Recenzija - BERNAYS PROPAGANDA - Happiness Machines (2009, Moonlee Records)

Skopski post-punk kvartet svoj dugoočekivani prvijenac objavio je u tijeku velike europske turneje, 6. IV 2009. godine, kada su između ostalog samo tri tjedna prije toga (11. III 2009.) otprašili sjajan i nezaboravan koncert u klubiću "Time" na zagrebačkoj Malešnici. Da se ne ponavlja historijat banda, pogledajte recenziju njihovog dance-rock / post-punk EP-ija "Bernays Propaganda" (2008, PMG Recordings). Ukratko, vrlo su angažirani borci koji zastupaju pravo na slobodu mišljenja, izražavanja i imaju izgrađene moralne svjetonazore i načela života (primjerice straight-edge, vegetarijanstvo), te slijede tekovine sasvim normalnih životnih principa u ovom poludjelom i pokvarenom svijetu. Svemu tome ide u prilog opširna knjižica od nekih 30-tak stranica gdje su, između ostalog, navedeni mnogi citati, pasosi, poredbe i slikoviti prikazi iz literarnih, mahom filozofskih djela Glen Jordana, Chris Verdona, Frederik Kopelstona, George Orwela, Emil Sjorana, Albert Einsteina, Arthur Schopenhauera, Immanuel Kanta,Virginije Wolf, Ernest Kaisera... A autor toga je pjevačica Kristina Gorovska, pravi Morrissey i Ian McKaye. Da ne bi bilo zabune, ova knjižica nije obavezan dio njihovog glazbenog opusa, ali ima velike veze s onime čime se bave u ideološkom pogledu. Primjerice, sličnu stvar su mogli napraviti i njihovi veliki idoli - Gang Of Four na prvijencu "Entertainment" (1979) ili Fugazi na gotovo svim albumima, no nije bilo potrebe jer u to doba nisu postojale takve tendencije da se aktivizam izvan oblasti r'n'r-a posebno naglašava na ovaj način. Shodno tome, knjižica je tu za razmatranje, proučavanje i razmišljanje čime su Bernays Propaganda napravili veliki korak prema budućnosti samog albuma koji ostavlja duboki intelektualni pečat za naredne generacije.

Caka koja se u prvi mah čini s naslovima skladbi i cijelog obimnog pisanog materijala na engleskom jeziku ne treba zbuniti. Mene jest, u prvi tren, kada još nisam poslušao album. Gledao sam ih na tom fantastičnom koncertu u "Timeu", naslušao sam se njihovog prvog EP-ija više nego bilo što u 2008. godini (izuzev Meredith Monk, Amaseffer i Bokerinija), no kada sam dobio album, otvorio ga i pogledao pisani dio, prvo sam pomislio 'uh, napravili su album na engleskom jeziku, joj, opet još jedan band koji misli da se bolje izražava na jeziku koji nije njihov materinji, dođavola'. Međutim, album je otpjevan na makedonskom i moja početna srdžba je nestala u hipu. S druge strane, ovo je vrlo pronicljiv i inteligentan potez za inozemno tržište. Lukavim potezom su dobili dvije paralele - pjevati na svom makedonskom jeziku koji je razumljiv na području cijele ex-YU uz objašnjenja na engleskom jeziku što im otvara veliku mogućnost plasmana na široko inozemno tržište. Barem sam ja zastupnik mišljenja da se najbolje izražavati na jeziku kojim se najbolje služiš (materinji), a informativni dio se može navesti na engleskom jeziku. Navesti ću jedan sličan primjer. Pred jedno izvjesno vrijeme dobio sam veću pošiljku albuma na recenziju iz Irana, Sirije, Egipta, Omana i još nekih orijentalnih zemalja. Sve su to manje-više vrlo kreativni radovi, pjesme su na arapskim jezicima, no svi podaci (uključujući i one zapisane na CD-u) su napisani arapskim pismom i apsolutno ne znam kako se ti autori / bandovi zovu jer to pismo ne razumijem mada sam ulagao napore da savladam bar osnovu pisanog podatka. No, međutim, kada dobijete ispred sebe neki album izvođača iz bilo kojeg kraja svijeta koji se izražava na svojem originalnom jeziku i imate sve potrebne podatke na engleskom jeziku, to je odmah druga stvar. Malo sam zakomplicirao, jel' da... Ha, pa Mel Gibson je snimio fantastičan film "Apocalypto" na jeziku Maya sa engleskim titlom.

Nego ovako, Bernays Propaganda su objavili svoj prvijenac album koji slijedi dance-rock postulate njihovog EP-ija. Prikazana glazba je pravi pravcati i nepatvoreni plesni post-punk razblažen spram energičnog i podebljanog nastupa uživo. Album je idealan za svaku priliku; za radio, za medije, za diskoteke s inteligentim DJ-om koji zna umiksati pravu stvar u odgovarajuće vrijeme, a naposljetku, ono što je najbitnije, može se u svakoj prilici pustiti u nepovredivosti kućne atmosfere - kada vodite ljubav daje vam energije, za vrijeme obiteljskog ručka, kada se spremate za izlazak u otužno 'crnilo' današnjice, kada ispijate neko omiljeno piće i gledate neke blesave programe na TV-u, kada perete suđe... Univerzalan album u tom pogledu. Recimo da su ovdje prevaziđena svojstva kada koja glazba odgovara, a kada koja ne odgovara. Jer već početna skladba "Ubij me!" (na omotu stoji "Kill me!") je sjajan i arogantan dance-rock 21. stoljeća nalik na Franz Ferdinand u skoro pa tango ritmu, druga "Uživaš li vo svoja pridružba" ("Are you enjoynig being in your own accompaintiment") povlači reference plesnih The Cure s početka karijere da bi se pretvorila u križanac funka GoF / Au Paris i ranih surf orijentiranih The B-52's. "Bezbedno levo" ("Safe left") je odličan plesni ritmički funk vođen linijama bas gitare Saše Pavlovića koji je spojio reference Dave Allena u vrijeme Gang Of Four i Shriekback uz minimalističke dionice gitare Vaska Anatososkog koje se kreću od pletećih sekvenci do razlivenih punkoidnih motiva. Za post-punk, ovo je strašno brza, plesna i energična stvar (negdje u rangu !!! čak-čak-čak). Nova verzija "Den pred da isčeznam" je puno bolje snimljena (kao i snažne GoF "Yuppie dream", "Homo ili sapiens" ili a'la Joy Division "Bez prevod" sa prvog EP-ija) što je dokaz o nevjerojatnom napretku banda u samo godinu dana. Naravno, ovdje produkcija radi čuda i Bogu hvala što su to shvatili neki određeni ljudi da se radi o iznimno kvalitetnom bandu. Ovo je album napravljen sa smislom, sa idejom, sa razlogom. Bijesni i buntovni sofisticirani post-punk / funk dance-rock tamo gdje je stala Boa nakon pjesme "Kriva priča" (album "Ritam strasti", 1982). A Boa je bila uz Gang Of Four jedan od bastiona novog 'futurističkog' svjetonazora r'n'r-a. Oni koji se ne sjećaju prvog i drugog albuma Boe, ne dolaze u obzir. Bernays Propaganda su napravili album za pamćenje... Ne opovrgavaju stare tendendencije na kojima su bazirani, ali su napravili strahovito moderan i jednostavan album. Netko je spomenuo da Kristina nema dobar vokal? Nema ga niti Jon King (Gang Of Four), niti Ian McKaye (Fugazi), pa su napravili pravi preporod u r'n'r-u. Bernays Propaganda je napravila strašan album, čovječe kao da slušaš barem "Solid Gold" Gang Of Four. Mogli bi Koja (Disciplin A Kitschme), Johnny Lydon (P.I.L.) i spomenuti Ian McKaye (Fugazi) da se zamisle nad ovim albumom. Čovječe, sjajno, sjajno... Perfektno, genijalno. Nema riječi sa kojima bih opisao ovaj album. Ono što sam vidio i čuo u "Time" klubiću su 200 posto jači i energičniji uživo. Inteligentan album sa slatkim ženskim vokalom. Genijalno!

Naslovi: 1. "Ubij me", 2. "Uživaš li vo svoja pridružba", 3. "Bezbedno levo", 4. "Den pred da isčeznam", 5. "Se ke se raspadne", 6. "Ne sakam da znam", 7. "Anonimen neprijatel", 8. "Homo ili sapiens", 9. "Yuppie dream", 10. "Bez prevod"

Ocijena (1-10): 10

Web: www.myspace.com/bernayspropaganda