|
|
|
Barikada
- World Of Music - Diskografija - ex YU prostor |
|
SLUŠAJ NAJGLASNIJE
Novosti iz kataloga za 2008.
godinu (5) |
Ovdje su recenzije 4 albuma.
|
ČKONJEVIĆ
IVAN - When Sky Was Not This Great Big Cage For Birds (2008,
Slušaj najglasnije)
Ovaj glazbenik radi na relaciji Subotica - Beograd
i znan je kao član sastava Ana Never i Belgrade Noise Society (www.belgradenoise.com)
gdje je majstor gitare, a ovo mu je treći solo rad (prethodna dva su
"Stanja: kolaž", 2006. i "Plavi bicikl pod oblacima
rđe / Umesto buđenja",
2008). Ima i dva realizirana filma, "EXP. Srećni princ" i "EXP.
Šetač",
a oba su realizirana u martu 2008. godine. Učesnik je kompilacije "Putnik"
(2008, Slušaj najglasnije) koju je sastavio njegov kolega Edvard Halas
iz Subotice i gdje je zastupljen s naslovom "Train 6 a.m." koji
otvara ovaj album, što znači, da je riječ o ambijentalnom drone post-rocku.
Sve skladbe su instrumentali koje je napravio samo pomoću električne
gitare i basa, te očaravaju svojom atmosferskom mirnoćom i osjećajem
za zvučni '3D' harmonični prostor i vrijeme. Lišen bilo kakve druge
pripomoći instrumenata sa strane, Ivan je ostvario suvremeni ambijentalni
album neopterećen bilo kakvim šablonskim zamkama ili eksperimentalnim
izletima. Samo ugodna i mirna minimalistički orijentirana glazba uz
koju se može mašti prepustiti na volju. Romantično, idilično, s pomalo
psihodelično razlivenim šarama gitarskih harmonija, baš kao što i sam
naziv albuma govori - 'Kad nebo nije bilo ovaj veliki kavez za ptice'.
Moglo bi se reći i ekološki osviješteno. Od elektro akustike, preko
Brian Enoa i Sylviana do atmosferičnih MBV i inih nasljednika ambijentalnog
post-rocka u 21.stoljeću.
Kreativno nadahnuto.
Naslovi: 1. "EXP. Train 6 a.m.", 2. "EXP. Long tones for sleeping
trees (for wooden one)", 3. "EXP. When sky was not this great big cage
for birds",
4. "EXP. Antennas have shadows", 5. "EXP. Day after"
Ocijena (1-10): 8
...
|
KIRIK CIZGI - Sozumuz yok (!), (2008, Slušaj najglasnije)
Nedavno mi
je jedan kolega iz jednog mladog rock banda pričao kako ih je jedan kritičar
popljuvao uspoređujući ih s raštimanim Libertines, što
ga je veoma naljutilo. Ja sam mu pokušao objasniti da čovjek izgleda
nije imao nikakve loše namjere i da je za jedan tako mladi sastav potrebno
približno opisati stilski profil banda nekome tko ih nikada nije čuo.
A k tome, da te usporede s Libertines, makar i raštimanim, trebao bi
biti kompliment. Poslije sam pročitao taj napis i vidio da čovjek ništa
nije
krivo niti loše izjavio.
Ovaj uvod sam naveo kako bih pokušao predočiti turski trio Kirik Cizgi koji
na ovome albumu izvode neobičnu rock-pop glazbu koju je nemoguće objasniti
samo s jednom poredbom. Prva asocijacija mi je bila raštimani Joy Division,
Siouxsie And The Banshees, The Cure, PJ Harvey i P.I.L. sa Jah Wobbleom na
basu, no to je tek djelić kolaža kojeg izvode Kirik Cizgi. Oni su Ezgi Gedik
(klavijature, vokal), Atacan Yucel (bas, prateći vokal) i Murat Tulek (bubnjevi
iliti davul). Pjevačica Ezgi Gedik ima zanosan vokal pod snažnim orijentalnim
utjecajem. Sve skladbe pjeva na turskom jeziku i asocira na kombinaciju
Elisabeth Fraser, Siouxsie i pokojne Ofra Haze. Glazba je plesni indie rock-pop
koji
se kreće od new-wavea do neo-folka, brit-popa i Coldplay, a okosnicu čine bubnjarski
ritmovi i bas linije koje melodično nadopunjava Ezgi sa svojim minimalističkim
minijaturama na klavyeru. No, nekome tko ih nije slušao to skoro pa ništa ne
govori o kakvoj je uvjetno rečeno čudnoj glazbi riječ. Čudna je zbog toga što
u postavi nemaju gitaru (Ezgi je pokušava nadomjestiti staccato linijama klavijatura),
a aranžmani su također čudno oblikovani. Neke skladbe sadrže sporije i brže
bubnjarske ritmove, a cijela glazba na momente zvuči kao da će se svaki trenutak
raspasti, ispasti iz takta i rasturiti u paramparčad. Ali kada se pažljivo
sluša, ovaj trio itekako zna baratati svojim instrumentarijem i izvlače neobične
melodije sklapajući svoj stil za koji se samo može reći da je jedan od raritetnijih
na postojećoj indie-sceni. I kada pri kraju albuma nakon 9 autorskih skladbi
čujete obradu Ramonesa "Blitzkrieg bop" i završni cover nekog
rock and roll standarda u njihovoj izvedbi odmah je jasno da Kirik Cizgi imaju
neobičan pročišćeni
minimalistički dance rock-pop stil. Album je snimljen 2004. u Izmiru
u studiju A Dore de.
Naslovi: 1. "Esenek", 2. "Soguk", 3. "Yumak",
4. "Asam yok", 5. "Dev",
6. "Bugun", 7. "Nerye", 8. "Sozumuz yok",
9. "Esnek", 10. "Blitzkrieg
bop" (The Ramones), 11. "No
name",
12. "No name", 13. "No name"
Ocijena (1-10): 5
...
|
KIRIK CIZGI - Kirik Cizgi (2008, Slušaj najglasnije)
Nakon 4 godine ovaj
trio se ponovno odlučio da u Istanbulu snimi svojih 7 starih skladbi
s albuma "Sozumuz yok" i doda još 6 novih. Stilski su
ostali isti kao na prethodnom albumu, no ovdje se uočava daleko rafiniranija
svirka s naglaskom na plesnom tempu (osobito u naslovima "Evvel zaman",
"Nerye", neobičnom humpa-cumpa "Hissiz" i lepršavoj "Sozumuz yok"). To
znači da je vodeća melodija na klavijaturama pjevačice Ezgi Gedik koja
uz klasični staccato kombinira i legato (stapanje tonova u melodijski
slijed), plesni kraut-rock ritam u kojem ima svega (od rockabillya do
hardcorea) i harmonično potisnute linije bas gitare. I ovog puta su sve
skladbe otpjevane na turskom jeziku, a stare kompozicije su dobile nove,
daleko duhovitije i zabavnije aranžmane, te neobičnost njihove izvedbe
leži u prijatno senzualnom vokalu Ezgi Gedik i manjku električne gitare
koju zamjenjuju klavijature. Osobito šarmantan je instrumental "Koza"
koji ima gotovo hardcore ritam, melodiju koja asocira na "Labuđe jezero"
Čajkovskoga i povremene zborske 'pastirske' pokliče Atacan Yucela i Murat
Tuleka. Pjevana tema "Karmaša" ima vrlo dobru minimalističku rockersku
dinamiku, a valja spomenuti i mirnu pop-rock "Esnek" s duplim ambijentalnim
melodijama klavijatura, neobični tango-dub ritam u instrumentalu "Bugun"
i vokalne orijentalne arabeske Ezgi u "Soguk" koja se paralelno
prati sa sukladnom, gotovo linearnom melodijom klavira što dovoljno govori
da se radi o talentiranoj (možda i akademski obrazovanoj?) pjevačici
i klaviristici koja svira vrlo primamljive zabavne melodije prepletene
različitim idejama. Melodije su joj kompleksne, pune duhovitog i kreativnog
sadržaja što je unatoč meni posve nerazumljivom turskom jeziku palac
gore. Veoma zrelo, zabavno, duhovito i stilski nadasve 'ni u jednu ladicu
nesvrstano' indie pop-rock djelo.
Naslovi: 1. "Jonathan ve guvercin", 2. "Evvel zaman", 3. "Nereye", 4.
"Yumak", 5. "Koza", 6. "Karmasa", 7. "M.Y.", 8. "Esnek", 9. "Bugun",
10. "Soguk", 11. "Hissiz", 12. "Compus
meger",
13. "Sozumuz yok"
Ocijena (1-10): 8
...
|
LIHEN - Nepoznate istance (2008, Slušaj
najglasnije)
Duet Lihen dolazi iz Niša, a čine je instrumentalist Dušan
Vukić i pjevač Aleksandar Popović koji povremeno zasvira bas i akustičnu
gitaru. Prva
skladba je elektronski spoj lakog plesnog pop-rocka (solidan hitić "Pratim
njen dah" uz potporu vrlo egzotičnog vokala Sanje Živković). I taman
kada nakon simpatične balade "Na svoj način" slušatelj pomisli da
će se bezbrižno provesti lakoglazbenim notama kroz 55 minuta albuma,
počinju
problemi... Materijal je snimljen pomoću električne gitare, ritam mašine,
kompjutera, te su ponegdje dodani samplovi, loopovi i efekti. Najveći
dio materijala čine lagane i tihe kompozicije u kojima Aleksandar pokušava
dočarati mistifikaciju eteričnog leksika Goribor pri čemu gotovo narativno
recitira tekstove u stilu svojeg daleko poznatijeg sugrađana Bokerinija
i to je jedan od glavnih problema albuma jer nema svoj uživljeni identitet.
To ne znači da su tekstovi i priče loše, ali njihova sama izvedba je
očito podlegla teretu bezizražajnog lo-fi izdanja. Također i produkcija
koja varira od naslova do naslova; jedan je preglasan, većina njih su
pretihi poput miš-maš nabacanog zvučnog kolaža koji bi daleko bolje funkcionirao
da je ujednačene zvučne rezonacije. No, sama ideja se svodi na blizak
koncept pop-gothic/blues neo-folk / post elektronike na dakako minimalistički
način gdje Aleksandar neke tekstove izvodi tiho gotovo do nerazumljivosti.
Prvi dio je emotivan i uglavnom optimističan, drugi je mračan, pun sofisticiranih
tekstova i u globalu sav materijal je pretenciozan i nezgrapan za slušanje.
Da su kojim slučajem napravili dva odvojena albuma ili barem EP-ija,
mnogo toga bi daleko bolje funkcioniralo. Prisjetite se prvih solo radova
Zdene Franjića koji je znao na albume nabacati svega i svačega, uglavnom
bez nekakvog reda vožnje i sve će vam biti jasno. Iskreno govoreći, jedva
sam čekao da okonča ovaj koktel pokušaja insinuiranja emotivnih Idola
(prvi dio albuma), Goribor i Bokerinija. Za Lihen će trebati uložiti
vremena da savladaju gradivo i postulate ovakve elektronske glazbe koju
su se uhvatili. Ipak nije to baš samo tako jednostavno napraviti kako
se čini... Produkcija je u njihovom slučaju mogla puno toga popraviti.
Naslovi: 1. "Pratim njen dah", 2. "Na svoj način",
3. "Sve tajne svodove
pokloniću tebi, dok trenuci sećanja nestaju u meni",
4. "Krotak putnik
Brodsky", 5. "Neznanim
(Zenit)", 6. "Egres", 7. "Theory", 8. "Izvan
imaginarijuma", 9. "Neostvariv
uvid", 10. "Wang", 11. "Pohod ka prosvećenosti",
12. "Ružan san mlade
Boleslave", 13. "Dezintegrisana
sloboda (Lice pogube)", 14. "Dezavuisanost u tebi", 15. "Vedja
Grmerijen"
Ocijena (1-10): 3
...
|
|
|
|
| |
|
Reklamno mjesto 5
Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7
Reklamno mjesto 8
Reklamno mjesto 9
Hosting sponzor:
|