|
|
|
Barikada
- World Of Music - Diskografija - ex YU prostor |
|
SLUŠAJ NAJGLASNIJE
Novosti iz kataloga za 2008.
godinu (6) |
U ovom paketu izdanja Zdenko je objavio uglavnom underground glazbu
iz Turske (cijeli opus banda DDR, jednu kompilaciju i akustični OLOVNI
PLES iz Dugog Sela.
DDR - Diskografija
Opa! Ekipa ovog indie-rock kvarteta iz Istanbula se
nakon zadivljujućeg uspjeha na američkoj KZSU top-listi 2007. s albumom
"DDR" (Slušaj najglasnije,
2006) odlučila da sve svoje materijale prepusti Zdeni na distribuciju.
DDR, kako sami tvrde, spadaju u post-punk bandove, a nadahnuće su crpili
iz širokog opusa utjecaja koji neminovno povezuje mahom sve sukladne
izvođače iz takozvanog 'no-wave' kruga. Spominju popriličan broj utjecaja,
a valja izdvojiti one koji su najočitiji. Prije svega to su Joy Division,
Neu!, Roxy Music, Wire, Velvet Underground, The Fall, Can, P.I.L., Suicide,
Pere UBU, A Certain Ratio, Black Flag... kao stare i neizostavne tekovine,
a od '80-tih naovamo ta lista je poduža (od Sonic Youth, Wedding Present,
Cocteau Twins, My Bloody Valentine, JAMC, Pixies do Nirvane, Mogwai,
Wilderness, TV On The Radio...). Svi navedeni izvođači i njih još barem
dvaput toliko kreirali su glazbeni profil DDR čije se ime na turskom
jeziku kaže Doug Almanya ('demokratska Njemačka'). Također, vole izdvojiti
da ih je impresioniralo proučavanje socijalističkih spisa Karl Marxa,
no koliko to ima utjecaj na njihov svjetonazor ne bih mogao reći jer
se u turski jezik kojeg koriste razumijem isto kao i u arapski. Međutim,
turski jezik u njihovom kontekstu je vrlo pjevan i zvuči egzotično poput
izmišljenog jezika islandskih Sigur Ros. Vrlo fino i u njihovom izrazu
nenapadno. Prema njihovim diskografskim radovima koji su svi mahom realizirani
kao d.i.y. izdanja može se zaključiti da su počeli s radom negdje početkom
21. stoljeća, trenutno se u postavi nalaze Cihan Cinemre (bas), Can Batukan
(gitara, vokal), Deniz (bubnjevi) i Bora (klavijature i her sey), a kroz
proteklih 7-8 godina rada u sastavu su bili Murat Babalik (bubnjevi),
Uner Altay (bubnjevi, gitara, vokal) i Cem (gitara).
...
|
DDR - DDR (2006, Slušaj najglasnije)
Ova recenzija već je bila objavljena
prije dvije godine, no u ovoj prilici valja je ponoviti uz nekoliko
tek sitnih izmjena jer je bio
njihov prvi objavljeni album i o njima nisam znao gotovo ništa. Ovdje
je prije svega riječ o njihovom najcijelovitijem i najbolje produciranom
radu, odnosno s pravom su ga objavili kao prvijenac jer su u svim pogledima
definitivno sazreli za zalogaj koji se zove 50-tak minuta materijala.
Album je snimljen 2005., godinu kasnije objavio ga je Zdenko, a 2007.
je doživio svojih 5 minuta slave na američkoj KZSU ljestvici albuma.
Sasvim iznenađujući album skupine DDR dolazi iz Turske i opčinjava
svojom modernom izvedbom na pragovima kraut-rocka, post-punka i new
wavea. Tekstovi su na turskom jeziku i zvuče odlično uklopljeni u njihovu
glazbenu koegzistenciju. Sastav DDR su četiri momka Uner Altay (gitare
i vokali), Cihan Cinemre (bas gitara), Can Batukan (gitare i vokali)
i Murat Babalik (bubnjevi) i sviraju odlično, te pojam Balkana i zapadne
Azije sasvim približavaju najmodernijim svjetskim rock tokovima. Zdenko
Franjić je tada rekao da je i on sam ostao iznenađen velikim bogatstvom
turske rock scene koja ima strahovito veliki broj rock izvođača što
se s glazbom bave još od ranih šezdesetih godina, te da će povremeno
objavljivati neka zanimljivija i interesantnija imena s tog nama posve
nepoznatog područja. Svaka čast!
Album otvara sasvim jednostavna skladba "Sputnik", a nastavlja ga Magazine
kraut-rock pjesma "Kilbane". "Burgu", "Yarim Yanki", "Soz konusu gece" i završna,
"Pejmurde", pak su skladbe koje najviše mirišu na mix Joy Division - Interpol
- Beta Band, dok njih nekoliko ima dosta čvrsto korijenje u Can izrazu - pjesme
"K.", te instrumentali "Mukavemet" i "Titus Bramble", dok će neobičan indie-rock
prikazan u šašavom naslovu "Pli Pli" podsjetiti na Pixies.
Znamenitost DDR su dugačke i minimalističke gitarske improvizacije, te prostorni
melodičan bas a'la Joy Division i vokal koji umnogome podsjeća na Ian Curtisa
sa izletima u Damo Suzukijevski kreštavi glas. Jedina nepoznanica su tekstovi,
pa dok se ne javi stručnjak za turski jezik, ovaj dio njihovog izraza će ostati
zavijen u misterij.
Sudeći po ovome albumu, slobodno se može primjetiti kako su nas Turci posve
pregazili jer mi na ovim prostorima nemamo niti jedan sličan sastav, te da
je turska scena strahovito bogatija od ove naše domaće sirotinje koja zbog
popularnosti masturbira na pozornici.
Ovdje treba dodati da su DDR po prvi puta uložili i duh kreacije na sam omot
koji prikazuje idilu sretne radničke socijalističke obitelji iz '50-tih godina
prošlog stoljeća. Upravo za promociju 'blagostanja i socijalističkog napretka'.
Vrlo sarkastično...
Naslovi: 1. "Sputnik", 2. "Kilbane", 3. "Burgu", 4. "Yarym
yanky", 5. "Mukavement", 6. "K", 7. "Titus bramble", 8. "Soz konusu gece",
9. "Pli pli", 10. "Pejmurde"
Ocijena (1-10): 8
...
|
DDR - DDR Present EP (2008, Slušaj najglasnije)
Godina je 2004. Sljedeći
rad kojeg su napravili bilo je daleko bolje produkcijsko ostvarenje.
Čisti zvuk kojem su pribjegli vjerojatno je
izašao iz njihove sobe (ili garaže) u neki studio na daleko bolju tehniku
tako da ovdje isporučuju 13 i pol minuta daleko dotjeranije svirke pod
klasičnim utjecajima njemačkih Can i Neu!. Ovdje su vjerojatno promijenili
i postavu (došao je pravi bubnjar), a skladbe su im postale glazbeno
jezgrovitije, plesnije, slušljivije, čak i radiofonične, mada sumnjam
da su u Turskoj imali neki osobiti uspjeh u rangu demo-banda. Na EP su
uvrstili samo 4 pjesme od čega je najupečatljivija "Kirimizi" s njihovog
debija u daleko boljoj produkcijskoj i sviračkoj varijanti. Ovdje je
to odličan post-punk s prelamanjima gitarskih melodija i pozadinskih
psycho efekata (također na gitari), a umjesto ritam mašine čitav EP je
ozvučen pravim akustičnim bubnjevima. Stvar zvuči odlično, nema šta i
publika sklona izvođačima poput Nežni Dalibor, Infra-Red, Placebo može
u ovoj varijanti očekivati nekog novog indie-idola, još na nježniji način.
Prva skladba "Son" je posve neobična u njihovom dotadašnjem izrazu; gitarist
i basist koriste glazbeni leksik koji do tada nije bio prisutan u njihovim
radovima. Nešto između Captain Beefhearta, naših Mamojebac i Gori Ussi
Winnetou u umjerenom izdanju, a vokal je skoro pa čista preslika Damo
Suzukija (ex-Can). Vrlo znamenita stvar u njihom radu koja je naznačila
promijene slikovito se naziru kroz ovaj EP su akcenti na plesnoj ritmici,
solidnim aranžmanima i brojnim melodijskim riješenjima. Osobito je zanimljiv
tekst "Data" gdje se spominje 'teknik, korpus, Kristus, kamera, motor,
komanda...' Posljednji, "Nasihayat", simpatičan je tango rock-pop pjesmuljak.
Naslovi: 1. "Son", 2. "Data", 3. "Kirmizi", 4. "Nasihayat"
Ocijena (1-10):
6
...
|
DDR - Yeninden uretim EP (2008,
Slušaj najglasnije)
EP
sa 4 pjesme kojeg su za svoje prijatelje i promociju objavili odmah netom
nakon izlaska odličnog albuma "DDR" u stvari je zbir njihovih najuspjelijih
skladbi s istog materijala u nešto drugačijim verzijama. "Sputnik" je
produkcijski dosta prljavije izvedena s naglašenim noise-rock sintagmama
gitara i naglašenog basa, a «Yarim yanki» je nešto melodičnija i daleko
razgovjetnije otpjevana s pratećim harmonijama klavijatura koje pred
sam kraj kompozicije igraju zapaženu psycho atmosferu. Čini mi se da
se vokal promijenio, no ne bih sa sigurnošću mogao tvrditi tko je od
dvojice pjevača preuzeo tu ulogu. Uner Altay ili Can Batukan? Ali vokal
ovdje djeluje poprilično mrko i mračno poput Ian Curtisa tako da skladba
"Burgu" u novoj varijanti dobiva sasvim drugačiji 'gothic' rock prizvuk.
Instrumental "Mukavement" dobio je neznatno više solističkog prostora
za gitarske melodijske međuigre i traje nekih 30-tak sekunda dulje. Produkcija
cijelog materijala u trajanju od 19 minuta je daleko zaglušenija, mutnija
i prljavija, te band prikazuje u lo-fi demo varijanti. No, zato je omot
vrlo dobro osmišljen s prednjom fotografijom koja prikazuje serijsku
proizvodnju tenkova, na unutarnjem se nalazi neka granata (ili raketa,
nemam pojma), a na stražnjem tenk u akciji. Da je produkcija čišća, ovo
bi bila vrlo visoka ocijena.
Naslovi: 1. "Sputnik", 2. "Yarim yanki", 3. "Burgu",
4. "Mukavement"
Ocijena (1-10): 6
...
|
DDR - Alan Arastirmasi
EP (2008, Slušaj najglasnije)
Ovdje
se nešto očigledno dogodilo s postavom banda jer je zvučno otišao u istraživanje
psihodeličnih motiva kraut-rocka i post-punka, te zvuči
kao sasvim drugačiji sastav spram onog odličnog albuma «DDR». Na ovom
EP-iju nalaze se dva instrumentala i jedna pjevana skladba koje su snimljene
2007. Prva stvar je "Alan Arastirmasi", vrlo loš lo-fi zapis, no radi
se o vrlo dobrom psihodeličnom plesnom instrumentalu, otprilike negdje
na paralelama bliskim našim izvođačima poput Tene Novak ili Zemlje broj
9. "Siligler" je pjevana kompozicija i prikazuje potpuno novo lice sastava
koji odlazi u letargičnu brit-pop psihodeliju s repetativnim gitarskim
koračnica melodijama blisko neo-folku i brojnim pozadinskim eksperimentalnim
zvukovima syntha, a mora se priznati da je malčice i dosadnjikava. Instrumental
"Kar skintisi" je kraut-rock / Joy Division umjerenog tempa sa solidnim
bubnjarskim dub ritmovima i stepenastim zvukovima psihodeličnih klavijatura
i minimalističkim melodijama u sprezi gitare i basa. Dosta je čudno da
je naslovna skladba vrlo mutna i loše snimljena, dok su preostale dvije
vrsni produkcijski potezi.
Naslovi: 1. "Alan Arastirmasi", 2. "Siligler", 3. "Kar
skintisi"
Ocijena (1-10): 7
...
|
DDR - Meinhof EP (2008, Slušaj najglasnije)
Iste godine,
2007., DDR objavljuje još jedan EP, ovaj puta s 4 nove kompozicije od
kojih je samo jedna pjevana, naravno na turskom jeziku. O čemu naslovna
skladba «Meinhof» govori ne bih znao, ali u tekstu se spominje svega
nekoliko riječi vjerojatno na turskom jeziku i nalikuje poput neke brojalice.
Inače, ovih 14 minuta materijala prikazuje sastav u vrlo dobrom izdanju
s neujednačeno produciranim oscilacijama, melodičnim i plesnim skladbama
gdje je puno pozornosti posvećeno gitarskim improvizacijama, harmonijama
klavijatura, atmosferičnosti i aranžmanima. DDR u jednom posve drugačijem
izdanju, ali zbog ne osobite produkcije uvelike zaostaje za sjajnim albumom
"DDR". Interesantno, po prvi puta band pokazuje svoju fotografiju
(na unutrašnjem omotu) gdje se vidi da su sve to vrlo mladi momci.
Naslovi:
1. "Dink", 2. "Meinhof", 3. "Non", 4. "Tanklar ve yiginlar"
Ocijena (1-10):
6
...
|
OLOVNI PLES - Noć bez jablana (2008, Slušaj najglasnije)
Album pun različitih lirskih opsesija od duboke i sjetne emotivnosti,
inteligentnih i promišljeno sofisticiranih tekstova do cinički drskog
i jezički sočnog 'lumpen-proleterskog' punkerskog svjetonazora.
Drugi album akustičarskog sastava iz Dugog Sela ponovno je inspiriran tekstovima
A. G.Matoša kao i na prvijencu "Olovne pjesme za olovni ples" (2007, Slušaj
najglasnije), no ovdje su još prisutni i stihovi Tadijanovića, Šenoe, Šimića,
Sudete... Također, kao i na debi albumu glavni zvučni kolorit Olovnog plesa
je akustična session svirka bez bubnjeva u suptilnoj i dorađenoj aranžmanskoj
formaciji obogaćena usnom harmonikom (pjesme "Noć bez jablana", "Budi svoj",
"Moja preobraženja", "Tuga vidika") i mnogim fingerpicking tehničkim finesama.
I ovdje je kao na debiju ponovno prisutna odlična autorska ispovjedna skladba
"Iskren do boli", a iz opusa novih skladbi vrlo dobra i turobno emotivna je
"Samotna ljubav", te bijesan autorski boogie-blues "Isprat će kiša" gdje vokal
(pretpostavljam Stipe Periša) na vrlo agresivan način poput punk-rockera izvaljuje
metaforičke frustracije koje se jednim dijelom dodiruju i socio-političke stvarnosti
– 'izmet pokraj puta, čađavi zidovi, Hrvatska u VTO, e u NATO, Balkan-kurac-što,
eto što, isprat će kiša'. Po prvi puta snimili su svoj standardni koncertni
broj "Matošev blues" koji nikog patriota ne bi trebao ostaviti ravnodušnim
zbog cinično zajedljivog teksta o demokratskim fićfirićima, trulim demokratima,
aristokratima, novinarima..., te također i već prije hvaljenu skladbu "Nevolja
koja rađa svjesnost" (Pustite me van) s dobro znanim tekstom 'muka mi je od
vas dragi moji prijatelji, kad god vas vidim povraćam, proljev dobivam'. Kroz
akustični splet blues, soul, pop, country ritmova i glazbenih obrazaca, ovaj
kvintet je ponovno napravio solidan materijal koji najbolje dolazi do izražaja
na živim svirkama gdje koriste kompletnu postavu s električnom i akustičnom
gitarom, basom i bubnjevima što ih profilira kao žestoki rock band. Umjesto
bubnjeva na ovom albumu su se inteligentno poslužili tambourinom i pljeskanjem
rukama zaokruživši kompletan unplugged dojam albuma.
Naslovi: 1. "Mladoj Hrvatskoj",
2. "Noć bez jablana", 3. "Budi svoj", 4. "Iskren do boli", 5. "Samotna ljubav",
6. "Sudeta blues", 7. "Moja preobraženja", 8. "Isprat
će kiša", 9. "Matošev blues", 10. "Nevolja koja rađa svjesnost", 11.
"Tuga vidika"
Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/olovniples
...
|
VARIOUS - Fu Records, Volume 1 (2008, Slušaj najglasnije)
Dvostruka kompilacija turskih izvođača koje je sakupio Can Batukan iz
sastava DDR. Ovdje se nalazi 18 izvođača koji su poredani abecednim redom
i odskaču po svojim raznolikostima od klasičnog kraut-rocka do eksperimentalne
glazbe. Kompilaciju otvara solo projekat samog Cana pod nazivom ALPHA
60 koji je zastupljen s tri instrumentalne kompozicije "Pli pli", "Sorgu
odasi" i "Squier" iz opusa DDR u jednostavnim gitarskim, pomalo eksperimentalno-avangardnim
aranžmanima. ARAPSACI je svojevrstan autohtoni folk izvođač koji je pjesmu
"Def" odsvirao pomoću defa i udaraljki uz potporu šumova (zvuk automobila
i ulice). Zanimljiv projekt potpisuje CLOUD STRATEGY koji je prisutan
također s jednom atonalnom noise kompozicijom "Clapyouranthands" koja
je proizvedena pomoću nekog oscilatora, sekvencera i analognih zvukova.
DAK s također jednom kompozicijom "Izzi mizzi" je lucidan electro-acoustic
indie-pop u čijem središtu se čuje zujanje muhe (ha-ha-ha!), dok su sami
DDR ovdje zastupljeni s dvije skladbe s EP-ija "Alan Arastirmasi" (ona
dosadnjikava neo-folk koračnica "Kar sikintisi" i vrlo dobar Joy Division
dub gothic "Silgiler"). DEAD RECKONING je čudan lo-fi noise produkt koliko
mi je poznato ekipe iz dueta Kim Ki O, a pun je škripe, različitih zvučnih
eksperimentalnih oscilacija i ugodnih gitarskih minimalističkih melodijskih
sekvenci u skladbi "Debussy". Naredne dvije "Untitled 04" i "Untitled
05" dugačke preko 10 minuta i svode se na eksperimentalno ambijentalno
harmonično post-noise industrial istraživanje granica zvuka s analognim
sekvencerima (hm, možda theremin?) i prostornim, nemelodičnim gitarskim
distorzijama. Solidan dark-wave noise. GARAJDA je šašavi lo-fi band koji
ima gitaru, bubnjeve i pjevačicu, a da im svirka polazi za rukom ne bi
se baš moglo reći. Pokušali su odsvirati neke melodije, ali sve se svelo
na 'pokušaj'. Otprilike sličan projekt je i GIRLS WITH BAD LEGS koji
u dvije vrlo kratke pjesme prelamaju lo-fi gitarski noise koji je posve
neslušljiv poput uvrnutih eskapada ranih The Residents.
Drugi CD sadrži 23 kompozicije, a na samom početku ponovno se susreću
utjecaji uvrnutih The Residents s ženskim vokalom nalik na Meredith Monk
u obliku sastava
GOOD HOUSEKEEPING. Ovi su ga kroz 4 pjesme opasno zaglibili u de-kompoziciju
s rušenjem uobičajenih standarda, nazovimo pop-melodije gdje je glavna uloga
prepuštena kompjuterskoj ozvučenoj tastaturi. Vrlo čudno i poprilično naporno
za moždane vijuge, a k tome je i jako loše snimljeno. Nakon ove čudnovate psihodelične
eksperimentalne ekspresije slijedi vrlo melodičan i plesan GRANGULEZ s 4 instrumentala
u kojima ima svačega; od swinga, math-rocka, brit-popa, surfa, eksperimenata
do finih nijansa klavijatura i različitih gitarskih melodija, a sve je upakirano
u solidno opremljen zvuk. Posebno valja izdvojiti skladbe "Camera posterior",
"Karen" i "You can't escape from". Ovdje su se pronašli i naši stari znanci
KIM KI O s poznatom skladbom "Varlar coklar" s albuma "En az iki, en fazla
sekiz" (2007, Slušaj najglasnije), ali u neobrađenoj lo-fi demo varijanti.
Daleko je zanimljivija verzija na oficijelnom albumu. LU je po svemu sudeći
avangardno apstraktan saksofonist i gitarist koji su predstavljeni s dva vrlo
kratka instrumentala u okružju koje je blisko NY downtown sceni i onome što
je primjerice napravio Jeremiah Cymerman na odličnom albumu "In The Memory
Of The Labyrnth System", no u ovom slučaju snimak je vrlo loš i izgleda zapisan
na običnu audio kasetu. NOISY SINS OF THE INSECT imaju dvije skladbe koje su
lakši oblik melodičnog noise / post-rocka, a pjevač se u pozadini dere, stenje
i jeca kao da mu čupate nokte. Snimak je kvalitetan i nazire se kreativnost
koju ima band. Što bi trebao predstavljati sastav ROSA LUXEMBURG sa dva instrumentala
bez naslova nazvanih "#3" i "#4" dosta je teško zaključiti jer je riječ o dvije
posve različite kompozicije. Prva je neka vrsta melodičnog Joy Division post-punka
uz ritam mašinu, a druga je kolektivna minimalistička improvizacija na temu
harmonične atmosferičnosti i brojnih bubnjarskih prijelaza po tomovima. SIDPA
BARDO je još jedan čudan ekspresivan eksperimentalni izvođač koji je uz dva
naslova prisutan s vrlo umješnim eksperimentalnim minimalističkim post-industrial
naslovom šašavog naziva "Sidpa ve kitchwitch" gdje su prisutni
i samplovi (vokal i šumovi). Vrlo fino i obećavajuće počinje klavirska skladba
"A love song from
maand" artista pod nazivom STOP IT! YOU'RE KILLING ME i taman kada se očekuje
neki rasplet događaja uz prisutne vokalne samplove muškarca i žene, kompozicija
se naglo prekida. Preostale dvije pjesme su također sličnog temperamenta; klavirska
melodija i vokalni samplovi (možda iz nekog filma), te su prekratke (svaka
u prosjeku nešto više od 1 minute) tako da se nešto konkretnije o autoru ne
može zaključiti. Otprilike nešto slično moglo bi se reći i za THERE IS NO MIRACLE
HERE koji je ovdje prisutan s jednim eksperimentalnim post-noise electro-industrial
brojem "Charming things" koji je sastavljen od različitih slijepljenih vokalnih
izrezaka iz tko zna kakvih izvora (svi su na engleskom jeziku) uz pratnju psycho
ambijentalnih harmonija proizvedenih na analognom synthu. Posljednji izvođač
na ovoj kompilaciji je band ZAPTURAT koji je predstavnik škole kraut-rocka
u solidnom plesnom instrumentalnom izdanju sa skladbama "Afrocholia" i "Enyine". Sve
skupa ovo je samo djelić prikaza turske underground scene i kruga u kome se
kreće sakupljač lo-fi zapisa Can Batukan.
Ocijena (1-10): 5
...
|
|
|
|
| |
|
Reklamno mjesto 5
Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7
Reklamno mjesto 8
Reklamno mjesto 9
Hosting sponzor:
|