gente", "Funeral od kurca" i "Štorija
o (pra)nonu jednog kantadura"), no kako je hiperproduktivno vrijeme Francija
bilo isforsirano da se obavezno jednom mjesečno treba snimiti i objaviti
album, tako je njegov lirski potencijal sve više opadao. Ima tu nekih zanimljivih
pričica, no ništa važno u opusu Francija i GUW bez ozira na bombastični naziv
albuma od kojeg bi se moglo očekivati bijes cipelarenja i razbijanja mrskoga
mu neprijatelja. Prvi dio albuma je sastavljen od 4 kompozicije u vrlo laganom
tempu poput neobaveznog studijskog sessiona gdje učestvuju manje-više svi
članovi GUW. Osim tekstova koji su podosta bezazleni i neinspirativni (čak
i Franci priznaje u drugoj skladbi "Om-bre" da je u kurcu), daleko je zanimljiviji
glazbeni rad gdje muzičari šaraju po etnu, afro ritmovima i napunjuju se
na pomalo proizvoljan jazzy način. Da nije imao neku osobitu inspiraciju,
Franci pokazuje i ponavljanjem legendarne naslovne melodije albuma "Budi
se istok, budi se zapad" kojeg je objavio iste, 2005. godine prije nekih
9 mjeseci kroz lagani, gotovo unplugged broj "Jebiga" dugačak punih 8 minuta
odsviran samo na električnu gitaru uz pričicu o preljepoj curi koja je natezala
vodu iz q-packa jer je očigledno ispirala ostatke pušione. Kaže da 'ženi
ne oprašta ništa, a tebi sve', zatim priča o koncertima u Splitu i Mostaru,
a na kraju svršava sa stihovima 'budi se istok, budi se zapad, to je štorija
o ukazanju Madone, drugi put'. I tako otprilike čitav album o jebanju, kurcu,
pički, pizdi materini itd... koji se može slobodno preskočiti osim ako niste
vjerni štovatelj Francijevog rada.
Naslovi: 1. "Imam novu ploču, drhti mi noga, nije to ništa, sad' ćeš vidit
pizdariju", 2. "Om-bre", 3. "Jebiga", 4. "Idila", 5. "Sviram preko kurca,
a zvuči k'o pička eli oh majnlibe Yugo (izgleda) zadnji put", 6. "Ništa",
7. "Super", 8. "Više
para", 9. "Che Gente", 10. "Funeral od kurca", 11. "Štorija o (pra)nonu jednog
kantadura"
Ocijena (1-10): 6
GORI USSI WINNETOU - Is-tri-janci (2008, Slušaj najglasnije)
Sve stihove za ovaj album napisao je Drago Orlić, te su dvije na italijanskom
jeziku (uvodna "Giuseppina Marinuzzi" i "Andrea Antico di Montona"). I premda
u dosta stihova ima italijanizma i istrijanskog dijalekta koji je širokom
pučanstvu nepoznat, osjeća se da je Franci nakon vrlo tananog prethodnog
albuma, novi, ovaj jubilarni 30. po redu odlučio napraviti sasvim pristojan
dugosvirajući rad bez vulgariziranja i prostačenja. Sve su to umjerene šansone
o nekim znamenitim osobama (a i marginalcima) iz lokalne istrijanske povijesti
od 16. do 20. stoljeća, te je album zbog toga specifičan po svojem neuobičajeno
pristojnom okružju pravi rez nakon pada inspiracije na prethodniku "Imam
novu ploču - drhti mi noga, nije to ništa - sad' ćeš vidit pizdariju". Puno
pričica iz povijesti, umjeren Francijev uglavnom narativni vokal i vrlo fina
šansonjerska noir-rock glazba, nešto poput veselih i zero žešćih Tindersticks
u skladbama "Šansona da zaspe Ivona", "Carlotta Grisi", "Blues za stare pijance",
"Mikula Gologorički", završna "Track 11" (neoznačena na omotu) i spomenutim
"Giuseppina Marinuzzi" i sjajnom klasičnom izvedbom "Andrea Antico di Montona"
u baroknom stilu samo na basu i gitari koja zvuči kao lutnja. Ostatak materijala
je vrlo tečan plesni funk kraut-rock ("Grisi Svetog Jeronima", jedna od rijetkih
iz opusa GUW koja završava fade-outom), alternativni blues-rock (odlična
"Istrijan ki je spensa etiku"), umjereni downtempo rock ("Epulon - kralj
Histra" sa sjajnim vokalno-glazbenim efektima), neobičan i veoma originalan
spoj surfa, tango ritma i poznatog 'ajajaj la cucaracha' refrena ("Istrijanski
piloti part dva"). Pošto album traje gotovo dvostruko više od prethodnih
radova (skoro punih 80 minuta), momčad glazbenika GUW se nesmiljeno izrazila
kroz vrlo zanimljive
minimalističke obrasce i brojne promjene dinamike, tako da je uz posve dotjerane
tekstove ovo veoma interesantan i vrijedan album koji je ponovno pokazao
homogenost glazbenika i Francija na samom koncu 2005. Ovo je ujedno bio i
njihov posljednji objavljen d.i.y. album te godine.
Naslovi: 1. "Giuseppina Marinuzzi", 2. "Šansona da zaspe Ivona", 3. "Carlotta
Grisi", 4. "Bluzz za stare pijance", 5. "Grihi Svetega Jeronima", 6. "Istrijan
ki je spensa
etiku", 7. "Mikula Gologorički", 8. "Epulon - kralj Histra", 9. "Istrijanski
piloti part dva", 10. "Andrea Antico di Montona", 11. "Track 11"
Ocijena (1-10): 9
GORI USSI WINNETOU - Gran Cazzata Finale, porno depresija - Božićna
ploča (2008, Slušaj najglasnije)
Već na samom startu čuje se napjev 'tko se boji vuka još, tri za groš' u
verziji 'sexamakes world go around' i počinje opaki punk-rock "Životopis
eli Karlo Rojc" s refrenom 'puši kurac', što je znak da su se GUW i Franci
vratili na staze stare inspiracije pune psovki, vulgarizma i bančenja. Pa
bio je i red jer je nastao oko Božića i novogodišnjih veselica. Album je
snimljen i objavljen odmah nakon odličnog prethodnog "Is-tri-janci", te je
ovo 31. po redu, odnosno prvi u 2006. godini. Uz uvodnu, vrlo slične skladbe
su "Abičnaja pizdarija" i "Žminjska žolka" (tri lita partijske ćelije) dok
su "Saturday sex fever" (refren 'soba šuti, peva grad, budala je pala'),
"Dabogda ti se vratilo sve što činiš" (s puno Francijevih vokalnih eskapada
u stilu gitarskih solo-dionica) i "Pensiri" žestoki, ali i daleko mekši indie
punk-rock ponovno na relaciji ofrljenog Mark E.Smitha (i njegovih The Fall)
i Sonic Youth uz ponešto dodataka Mudhoney kao gitarskom zaprškom. "Pa nije
mi on za cijeli život, tužna amoralna piesma eli reality show, zimmer fraj"
je sprdnja o bračnom seksu u psihodeličnom okružju s tempom poput Steely
Dan hita "Do it again" iz 1972. Ne bih se čudio da mu je kao inspiracija
poslužila upravo spomenuta legendarna skladba. "Valter ruši profumeriju,
zgb ulica Ilica" je osebujan alternativni blues-rock a'la The Raconteurs
- North Mississippi Allstars, dok je "Fritz nas vodi" i pijana "Daj piti"
akustični blues za gitaru, tamburin, Francija, prateće vokale, minornu pripomoć
električne gitare za psycho efekte i neku nerazumljivu pozadinsku škripu
proizvedenu na tko zna kakav način (možda trljanjem dlana o čašu). Posljednja
"Pizdarija - big bljak" je gotovo delta blues u kombinaciji s reggae ritmom
i contemporary elementima kako je to još u '70-tim znao raditi tada neshvaćeni
Captain Beefheart i njegov Magic Band. Prvih 7 tekstova napisao je sam
Franci u vrlo dobrom otkačenom i zafrkantskom individualnom raspoloženju,
dok su posljednja 4 djelo Bojan Žižovića.
Vrlo dobar zabavan i šaljiv 'big-bljak' alternativni rock album.
Naslovi: 1. "Životopis eli Karlo Rojc", 2. "Abičnaja pizdarija", 3. "Saturday
sex fever", 4. "Pa nije mi on za cijeli život, tužna amoralna piesma eli
reality show, zimmer fraj", 5. "Dabogda ti se vratilo sve što činiš", 6.
"Žminjska žolka",
7. "Valter ruši profumeriju, zgb ulica Ilica", 8. "Fritz nas vodi", 9. "Pensiri",
10. "Daj piti", 11. "Pizdarija - big bljak"
Ocijena (1-10): 8
GORI USSI WINNETOU - Srce u mozgu, mozak u kurcu (2008, Slušaj najglasnije)
32. album GUW na čijem omotu je Franci izbacio gomilu žući i nezadovoljstva
završava citatom 'to ča je vami obična jebena zabava, meni je, iz petnih
žila borba protiv smrti i očaja. Bljak!' U svakom slučaju ovo je depresivan
album kojeg otvara elektronski dub trip-hop instrumental "Ćelija drka drugi
put, Franci se predao", te stara punk/hc kompozicija "Bijeli prah" (tekst
Ivan Pribetić) koja je snimljena 2000. godine u izvedbi sastava Tutta Forza.
Potom gotovo cijeli tok albuma pripada akustičnim skladbama u kojima uobičajena
prateća ekipa izvodi zanimljiv unplugged session. Gotovo sve tekstove napisao
je Bojan Žižović, a posebno se izdvaja storija - dnevnik o trodnevnoj svirci
GUW u Zagrebu kojeg očito ne voli, kao ni publiku u pjesmama "Winnetou u
gradu", "Idioti" i "11" (o tramvaju number 11). "Plesač" i "Grd i dobar"
su teme o lokalnim marginalcima, a na događaje s koncerta u Labinu 9. I 2005.
o homoseksualnim strastima jednog posjetitelja Žižović se osvrnuo u laganom
reggae broju "Porno depresija - peder se vraća kući" gdje se kroz šaljivu
priču dugačku 9 minuta spominje Rade Šerbedžija, tranvestit i trgovac -
vanpansionski peder bruto govno trgovačko koji mu je prodao mast za podmazivanje
mašine
i odapeo u čudnom raspletu okolnosti. Pred sam kraj albuma pojavljuje se
lagani elektronski trip-hop dub-reggae "Vrijeme" za kojeg nije navedeno tko
se od prateće ekipe pojavljuje u glavnom vokalnom licu. "Das ist normal"
u također reggae stilu je tekst kojeg je napisao Franci o kapitalizmu, koncertu
napušenih i pijanih posjetitelja koncerta Manu Chao i snovima o otporu do
idućeg koncerta, a u veselom gypsy ska kazačok tempu kao insinuacija na Manu
Chao napravljena je "Silvija & Sandi". Posljednja, "Nina nena",
sadrži djelove tekstova Jadranke Radeti - Iveti iz mjuzikla "Trnjero a"
na glazbu
Arinke Šegando, te posve odskače od cijelog koncepta albuma. I baš kao što
ova završna skladba kaže 'jedno misliš - drugo pričaš - treće radiš - sve
ostalo glumiš', tako su Franci i GUW prošarali po svemu i svačemu bez ikakvog
optimizma, ali uz puno sarkazma i crnog humora. Još jedan 'bljak' koji se
nalazi i na samom omotu.
Naslovi: 1. "Ćelija drka drugi put, Franci se predao", 2. "Bijeli prah",
3. "Plesač", 4. "Winnetou u gradu", 5. "Idioti", 6. "11", 7. "Grd i dobar",
8. "Porno depresija - peder
se vraća kući", 9. "Vrijeme", 10. "Das ist normal", 11. "Silvija & Sandi",
12. "Nina nena"
Ocijena (1-10): 6
